MANASTIR: Provokacije na Cetinju i kamenje zlobe na monahinju

Možda bi ona tu i našla mir da je povod drugačiji, a ne onaj koji su izmislili ostrašćeni crnogorski nacionalisti. Gotovo na nož dočekali su vremešnu monahinju koja je pokušala sačuvati dostojanstvo tom simbolu kada ju je uzela u ruke, lagano sklopila i pokušala vratiti neznavenom komiti. Tada se počelo oburdavati kamenje zlobe sa Lovćena na monahinju, Crkvu, ceo jedan narod. Epilog - prijava protiv monahinje i poruka ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića da zastavu ne moraju voleti, ali će je morati poštovati.

I sve ovo dešava se dok se još nije osušilo mastilo sa Temeljnog ugovora kojim treba da se urede odnosi SPC i države Crne Gore. Malobrojni jurišnici Miraša Dedeića krenuli su u novo svetogrđe pravoslavnih bogomolja na Cetinju, selima obližnjih nahija pa sve do Podgorice, potpomognuti apelima šefa diplomatije Ranka Krivokapića da se barjak Crnojevića "mora vrnut" na Manastir. Među njima su viđeni i momci sa Cetinja u hrvatskoj šahovnici. Jednom od njih, kako se priča, deda je bio sveštenik Mitropolije crnogorsko-primorske, dok je drugome porodica preživela zahvaljujući Narodnoj kuhinji Mitropolije! Crkva hlebom - oni na nju kamenom!

No to je zaludni posao. Cetinjski manastir, koji je vekovima bio sedište duhovnog i političkog života Crne Gore i koji je proživeo brojne pohare, uvek se ponovo uzdizao. Tako je bilo i devedesetih, kada su ideolozi današnjih "patriota" kamenicama na svetinju i ćivot Svetog Petra Cetinjskog "branili" svoje "crnogorstvo". Znamo kako su ga odbranili i gde su završili.