"JUNAK"

Čemu onda čuđenje što je penzionisani oficir, pilot Danijel Borović, kojeg je srpsko Tužilaštvo za ratne zločine, sa još trojicom njegovih kolega, nedavno optužilo da je naredio bombardovanje srpskih izbeglica na Petrovačkoj cesti - dobio od Udruženja hrvatskih branitelja priznanje "Junak domovinskog rata". Kriterijumi su, dakle, jasni i on ih je ispunio: junaštvo u vojevanju potvrdio je ubistvom srpskih civila, naredbom da se iz "migova" ispale rakete na izmučene izbeglice koje su u koloni napuštale svoja ognjišta. Uz to nije mario ni trepnuo na vest da je u ispunjavanju zadatka ubijeno 10 nevinih ljudi, među njima i četvoro dece uzrasta od šest do trinaest godina, a desetine ranjene i osakaćene.

Rat je to, kazaće neki. Jeste, ali i "život i oficirska čast su širi od svakog propisa".

Zato je Borovićeva dužnost bila da i sebe i druge, u ratnom vihoru, sačuva od greha i zločina nad civilima. Samo takva dela se odvajkada pamte i odlikuju. Ali, Hrvatska, kako to u SB UN reče glavni haški tužilac Serž Bramerc, nije voljna da goni svoje ratne zločince. No, treba reći i da je taj sud svojim odlukama umnogome tome doprineo.

U zemlji u kojoj su generacije ponikle na negiranju stotina hiljada ustaških žrtava, ni životi ubijene dece u "slavnom" domovinskom ratu, i dalje ništa ne znače. Štaviše, vinovnici zločina postaju heroji. Savest je kazna, tvrdili su stari Latini, ali ni od savesti ni od kazne kod "branitelja", očigledno - nema ni traga.