RASHLAĐENE NEDOUMICE: Kako je pakovanje sladoleda ogolilo besmisao razdvajanja balkanskih jezika

UDARILA vrućina, pa sam kupio sladoled da se rashladim. Od jagode, preliven belom čokoladom. U samoposluzi prodaju četiri u pakovanju. Samoposluga francuska, sladoled britansko-holandski. Takva su vremena. Liberalno kapitalistička.

Pada mi pogled na celofan. Na njemu, vode računa o profitu na čak 24 jezika. Sve to grupisano na 33 govorna područja. Među njima, i deo našeg regiona, ovde, u belom svetu.

"Nije dozvoljena pojedinačna prodaja", piše, zbirno, na hrvatskom i bosanskom.

"Nije namenjeno za pojedinačnu dalju prodaju", zabeleženo je, takođe u paru, latinicom, na srpskom i crnogorskom.

Pokušavam da obrnem stvar.

"Nije dozvoljena pojedinačna prodaja", na crnogorskom i srpskom.

"Nije namenjeno za pojedinačnu dalju prodaju", na bosanskom i hrvatskom.

Pasuje. U svakom slučaju, nama su uskratili ćirilicu, Crnogorcima su se sa sladoledom istopila dva slova, "i" i "j". Ovako bi ona falila Hrvatima i Bosancima, da je njima "namijenjeno". Dođe mu na isto. Zamišljam prilježne jezikoslovce iz republičkih prestonica bivše Jugoslavije koji ozbiljno odgovaraju na upit svetske sladoledžijske firme kako se to tačno kaže na njihovom jeziku, a nikako isto kao na komšijskom. Slično je na uputstvima za nameštaj, belu tehniku, televizore.

Kada mi neko bude objasnio zašto se u Hrvatskoj kaže dom i kućanica, a u Srbiji kuća i domaćica, poverovaću u dvojezičnost. Žao mi samo Makedonaca. Umesto što su se igrali zanimljive lingvistike kojom su ispunili sav prostor na celofanu, mogli su i njih da obaveste na maternjem jeziku pod kojim uslovima se liže sladoled, kad su već mislili na ostale.