PROTA RADI I GRADI: Crkva u Jadranskoj Lešnici, koju je tukao grom, dobija stari sjaj
BOGOMOLjA u Jadranskoj Lešnici, podno Iverka, nedaleko od Cera, u Jadru, koja je, u zimu pre sedam godina, kada ju je udario grom, još je u fazi obnavljanja, a vredni i agilni prota Milovan Kojić, sa vernicima, uz blagoslov episkopa šabačkog Lavrentije, podigao je i prateća zdanja za duhovne i kulturne sadržaje.
Ova crkva, podignuta davne 1873. godine, u seoskom zabranu, voljom tadašnjeg predsednika opštine Vićentija Starčevića, bila je i ostala središte i duhovnog i kuturnog života ljudi ovog dela Jadra, najomiljenije mesto za razne vrste saborovanja, kako reče vernik Vule Stefanović iz okolnog Gornjeg Dobrića, „najlepše parče neba na zemlji“, kako je za svetinje govorio i pisao svi Justin(Popović), poznatiji kao Ava Ćelijski.
I u crkvi i u njenoj prostranoj i porti neprestano se radi. Na Parohijskom domu, završeni su takozvani grubi i u toku su završni radovi. Uređuje se i porta, koja će, sada biti još lepša, kako kaže episkop Lavrentije. Mada su dobili druga bogoslužbena mesta, mnogi ljudi i iz drugih okolnih sela, poput Brnjca, Bradića i Gornjeg Dobrića ovu bogomolju smatraju svojom. U poslu, sa majstorima, učestvuje i prota Milovan, „koji je neumoran u božjoj službi i onoj za potrebe ovdašnjih ljudi, uz podršku svoje popadije i cele porodice“.
- Kako je ne bih volela, kada sam u njoj krštena kao i svi moji preci i stalno išla u njoj kao devojčica i devojka, dok sam živela u Gornjem Dobriću - kaže Marica Mitić (85) iz Runjana, koja potiče iz poznate gornodobrićke porodice Radojević.
- U njoj je kršeno svih nas pet sestara, koliko su izrodili naši roditelji Bosiljka i Milovan. I naša deca vole ovu bogomolju i svi se radujemo što će i ona i porta i sadržaji da zablistaju još većim sjajem.