BEOGRAĐANIN U ZAGREBU: Srbin u koga Cibona veruje
KADA je srpski košarkaški stručnjak Vladimir Jovanović početkom februara ove godine potpisao ugovor sa Cibonom, bila je to mala sportska senzacija.
FOTO: Privatna arhiva
Prvi Srbin, posle Dragana Šakote, koji je bio na klupi nekadašnjeg dvostrukog prvaka Evrope u sezoni 1989/1990. Prvi posle raspada nekadašnje zajedničke države koji trenira proslavljeni hrvatski klub. Danas, nekoliko meseci kasnije, više apsolutno niko u Zagrebu tako ne komentariše dolazak srpskog trenera u Cibonu.
- Bio bih veoma zadovoljan da možemo za godinu-dve da vratimo bar deo one stare slave kluba iz osamdesetih godina, da nas podrže navijači, mediji, cela javnost - kaže Jovanović za "Novosti", dok sedimo u pres-sobi dvorane nazvane po Draženu Petroviću, gde je odrađen još jedan trening sa mladim igračima koji bi trebalo da vrate Ciboni stari sjaj.
Sezona za plave počinje teškim ispitom u petak 24. septembra u Baru protiv Mornara. U drugoj rundi domaćini su Megi, u trećoj gostuju Zadru, posle toga u "Draženov dom" dolazi Partizan. Na pripremnom turniru u Opatiji Cibona je savladala crno-bele 71:64, a potom u finalu "Liburnija kupa" i italijanski Pezaro 80:51.
* Nekoliko ste meseci u Zagrebu, tu je i vaša porodica. Kako ste se snašli, kako su vas Zagrepčani dočekali?
- Super, veoma sam zadovoljan svojim životom u Zagrebu. Nemam više ni osećaj da sam u inostranstvu, osećam se kao da sam tu već dugo.
KOŠARKA SPAJA
KOLIKO košarka danas može da spaja komšije, ali i sve ljude?
- Sigurno da može, a vidim da se i moji igrači druže sa kolegama iz Srbije, Slovenije i celog regiona. Imamo igrače iz Amerike, Argentine i sport definitivno spaja. Na terenu smo ljuti neprijatelji, ali posle toga ruka ruci i svi u duhu fer-pleja gledamo na sport.
* Jeste imali prilike da malo više upoznate Zagreb?
- Jesam, iako ne previše. Najčešće sam u parkovima gde moja deca mogu da se igraju, a kada imam malo slobodnog vremena odlazim na Jarun i Bundek, gde uvek ima i onih koji vole sport. Prošetam i "Maksimirom" i u tim trenucima odmora lepo provedem vreme.
* Koliko vam odgovara zagrebački život, koji se ipak razlikuje od beogradskog, manje je ovde kafana, noćnih izlazaka? FOTO: Privatna arhiva
- Ja ionako nemam vremena za izlaske, porodični sam čovek sa malom decom. Puno obaveza imam u klubu, a ono što mi u Zagrebu odgovara je i to što nije tolika gužva.
* Kratko ste vreme u klubu, ali rezultati se već vide. Da li ste zadovoljni sa urađenim do sada?
- Mi smo ove sezone napravili jedan mladi, zanimljiv tim u kojem ima mnogo potencijalnih hrvatskih reprezentativaca. Posle mnogo godina Cibona u sastavu ima igrača iz sopstvenih redova i to je put za koji mislimo da je pravi i verujemo da će nam dati rezultat.
* Opredelili ste se za mlade igrače, proces da postanu zvezde sigurno traži vreme?
- Sa mladima je raditi i izazovno i teško, ali svakom treneru pruža mogućnost da radi više, da duže ostane u dvorani. Plodovi rada mogu brže da se vide, jer mladi igrači i brže napreduju.
* Vi ste birali profil igrača koji "grizu"?
- Tako je, svi su motivisani za dobre rezultate, a to nam je važno da cela ta mašina sa klubom može da se pokrene i funkcioniše.
* Često se upoređuje srpska i hrvatska košarka, postoje li razlike?
- Nema razlika, to nisu slične, već iste košarke. Isti su problemi, kao i pozitivne stvari. Sve što je specifično za mlade igrače u Srbiji je tako i ovde, a samo je jedan put do uspeha. Pre svega posvećenost košarci, puno rada i truda i verovanje da se samo tako može doći do vrha. FOTO: Privatna arhiva
* Sada su Slovenci, kao mali narod, pokazali da mogu biti košarkaška velesila?
- Imaju talentovanu generaciju i malo je nedostajalo sportske sreće da uzmu medalju u Tokiju. Svi u regionu smo navijali za njih.
* Koga od sadašnjih Ciboninih igrača vidite kao velike u budućnosti?
- Vidim ih puno koji će igrati na ozbiljnom nivou, a hoće li biti stepenik više ili niže zavisiće od njih samih. Ali i od sreće koji je bitan faktor u sportu. Ne bih ih sada posebno imenovao, ali verujem u te mlade ljude.
* U Ciboni se sada mnogo radi, očito je neki novi talas došao kada ste preuzeli klub?
- Igrači su zaista iskoristili leto da mnogo rade na sebi i to se već videlo na početku pripremnog perioda. Mnogi koji su bili angažovani u reprezentaciji skratili su odmor i posvetili se radu i to me kao trenera raduje. Ali sam spreman da istrpim i lošija izdanja, jer će svakako biti i uspona i padova. Kao trener uvek ću da stanem iza svojih igrača.
* Pratite li srpsku košarku nakon dolaska u Zagreb?
- Doskoro sam učestvovao u reprezentativnim selekcijama u svojoj zemlji i to je bila moja veza sa košarkaškim savezom i reprezentacijom. Sada sam apsolutno samo na raspolaganju Ciboni i nemam vremena za ništa drugo osim za to.
* Koliko je teško raditi u današnjim uslovima korone, nestašice para?
- Naravno da je teško, ali to je realnost. Svi mi u klubu poštujemo epidemiološke mere, ali fokus je na timu. Naravno da bi bili srećniji da su dvorane pune i da nesmetano putujemo.
* Imate li punu podršku uprave Cibone za sve što ste do sada uradili i što planirate da uradite? Foto: N.Paraušić
- Pa da nemam ne bi sada sedeo ovde i pričao sa vama ni počeo sezonu. Napravili smo neke kratkoročne i dugoročne planove i mislim da sada sve ide svojim tokom kako smo i želeli. Na kraju će sve da odrede rezultati, jer je u sportu to tako. Rezultat odredi da li smo uspešni.
* Kakvi su vam utisci o zagrebačkoj publici?
- Nažalost, nije bilo prilike zbog korona krize da se igra u punoj dvorani, ali se nadam da će sada biti otvorene tribine. Da će navijači doći da podrže ovaj mladi tim i mlade igrače, a to mi je veoma važno.
* Planirate li da ostanete duže u Zagrebu, kao što ste rekli kada ste dolazili?
- Trenerski život je neizvestan i rezultati diktiraju dužinu ugovora i sve ostalo. Ne razmišljam o tome, razmišljam da uradim dobar posao i da mi ekipa dobro igra. Ako tako bude, što da ne, nemam ništa protiv da budem i duže u Zagrebu.