U JUGOSLAVIJI JE BIO NA VRHU, SAD JEDVA PREŽIVLJAVA: Nekadašnji sportista maltene gladuje, nema ni zdravstveno osiguranje...

Ispod tog naslova, priča kreće ovako:

- Nakon što sam bio profesionalni fudbaler, trgovački putnik, nakon što sam radio u fri šopovima, konobario, trenirao golmane u subotičkom klubu Bačka, (sad) u kasno proleće, leto i ranu jesen nešto zaradim baveći se poljoprivrednim poslovima: kopam, orem, sijem, sadim, žanjem, radim za seljake bukvalno kao najamna radna snaga.

Tim rečima "Večernji list" prenosi kakav život živi bivši golman Ivan Budinčević (68), koji je "najveći trenutak karijere doživeo u Hajduku - sa splitskom ekipom bio je prvak SFRJ u sezoni 1978/1979".

U tekstu se dalje navodi sledeće:

"Navijači Hajduka su ga sjajno prihvatili i bio je jedan od vrlo važnih igrača u pohodu na naslov prvaka dok je taj tim vodio Tomislav Ivić. Međutim, od fudbala Budinčević nije zaradio novac pa danas živi izuzetno teško.

-  Nemam ni zdravstveno osiguranje, ne javljam se više Zavodu za zapošljavanje. Nema koristi. Po zanimanju sam stolar, ali nema posla koji ne bih radio. Uzalud - prenose srpski mediji izjave Budinčevića.

Kaže da mu je mnogo klubova ostalo dužno.

- Mnogi su mi klubovi ostali dužni, nisam znao da se izborim za svoje. Ne mislim pritom na Hajduk koji mi je platio sve do zadnjeg dinara, nego su mi dužni i Olimpija Ljubljana i Dinamo Vinkovci, današnja Cibalija. Oba zajedno oko 50.000 tadašnjih maraka. Da barem sada imam taj novac... - rekao je ovaj bivši fudbaler za kojega su navijači Hajduka ranije skupljali novac kako bi mu pomogli", zaključuje se u tekstu "Večernjeg lista".

Umalo ostao invalid na terenu

Budinčević, rođen 1955, karijeru je počeo u Bačkoj. Nastavio je u Spartaku iz Subotice, a potom je otišao u splitski Hajduk, za koji je odigrao čak 102 utakmice u prvenstvu SFR Jugoslavije i s kojim je postao šampion pomenute sezone 1978/1979.

Potom je branio u Sloveniji, u ljubljanskoj Olimpiji, a zatim se vratio u Hrvatsku, gde je pet godina čuvao mrežu u Dinamu iz Vinkovaca sve do 1988. godine, kada je usled teške povrede nastale preoštrim startom igrača Iskre iz Bugojna skoro ostao zauvek paralizovan, a i sam život mu je bio u opasnosti. Naime, protivnički igrač je naleto na njega i kolenom ga udario u glavu, od čega je Budinčeviću pukao vratni pršljen. Zbog toga je, čak i kada se oporavio, da ne bi dalje ugrožavao zdravlje, Budinčević je u 33. godini prekinuo karijeru.

No, zbog egzistencijalnih problema i potrebe da neko zaradi novac za porodicu, Ivan Budinčević se samo tri godine kasnije reaktivirao i već 1991. nastavio da brani, uglavnom po niželigašima iz Vojvodine. Branio je do 2000. godine, kada se u 45. konačno penzionisao što se igranja tiče. Bio je tehnički sekretar fudbalske reprezentacija hrvatske manjine iz Vojvodine na 2. Evropskom prvenstvu za ekipe hrvatskih nacionalnih manjina.

BONUS VIDEO: Kad himna Srbije, "Bože pravde", zagrmi u Rusiji...