KO JE BIO ĆIRO BLAŽEVIĆ? Tragično izgubio brata i sestru, mrzeli su ga zbog Prosinečkog, a pamtiće se svađa sa Mamićem

Miroslav Ćiro Blažević rođen je 10. februara 1935. godine u Travniku u kojem je i započeo, kako je sam uvek govorio, skromnu igračku karijeru. Rođen je kao osmo, najmlađe dete Katarine Blažević (rođene Matovinović) i Mate Blaževića. Njihovo prvo dvoje dece, Ivica i Marica, o kojima roditelji ostaloj deci nisu puno govorili, umrlo je u dobi od nekoliko meseci od španskog gripa, a Miroslav je imao i sestre Jelenu i Dragicu, braću Antu i Joška, a starija sestra Jozefina živi u Zagrebu.

Fudbal je Ćiro igrao do 31. godine, kad je u švajcarskom Mutijeru odlučio postati trener. Ostao je u Švajcarskoj gde je vodio Vevej i Sion, da bi 1979. godine preuzeo švajcarsku reprezentaciju. Njegov pravi trenerski uzlet počeo je 1979. godine kad je došao u Rijeku. Iako je prvenstvo završio na skromnom 10. mestu, Ćiro je Rijeku odveo do četvrtfinala Kupa kupova u kojem je izgubio od Juventusa. Na kraju sezone došao je u Dinamo i tada je krenula legenda o Ćiri, belom šalu i 1982. godini.

Dinamu doneo titulu nakon 24 godine čekanja

Nakon petog mesta u prvoj sezoni na klupi, Ćiro je 1982. godine Dinamu donio titulu prvaka Jugoslavije nakon 24 godine čekanja i zauvek postao Dinamova legenda. Cerin, Deverić, Mlinarić, Zajec, Vlak i ostali igrali su fantastičan fudbal koji je na Maksimir privlačio u proseku 30.000 gledalaca.

Dinamo je titulu potvrdio pobedom protiv Željezničara 2:0 četiri kola pre kraja, ali slavlje u gradu nije prestajalo danima i nedeljama. Arhitekta tog velikog uspeha bio je Ćiro koji je sa belim šalom oko vrata gazio sve pred sobom.

- To je bilo nešto perfektno i bez konkurencije najveći uspeh moje karijere. Svaka čast bronzi u Francuskoj, ali meni je Dinamova 1982. godina kruna svega što sam napravio kao trener, rekao je Ćiro na svoj 82. rođendan.

Legendarni trener tu nije stao pa je s Dinamom sledeće sezone osvojio jugoslovenski kup i na kraju sezone je prvi put otišao iz Dinama. Otišao je u Grashoper s kojim je osvojio naslov prvaka Švajcarske, a srca navijača ponovo je osvojio 1985. godine kad je Prištinu odveo do prve jugoslovenske lige.

Povratak u Dinamo

Iste godine vratio se u Dinamo s kojim nije ostvario zapažene rezultate. Proglašenje hrvatske nezavisnosti dočekao je u Nantu u kojem je bio do 1991. i nakon godine dana u PAOK-u 1992. se vratio u Dinamo, odnosno tadašnju Kroatiju.

Kao veliki poštovalac predsednika Franje Tuđmana, te istaknuti član HDZ-a, Ćiro nije mogao odbiti Tuđmanov poziv da se vrati u Hrvatsku i s Kroatijom je 1993. godine osvojio prvenstvo Hrvatske, a 1994. godine Kup. Na kraju te sezone Ćiro je ponovo, treći put, otišao iz Dinama jer je dobio najveći zadatak - voditi hrvatsku reprezentaciju.

Ćiro je krenuo u kvalifikacije za Evropsko prvenstvo i senzacionalno, ispred moćne Italije (uz pomoć Tomislava Ivića), osvojio prvo mesto u grupi i direktno se plasirao na Evropsko prvenstvo u Engleskoj u kojem je Hrvatska igrala sjajno. Grupu sa Turskom, Danskom i Portugalom prošla je sa šest bodova, da bi u četvrtfinalu izgubila od Nemačke 2:1.

Najbolje je tek dolazilo

Ćiro je tad već uživao ogroman ugled kako u Hrvatskoj, tako i u Evropi, ali najbolje je tek dolazilo. Nakon dramatičnih kvalifikacija i svakakvih rezultata, Hrvatska se plasirala na SP u Francuskoj na kojem je došla do senzacionalnog trećeg mesta. Ćirina ekipa vodila je u polufinalu protiv Francuske 1:0, ali je izgubila s dva gola Liliana Tirama kojem su to bili jedini golovi u karijeri za reprezentaciju.

U utakmici protiv Francuza Ćiro se jako zamerio navijačima jer je Roberta Prosinečkog u igru uveo tek u 90. minutu. „Bez njega ne bismo bili treći na svetu. On mi je zamerio tretman u susretu s Francuskom, ali ja sam ga svesno, iz taktičkih razloga ostavio na klupi. I ne mislim da sam pogrešio”, rekao je Ćiro pre par godina.

U šest godina na klupi Ćiro je Hrvatsku vodio 73 puta, upisao je 36 pobeda, 22 remija i 15 poraza.

Još jedan povratak u Dinamo i sukob s Mamićem

Godine 2001. otišao je u Iran koji nije uspeo odvesti na Svetsko prvenstvo u Japan i Koreju. Nakon toga je Osijek spasao od ispadanja iz lige, da bi se 2002. godine četvrti put vratio u Dinamo s kojim je osvojio šampionsku titulu. Na kraju sezone posvađao se sa Zdravkom Mamićem koji ga je oterao iz kluba.

Od Ćire je javno tražio 200.000 evra koliko mu je isplaćeno pre nego što je otišao u Muru, a Mamić je pretio da će taj novac vratiti milom ili silom.

Epizoda u Hajduku

Nakon Mure i Varteksa, Blažević je 2005. godine došao u Hajduk koji se tada spremao za kvalifikacije za Ligu šampiona. Pre žreba Ćiro je rekao da mu daju „taj Liverpul”, ali kuglice su ga spojile s Debrecenom protiv kojega je Hajduk doživeo jednu od najvećih sramota u svojoj istoriji. Mađari su u prvoj utakmici slavili 3:0, na Poljudu čak 5:0 i to je bio poraz od kojeg se Ćiro nije mogao spasti te je, nakon niza loših rezultata, podneo ostavku.

Ćiro je 2007. bio treći u HNL-u sa Zagrebom u kojem je afirmisao Marija Mandžukića kojeg je prozvao đilkošem. „Ma, tako sam ga nazvao odmilja. On je đilkoš, lola, u pozitivnom smislu. On je specifičan igrač i neka se ne ljuti na mene”, govorio je tad Ćiro.
Ujedinio reprezentaciju Bosne i Hercegovine

Do kraja bogate trenerske karijere Ćiro će voditi još šest klubova, ali najveći trag ostavio je kao selektor Bosne i Hercegovine. Iako ga deo BiH javnosti nije dočekao s odobrenjem, Ćiro je na svoj način ujedinio reprezentaciju BiH te ubrzo zaslužio podršku čitave zemlje koja je ponovo disala sa svojom reprezentacijom. Savršeno se uklopio u novu sredinu i zamalo je Bosnu i Hercegovinu odveo na Svetsko prvenstvo 2010. godine. Ušao je u dodatne kvalifikacije u kojima je izgubio od jakog Portugala ukupnim rezultatom 2:0.

Nakon odlaska iz BiH Ćiro je otišao u Kinu pa u Iran da bi se 2012. vratio u Zagreb s kojim je ispao iz lige. Potom je otišao u Slobodu iz Tuzle koju je senzacionalno vratio u Premijer ligu BiH. Nakon završetka sezone preuzeo je NK Zadar u kojem je 2015. godine završio trenersku karijeru.

BONUS VIDEO: TAJNA NAJVEĆEG FUDBALSKOG STADIONA NA SVETU: Ovo je lista TOP 10 „hramova fudbala“