NATERAĆU NEMCE DA "POLIŽU" GENOCID: Đurađ Kušljić, bivši direktor škole u Kotor varošu, ratuje sa pravosuđem moćne zemlje

Isti taj (ne)časni sudija Kramer direktora škole iz gradića u Republici Srpskoj osudio je za genocid 15. decembra 1999. godine. U svojoj presudi je konstatovao da je Srbin kriv za najteži zločin na svetu, iako je na pretresima čak 50 muslimana i Hrvata tvrdilo da on nema veze sa dva odvojena zločina nad Bošnjacima u Kotor Varošu 1992.

Kušljić je od građanskog rata u BiH u Nemačku pobegao 1993. u talasu Hrvata i muslimana koji su takođe bežali od užasa. Iste godine, kako objašnjava za "Novosti", reč genocid, koja se vezivala isključivo za Srbe, dočekana je među Nemcima sa velikim oduševljenjem jer su u njoj videli priliku da operu svoju sramnu nacističku prošlost i teret prebace na druge.

U Nemačkoj, suđenja Srbima za izmišljene genocide na osnovu lažnog potkazivanja dojučeranjih komšija, počela su pre nego što je osnovan Haški tribunal, a Kušljić se među prvima našao na optuženičkoj klupi.

- Počeli su da me isleđuju već 1994, na osnovu lažne prijave hrvatskog konzulata, odnosno oca mog kolege nastavnika, Mate Bjelobrka. Nisu mogli da dokažu krivicu, ali dve godine kasnije pojavila se mlada muslimanka Amira Čejvan koja je 1996, dobivši nalog da napusti Nemačku, otišla u policiju i okrivila mene, svog bivšeg direktora škole, "kako je čula da sam ubijao". Na osnovu toga je dobila produženje boravka u Nemačkoj. Iskaz 16-godišnjakinje, koji je na suđenju pobila čak i njena majka, ipak je za sud bio dokaz da me osude na doživotnu robiju. Što im je bilo i važnije, da se srpski narod u Nemačkoj proglasi genocidnim.

Svedoči Kušljić da i danas sanja jezivi zatvor Štraubing. Tamo je robovao u samici sa jednim prozorom, oko koje je bila kutija od armiranog stakla, baš kao da je nacistički vođa Adolf Ajhman. Dotok svežeg vazduha je bio minimalan, pa se budio sa plavim podočnjacima, bolovima u glavi, jedva svestan gde je. Veli da je bio izložen svakodnevnim kontrolama straže koja je sadistički ulazila u "kutiju", skidala ga golog, pregledala genitalije... Uz njega u Štraubingu bio je i Nikola Jorgić iz Doboja i neki Sokolović iz Osmaka kod Kalesije, koji su potpuno nevini osuđeni na 10 godina robije jer su "pomagali genocide". Nažalost, kako kaže Kušljić, i Sokolović i Jorgić su zaboravljeni preminuli u zatvoru.

- Ne znam tačno koliko je Srba osuđeno u Nemačkoj u tom periodu na najteže kazne samo na osnovu lažnih izjava svedoka.Inkvizitorska suđenja su, prema mojim informacijama, u to vreme organizovana još u Austriji i Holandiji. Oslobođen sam tek 2006. pošto je Haški tribunal 2003. godine u izricanju presude Radoslavu Brđaninu potvrdio da se na prostoru bivše autonomne regije Krajina nije dogodio genocid, tako da ga nije moglo biti ni u Kotor Varošu. Pušten sam iz zatvora, ne zato što sam bio nevin, nego da nemački sudija Kramer i tužilac Valter Hemberger ne bi bili odgovorni što su zloupotrebili nemačke zakone u nameri da srpski narod proglase genocidnim.

Kušljić priča i detalj iz procesa kada se sudu učinilo da ima "tanke" dokaze protiv njega, pa su tražili pomoć iz konzulata BiH, koji je tada fabrikovao lažne svedoke protiv Srba.

- Za drugi zločin u okolini Kotor Varoša od 14. avgusta 1992. godine optužila me je Diba Lihovi. Navodno sam dao nalog za etničko čišćenje i naredbu da se neki ljudi ubiju. Dibi sam svojevremeno bio nastavnik. Čak 20 svedoka uključujući i Dibinu svekrvu, osporili su njenu izjavu. Ali, sudiji Krameru i ta laž se učinila prihvatljivom.

Na slobodu je Đurađ pušten amnestijom nemačkog predsednika 2006. U njegovom sudskom dosijeu nema zapisnika sa suđenja, te se ne zna na osnovu čega je sud osudio Srbina.

Ostala je presuda overena pečatom Zemaljskog bavarskog suda, koja je potvrđena odlukom vrhovnog pravosudnog organa - kao sramota jednog vremena i nemačkog pravosuđa.

Nekadašnji direktor, fizičar i pravnik po struci poručuje: "Nateraću Nemce da poližu svoj genocid!"

OSAM GODINA IZA REŠETAKA

PROVEO je Đurađ ni kriv ni dužan osam godina u najstrašnijim uslovima u nemačkom zatvoru. U međuvremenu, kako priča, njegova supruga je oko 50 puta odlazila kod tadašnjeg predsednika RS Dragana Čavića po pomoć, ali on nikada nije imao vremena za nju. Razbolela se, umrla, ali njegovo troje dece u međuvremenu su postali ljudi.

- Po izlasku iz zatvora završio sam i Pravni fakultet u Banjaluci, a u Beogradu ću nastaviti usavršavanje. Neću se predati dok ne izvedem državu Nemačku na sud i nateram ih da "plate" i moralno i materijalno - jasan je Kušljić.