CRTEŽI ĆE DA SVEDOČE O DARU: Milutin Dedić - slikar, novinar, istoričar umetnosti, putopisac, boem i Arsenov brat
MILUTIN Dedić, slikar, novinar, istoričar umetnosti i (puto)pisac, rođeni Šibenčanin ali poznat kao beogradski boem i brat Arsena Dedića - preminuo je juče u Beogradu u 86. godini, od posledica virusa korona.
Foto I. Marinković
Od svog prvog dečačkog crteža česme u Šibeniku, Dedić nije prestao da otrže od zaborava svojim minucioznim crtežom i rečju koja je odisala poezijom, duhom, ljubavlju za život i ljude... I velikom erudicijom - čoveka kome je, "uprkos" svim potonjim diplomama, pošlo za rukom da nikada ne "diplomira" u osnovnoj školi.
- Naša majka, nepismena ali mudra i pronicljiva žena, želela je samo da otrgne mlađeg brata Arsena i mene od ulice, ali i da nas poštedi radničkog, teškog života kakvim je živeo naš otac - govorio nam je Dedić, koji je uvek isticao kako hiljade i hiljade crteža i zapisa, među koricama stotina dnevnika kojima je uredno punio police, čine njegovu hroniku istinski bogatog života.
Sada ti dnevnici ostaju da svedoče o zaista izuzetnom životnom putu i daru ovog neizlečivog radoznalca, neumornog putnika i predanog putopisca (ali i "putocrtača"), slikara tišine, čiji su dani, ljubavi i pasije, susreti, misli, "uhvaćeni" u prelepim slikama i rečima jednake lepote.
Ćirilicom pisao u Hrvatskoj
DEDIĆ je javno pisao ćirilicom u Hrvatskoj, za list za svu decu "Bijela pčela" Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta", i to dve kolumne. Autor je više knjiga, a njegov "Trg tišine", sa posvetom "samotražiteljima" iz 2012. ("Admiral buks"), jedinstvena je knjiga, bogata refleksijama o zavičaju, Dedićima, okupaciji, majci Jelki, ocu Jovanu, ljubimcu magaretu Kroletu...
Od zagorske škole, gde je u mladosti učiteljevao, njegov put vodio je u Primošten, pa u vojsku u Zadar, u Školu rezervnih oficira, gde je upoznao Gojka Subotića, našeg akademika, koji će ga u pravom trenutku pogurati ka slikarstvu. Dedić 1957. dolazi u Beograd, gde, zahvaljujući najpre silnim ujakovim knjigama, pokazuje dovoljno znanja, i upisuje istoriju umetnosti (bez završene osnovne škole!). Za prve dve-tri godine u prestonici promenio je 15 stanova i, očekivano, ostavio zapise i o podstanarskom životu, ali i upoznao neka "paralelna prebivališta", kafanu "Majevica", bife "Split"...
I sve ih memorisao i svoje emocije i sećanja pribeležio.
Veliki deo Milutinovih dnevničkih zapisa i crteža pretočen je u "Slikarev maraton", rukom pisanu i crtanu legendarnu kolumnu na stranama "Novosti", kojih je objavljeno 190 tokom četiri godine, ali i u 160 emisija "Enciklopedije za radoznale" na RTS. Sa Mihailom Vujanićem, Milutin Dedić je autor prve, i jedine validne u svetskim razmerama, enciklopedije o vodenicama "Vodenica - Božja i đavolja", iz 1999, a kao veliki hilandarac ostavio nam je i monografiju o Hilandaru.
Od prvog svog dizajnerskog rešenja - Titove štafete iz 1951. godine, potpisao je ogroman broj slika, crteža, knjiga, publicističkih i novinarskih tekstova, putopisa, poetskih i proznih zapisa, a nadobijao se i svakakvih nagrada...