POZORIŠNA KRITIKA: Ribanje i svađanje

ITALIJANSKI reformator komedije Karlo Goldoni (1701-1793) napisao je oko sto pedeset komedija, značajnih kako za pozorišne repertoare širom Evrope (kod nas se najčešće igra i "Krčmarica"), tako i za razvoj ovog žanra - zamenjujući, svojom reformom, tipizirane likove "komedije del arte" živim, prepoznatljivim, malim ljudima. To će, mnogo kasnije obilato koristiti, pored mnoštva drugih u istoriji teatra, i italijanski nobelovac Dario Fo, u svom levičarskom političkom teatru... Goldonijevu komediju "Ribarske svađe", mnogo igranu i često postavljanu kao ispitna predstava studenata glume, zarad koloritnosti likova, reditelj Milan Karadžić, majstor scenske komike, jezički pomera (dramaturg Ivana Dimić) u prostor crnogorskog primorja, sa željom da se radnja događa šezdesetih godina 20. veka, zbog emotivne note filmskog italijanskog neorealizma. To u predstavi Narodnog pozorišta u Prištini, sa sedištem u Gračanici, nismo videli. Nikakvih šezdesetih nije bilo ni u "putujućoj" scenografiji reditelja (dve fasade, prostor između, stepenice), ni u uopštenom kostimu (Dragica Laušević), a ni junački crnogorski mentalitet nije bio značajan, u raskošnoj mediteranskoj Goldonijevoj komediji.

Glumačka igra ansambla prištinskog Narodnog pozorišta (sa gostima) bila je, čak i u okviru konvencije komedije situacije, majstorska! Ako su imali i ponešto od karakterne komedije (gotovo nemoguće u ovom žanru), to je bila zasluga reditelja Karadžića, ali i izvrsnih histriona, sa čudesnim moćima da budu po Goldonijevoj meri - životni i bliski, uprkos grotesknoj naglašenosti njihovih mana (Bojan Stojčetović, ribar Filozof, kao i Branko Babović, sudski istražitelj, Kriminal). Ribarski svet, oni na moru, i oni kod kuće, svi "oriđinali", može se odlično opisati samim njihovim nadimcima: Mrmot (Nebojša Đorđević), Tocilo (Anika Grujić), Radodajka (Srna Đenadić), Picopevac (Aleksandar Petković), Mečka (Aleksandra Cucić), Podmuklica (Jelena Orlović), Puterica (Olivera Baćić), Strvina (Nemanja Oliverić), Goljo (Uroš Jovčić)...

Na sceni "Vuka" su živeli bez "četvrtog zida", pozorišne konvencije, bezobzirno, glasno, južnjački, zavodljivo kombinujući eros i tanatos, do granice pucanja ova dva stanja svesti. Uz atraktivnu Poslužiteljku "Kriminala" (Tamara Tomanović) i Prodavačicu krofni (Ivanku Simić), to je bila zaigrana, raspoložena trupa, koja težak žanr komedije pokazuje kao lepšu stranu života, onu što uspeva da se pobedi srcem. Ovoga puta, bez suvišnog gesta, u meri koja pokazuje večito dramsko u komičnom, kako to i sam Goldoni, svojom reformom, zahteva.