CENZURA ME NIJE MNOGO "ISEKLA": Reditelj Puriša Đorđević o svom klasiku "Pavle Pavlović", zabranama, uspehu...

Ova provokativna društvena drama iz 1975, koja se uz teatrologiju "Devojka", "San", "Jutro" i "Podne" ubraja u najvažnija ostvarenja našeg velikana "pokretnih slika", ostala je upamćena i po tome što je zbog svoje kritičnosti prema sistemu u tadašnjoj Jugoslaviji bila zabranjena za prikazivanje.

Kako Puriša ističe, za "Novosti", taj pokušaj političke kontrole njegovih filmskih snova na kraju je za "Pavla Pavlovića" ipak imao srećan epilog.

- Kada sam pre četrdeset pet godina snimao ovaj film želeo sam da na neki način prikažem kako se živi u našoj socijalističkoj državi. Do "Pavla Pavlovića" nisam se bavio društvenim temama, više sam "išao" na filmove koji mi pružaju veće umetničke mogućnosti, a ovde je glavni junak priče mladi radnik koji u sredini natopljenoj korupcijom, zloupotrebom samoupravnih slogana i slomom morala, postaje buntovnik koji će na kraju stradati - seća se Puriša.

Početak života ovog filma nije bio srećan.

- "Pavle Pavlović" je proskribovan i izbačen iz konkurencije festivala u Puli, odlukom komisije koja je određivala filmove koji će biti prikazani u Areni. Nije bio izabran čak ni za neku od sporednih festivalskih projekcija, iako su u ovom filmu glumci ostvarili sjajne likove. Naslovnu ulogu igrao je Bekim Fehmiu, a ekipi su bili i Milena Dravić, Ljuba Tadić, Rade Marković, Mija Aleksić, Slobodan Đurić, Ljubinka Bobić, Faruk Begoli.

Videlo se, bar po angažmanu ovih glumaca, da je "Pavle Pavlović" ozbiljan film, i to odbijanje pulske komisije da ga prikaže izazvalo je još veće interesovanje, ne samo domaćih, nego i stranih novinara i kritičara.

Tako su, priča Puriša, od italijanskih izveštača krenuli opširni tekstovi o tome zbog čega ostvarenje velikog reditelja sa socijalnom temom nije moglo da uđe u festivalsku selekciju, i to je protumačeno kao državna cenzura.

- U to vreme "Jugoslavija film" je bila ovlašćena za prodaju naših filmova u inostranstvu, i njoj je čak iz Amerike stigao dopis sa molbom da im se pošalje kopija "Pavla Pavlovića".

Obavestili su me o tome kad sam se iz Pule vratio u Beograd, i onda su u Knez Mihailovoj 19, gde je "Jugoslavija film" imala jedan mali bioskop, zakazali projekciju za ljude iz policije na koju su me pozvali. Kad je film završen nastao je muk, niko mi ništa nije rekao. A onda su tražili da izbacim scenu u kojoj Mija Aleksić, koji je igrao vratara u jednom preduzeću, pozdravlja policajca na, po njihovoj oceni, neprimeren način za socijalizam. Posle toga mi se više niko nije obratio, a i ja sam izgubio interesovanje šta će se događati sa filmom, jer sam shvatio o čemu se radi. "Pavle Pavlović" je ipak stigao u neke naše bioskope, ali je pre toga doživeo malu cenzuru. Bili su fer, nisu ga mnogo skratili, ali se desilo nešto vrlo zanimljivo - posle naslova filma na špici se pojavila rečenica koja je glasila: "Mnogi problemi u ovom filmu rešeni su akcijom Saveza komunista".

Glavni "krivac", kako ističe legendarni Purke, što je "Pavle Pavlović" 2012, posle gotovo četiri decenije "mraka" ponovo bio pred publikom, bila je supruga Bekima Fehmiua, glumica Branka Petrić.

- Projekcija je bila u Domu omladine, "Centar film", u čijoj je produkciji snimljen, dao je kopiju, i sve je Branka organizovala, u okviru omaža koji je priređen Bekimu. Sala je bila prepuna, sedelo se i na podu, a "Pavle Pavlović" je ispraćen ovacijama. Bekim je bio izuzetan glumac, prvu ulogu na velikom platnu igrao je u mom filmu "Devojka" iz 1965, i mnogo sam ga voleo. "Pavla" pamtim i po drugim velikim glumcima, Mileni koja je tu prvi put predstavila svoj divan glas i talenat za pevanje, kao i po sjajnom snimatelju Tomislavu Pinteru. Za mene je ovaj film savršen, kao da ga ja nisam radio - kaže Puriša Đorđević.