KRUNA OPUSA OD 3.500 STRANICA: Objavljena sabrana dela novinara i pisca iz Gornjeg Milanovca Boška Lomovića
NA 3.500 stranica u osam knjiga, objavljena su Sabrana dela novinara i književnika Boška Lomovića, koji živi u Gornjem Milanovcu. Sadrže pesme i pripovetke za decu i odrasle, roman-trilogiju "Kaža o Mazgitu", sedam romana za decu i mlade, književne kritike, eseje, polemike, intervjue, članke o ljudima i događajima iz kulture, putopise, dnevničke beleške.
Foto privatna arhiva
Sve to upotpunjava popis domaćih i stranih časopisa u kojima je objavio radove, analitičku studiju o njegovom opusu iz pera prof. dr Cvijetina Ristanovića, koji je uz urednika beogradskog izdavača "Svet knjige" Steve Ćosovića, priređivač Sabranih dela.
Lomović je pola veka radio u novinarstvu, uporedo sa književnim radom. Do sada je objavio 40 knjiga. Pesme i pripovetke su mu prevođene na desetak evropskih jezika, "Knjiga o Diani Budisavljević" objavljena u pet izdanja na srpskom, nemačkom, engleskom i - esperantu. Zastupljen je u pesničkim i pripovedačkim antologijama Srbije, BiH, Crne Gore, Rumunije, Rusije, u udžbenicima za osnovce. U književnim i novinarskim krugovima često ističe, da je čovek sa dva zavičaja:
- Selo Brezna pod Suvoborom mi je zavičaj po rođenju, a književni zavičaj Brčko, gde sam 1972. zatekao književni klub "Pablo Neruda", časopis "Riječi", konkurs za poeziju i prozu, tridesetak književnih entuzijasta... U Brčkom su počinjali pesnik Vito Marković, književni kritičar Ostoja Kisić, Brčak je i Aleksa Mikić, pripovedač za decu i osnivač "Malih novina"; tu su stvarali pripovedač Miladin Ćulafić, pesnik Drago Kuđić i tako redom.
Redak je među piscima srpskog jezika i što podjednako piše ekavicom i ijekavicom.
- Splet okolnosti. U Brčkom sam počeo kao profesor srpskohrvatskog jezika, a nastavio i kao novinar. Ijekavica je bila "službeni jezik". Nju sam prihvatio u književnom izrazu. Isidora Sekulić je divno pisala o "bosanskom jeziku", i da je "najsiromašnija naša pokrajina najbolji pripovedač". Naravno, nije mislila da je to drugi jezik, već srpski, ali ga je kolokvijalno nazvala "bosanskim". Dopao mi se jezik s one strane Drine, zvučao mi je sočnije i mekše. Za drugu je priču što su neki kasnije od naše ijekavice, što je jedinstven primer u svetu, pokušali da prave svoje jezike.
POVRATAK U DETINjSTVO
Značajan deo stvaralaštva Lomović je posvetio deci i mladima: stotine pesama i priča, sedam romana...
- Za decu sam počeo da pišem tek u četrdesetim godinama života. Prirodno je da se čovek, kad stigne do sredine dosuđenog veka, rado vraća u detinjstvo. Da li sam uspeo? Prihvaćen sam lepo od malih čitalaca, dobio brojne nagrade, dve moje knjige su proglašene za najbolje u Srbiji: "Bukvar dečjih dužnosti" u izboru Žirija bibliotekara Srbije 2015. i "Uzbuna na planeti Okuko" na prestižnom konkursu "Gordana Brajović" 2017.