KAKO SU GLUMCI USRED NOĆI ZAUZELI TEATAR: Burna istorija užičkog Narodnog pozorišta tokom sedam i po decenija postojanja i rada

Izvodile su se predstave i u vreme ratova (pa i čuvene Užičke republike), ali je tek 1945. godine stvoreno institucionalno, Narodno pozorište, i do današnjih dana ostalo jedino profesionalno na prostoru Zapadne Srbije.

Glumci nisu odustajali od igre ni u najburnijim vremenima, ali su bili prisiljeni da "na juriš" (1968) osvajaju sopstvenu zgradu! I to godinu dana posle otvaranja zdanja podignutog u tu namenu. Jednostavno, u njihov prostor izgrađen u srcu grada, na Trgu partizana, uselio se Privredni sud i Geodetski zavod. Kad je umetnicima dosadilo da uljudno čekaju, sa kompletnim fundusom došli su usred noći na novu adresu, s čvrstom odlukom da iz nje isteraju uljeze... Sve ovo deo je zanimljivog i nesvakidašnjeg istorijata teatra koji ove godine obeležava dva jubileja: 75 godina postojanja i četvrt veka Jugoslovenskog pozorišnog festivala u gradu na Đetinji.

- Teatralno društvo bilo je deo tadašnjeg Čitališta (prve biblioteke u gradu, otvorene iste, 1856. godine), a osnovao ga je Stojadin Obradović, upravitelj Čitališta, o čemu svedoči i njegovo pismo knezu Milošu Obrenoviću - govori o počecima Nemanja Ranković, umetnički direktor užičkog Narodnog pozorišta. - Prva predstava izvedena je 15. februara 1862. godine. Bio je to komad "Boj na Čačku 1815". Iste sezone prikazani su "Smrt Stevana Dečanskog" i "Ajduci", a nešto kasnije malobrojna građanska publika gledala je i predstavu "Hajduk Veljko".

JEDAN novinski članak beleži utiske o prvoj premijeri, ali i interesovanju Užičana za pozorišnu igru: "Najodličniji cvet našeg građanstva beše sa najvećom ljubavlju na ovom predstavljanju. Soba za sedenje je dupke puna... Osim 100 duša što beše u sobi i na mestima što se mogaše videti, još se toliko povratilo, jer nije bilo mesta za njih."

Posle prvih izvođenja, nastala je pauza sve do 1913, kada je đačka pozorišna grupa Gimnazije (pod rukovodstvom profesora Dejana Malenkovića) izvela nekoliko komada.

- A onda je opet usledio prekid pozorišnog života. Tek sa prvim danima Užičke republike, 1941. godine, umetnička partizanska četa izvodi domaće i sovjetske pisce:

"Mati", "Knez Ivo od Semberije", nekoliko Nušićevih komada, "Kako se kalio čelik", "Početak bune protiv dahija"... Glavne uloge igrali su Milutin Čolić (inače, osnivač Festa), Alija Nedić, Filip Marjanović, Milenko Đurić, Časlav Jehlička. Pored Kaljevića kuće, predstave su izvođene i u Sokolskom domu (popularnoj "Sokolani") i Filkinom bioskopu. Trebalo je da prođe čitav jedan vek, da bi sa rekonstrukcijom glavnog gradskog trga, pozorište dobilo sopstveni prostor. Zgrada, čiji je projektant bio poznati arhitekta Stanko Mandić, otvorena je 1967. godine i zajedno sa Trgom partizana predstavljala je novi, urbani identitet grada - ističe Ranković.

PRVA premijera u Narodnom pozorištu bila je 4. septembra 1945. godine, Nušićeva "Gospođa ministarka", u režiji Obrada Nedovića. Zanimljivo je da u tek izgrađenom pozorišnom zdanju, namenjenom glumcima i drugim scenskim izvođačima, umetnici nisu bili dobrodošli:

- Neočekivano, ovde se smestio Privredni sud i Geodetska uprava. Jedne noći, glumci su rešili da iz nekadašnjeg Filkinog bioskopa prenesu dekor, kostime, scenografiju. I, konačno zauzmu ono što im je pripadalo! Nije išlo lako, pa su se jedno vreme u kostimima susretali sa strankama koje su poslom dolazile u geodetsku službu ili sud. Izgleda je za "okupatore" ova situacija bila isuviše ekstravagantna, pa su se ubrzo sami spakovali i ostavili pozorišnu zgradu glumcima. A oni već te, prve godine, pobedili na Bitefu!

U izboru i oblikovanju repertoara, po rečima našeg sagovornika, poseban trag ostavio je tadašnji upravnik Jovan Bulajić. Pozvao je reditelja Arsu Jovanovića da postavi na scenu "Baladu o luzitanskom strašilu":

- Gotovo nijedno pozorište iz takozvane unutrašnjosti Jugoslavije, u to vreme nije moglo da se meri sa dostignućema užičkog glumišta. Premijera "Balade" nemačkog autora Petera Vajsa izvedena je 5. maja 1968. Predstava je privukla izuzetnu pažnju i pozvana na drugo festivalsko izdanje Bitefa. Tako je, pored "Groblja automobila" legendarnog Fernarda Arabala, Šekspirove "Mere za meru" Petera Čadeka i "Malograđana" Maksima Gorkog u izvođenju Velikog dramskog teatra "Gorki" iz Lenjingrada - zablistala i užička predstava.

SLOBODAN Selenić u svojoj kritici zapisao je da "tako tehnički ujednačenu, stilski posebnu, a sa glumačkog stanovišta komplikovanu predstavu - do pre nekoliko godina nije bilo moguće zamisliti u ovom teatru". Istim povodom oglasile su se i "Večernje novosti", beležeći: "Preko svih očekivanja, sa finim osećanjem za zajedničku igru, glumački ansambl je disciplinovano sprovodio rediteljeve namere, pomerajući Petera Vajsa sa tribine za uzvikivanje parola na tribinu aktuelnog političkog pozorja".

Da uspeh užičkog ansambla nije bio slučajan, govori i činjenica da je naredne godine upravnik Jovan Bulajić ponovo angažovao Arsu Jovanovića. On će u Užicu postaviti "Lomaču", po tekstovima najboljih savremenih srpskih pisaca i opet je premijera odigrana u maju, a u septembru su još jednom Užičani na Bitefu pokazali kako u malom gradu kuca veliko pozorišno srce... Inače, ovo pozorište je i kasnije nastupalo na Bitefu sa predstavama "Per Gint" (u glavnom programu), kao sa "Ko se boji Virdžinije Vulf", "Piladom", "Slugom dvaju gospodara" u pratećem... Inače s predstavom "Sluga dvaju gospodara" bili su i prvi teatar iz Srbije i prostora bivše Jugoslavije koji je nastupio na 39. Venecijanskom bijenalu...

- Koncept pozorišta zasniva se, još od Jovana Bulajića do danas, na dramaturško-rediteljskim poetikama u kojima su glumci učesnici kolektivnog čina, a ne centar. I dalje najdugovečnija predstava na repertoaru je "Kraj vikenda" Mome Kapora, koja opstaje na repertoaru već 22 godine. Iako je bilo planirano da se ova, jubilarna sezona obeleži velikim naslovima i velikim rediteljima, zbog korone i smanjenja budžeta ostaje samo da se sa setom prisećamo starih vremena - kaže Ranković.

- Od nekadašnjih gotovo sto zaposlenih (među kojima 30 glumaca), danas u svim sektorima ima 44, sa svega šesnaestoro u umetničkom sektoru.