LEGENDARNI VITEZOVI ČUBURE: Advokat Radoslav Lale Vujadinović u knjizi sačuvao duh jednog lepšeg vremena

U koricama knjige "Čuburci Krstaši", koju je objavio "Službeni glasnik", sačuvao je duh jednog vremena i priče o vitezovima "čuburske krajine" koji su proširili slavu Čubure ne samo Beogradom i Srbijom, i to u raznim oblastima, od sporta i umetnosti, do nauke, državništva i filozofije.

- Pišući knjigu prepunu svojih dragih likova, koju sam njima posvetio, zadao sam sebi zadatak da svi u njoj postanu brana zaboravu. Ako su to u knjizi zaista i postali, smatram da sam svoj zadatak uspešno obavio i svoju misiju prema njima ispunio, a da smo svi zajedno za riznicu ljudskog pamćenja sačuvali uspomenu na vreme kada je nastajao ideal čuburskog čovečanstva - navodi autor.

Vujadinović ističe da su mu u pisanju knjige pomogli prijatelji sa Crvenog krsta i Čubure, s kojima je ostvario velika prijateljstva:

- Između ostalih, to su Tomislav Kobilski, Dragan Gaga Nikolić, Mihajlo Hadži Mihajlović, Dragoslav Gane Mladenović, Vojislav Voja Marjanović, kao i moj bliski prijatelj Ljubomir Ljuba Todorović, koji je svih ovih godina bio uz mene, pratio me i pomagao i kada je zapinjalo da istrajem do kraja.

Mnoge poznate ličnosti odrastale su i živele na Čuburi: Bata Živojinović, Dragan Nikolić, Zoran Hristić, Vojislav Voki Kostić, Dušan Duda Ivković, Bubiša Simić, Libero Markoni, Momo Kapor, Dušan Prelević Prele... Pišući o boemskoj i umetničkoj Čuburi, Vujadinović podseća na čuvene kafane "Trandafilović", "Savinačku kasinu", "Orač", "Sokolac", "Toplicu" i prenosi legende o čuburskim boemima. Pisac otkriva kako je Bata Živojinović poneo prve tarzanke u Beogradu i predvodio male Čuburce u izazivanja požara, a zarađivao kao kočijaš kod Jove Rodića sodadžije.

KAFANSKA PRAVA

- KAO što je danas teško pobrojati sve čuburske kafane, još je teže nabrojati sve slavne ljude, naučnike, profesore, glumce i pevače, intelektualce, boeme koji su bili njihovi stalni gosti - piše Vujadinović (na slici). - Po čuburskim kafanama stolovali su pesnici, zanatlije, boemi, seljaci sa Kalenić pijace i svi su uživali ista prava: svako je mogao da govori ono što mu je bilo na pameti, samo ako je bilo nekog ko bi ga slušao.