VODENICE SPASAO OD ZABORAVA: Izložba pejzaža Milutina Dedića od večeras u prostoru 4SE Književnog salona
IZ bogate zaostavštine Milutina Dedića (1935-2021), istoričara umetnosti, putopisca, crtača, ilustratora i kako su ga nazivali "slikara kulturne baštine", večeras u 19 časova, u prostoru 4SE Književnog salona (Makenzijeva 17/3), biće predstavljeni njegovi pejzaži i vodenice.
Foto 4SE
Tako će iz porodične kolekcije njegovih naslednika Luke i Filipa Dedića biti izložene slike u tehnici ulje na platnu, kao i crteži u sepiji i laviranim tuševima u boji. Foto 4SE
- Pohodeći prevashodno Srbiju uzduž i popreko, Milutin Dedić je organizovao likovne kolonije koje su se od sličnih razlikovale po izuzetnosti ambijenta, čitaj: pejzaža, u kojima su se održavale: Rajačke pimnice, Kamena gora... - piše u katalogu koji prati postavku Milica Petrović, slikar i grafičar. - Priroda i ono što prirodi pripada, a ne narušava je, izvor su inspiracije svakog umetnika koji je njome okružen. Makar kao početni motiv za sliku. U slikanju pejzaža, Milutin koji je imao faktografsku preciznost crteža, koristio je specifičan način rada - prekomponovani pejzaž, što je doprinosilo bogatstvu teme i samog dela. Sastavni deo pejzaža, a važno mesto u stvaralaštvu Milutina Dedića zauzimaju crteži i slike starih "božjih i đavoljih" vodenica na tlu Srbije.
"Slikarev maraton" u "Novostima"
UMETNIK rođen je u Šibeniku 1935, koji je od 1959. imao tridesetak samostalnih i više kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu, bio je i višegodišnji saradnik "Večernjih novosti", crtajući i pišući rubriku "Slikarev maraton". Ilustrovao je oko 30 knjiga poezije i proze, održao oko 100 predavanja o Hilandaru, objavio knjige "Vodenica, božja i đavolja" (sa Mihajlom Vujanićem), "Kuća oblaka", "Trg tišine", "Prkos vetru i vremenu", "Svetlost u tami vekova" i "Osmeh vinskog duha". Njegov opus obuhvata tri hiljade crteža i slika izvedenih u različitim tehnikama, smeštenih u više od 40 albuma.
Precizni, skoro arhitektonski Dedićevi crteži vodenica, kako se primećuje u ovom tekstu, nastajali su na mestu postojanja svake nacrtane ili naslikane vodenice:
- Zapisivao ih je Milutin slikom i rečju jer je: "Zapis slika opčinjenosti našeg oka i duha, lik našeg ushita ili tuge što je nešto takvo kakvo je" - po rečima Vite Teofilovića, našeg uvaženog književnika i prijatelja Milutina Dedića. U Dedićevim zapisima zasigurno su ostale ovekovečene vodenice-potočare koje su se verovatno već urušile zubom vremena i nemarom naslednika - zaključuje Milica Petrović.