INTERVJU, NIKOLA MALOVIĆ, PISAC: Gde se skriva đavo u prozi Andrića

o "Galeb koji se smeje-roman za decu i odrasle", svojevrsan je fenomen jer je za pet godina doživeo čak pet izdanja, preveden na kineski i engleski. Šta se želi reći ovim prevodima?

- Otkako se rodio, alegorijski roman "Galeb koji se smeje" izaziva emocije do te mjere da žene, mahom, jer su žene danas čitaoci, godinama ulaze u hercegnovsku Knjižaru "So" i govore, ne znajući da pričaju s autorom, kako su plakale od sreće dok su privodile kraju čitanje knjige bogato ilustrovane fotografijama Boke. Tako se o "Galebu koji se smeje" sada priča kao o romanu koji donosi sreću. Bez sve šale, "Galeb koji se smeje" je pisan s ambicijom ne samo da skrene pažnju na najljepše mediteranske ptice, ne samo na činjenicu da je na ostrvu Mamula, na ulazu u Zaliv, na mjestu koncentracionog logora, izgrađen luksuzan hotelski kompleks, nego i sa ambicijom da se čitanjem leti iznad nemanjićkog Kotora, iznad istog takvog Herceg Novog, na način razumljiv i Kinezima i svim narodima, posebno stoga što "Galeb" tumači unikatnu geografiju najljepšeg zaliva na svijetu, sa mnogim rtovima, moreuzima, poluostrvima, ostrvima i zalivima unutar zaliva - jer je Mediteran zaliv Atlantskog okeana, Jadran je zaliv Mediterana, Boka je zaliv Jadrana, unutar koga postoje četiri "velika" zaliva - Hercegnovski, Tivatski, Risanski i Kotorski, kao babuške, ako do sada nije cenzurisana ruska metafora za cjelinu unutar cjeline, unutar cjeline. Roman i mladom i zrelom čitaocu razvija osjećaj za hrabrost, za očinstvo, za majčinstvo, za porodične vrijednosti, za slobodu koja nam se ukida... što prepoznaju one mahom čitateljke, te plaču na kraju. I zbog čijih se reakcija ježim. Jer kad pisana emocija postane operativna, onda je pisac zaradio veliko P.

o S obzirom na činjenicu da je "Andrić i đavo" štampan u Herceg Novom, u gradu u kome se nalazi jedina kuća koju je on za života sebi i Milici Babić podigao, hoće li vaši čitaoci zažaliti što knjige neće biti u knjižarskim lancima u Srbiji?

- Na moru je sve suvenir, oblutak sa plaže, agavina rozeta, školjka s plaže, fotografija sa galebom ili obalnim piscem, te tako može suvenir da bude i knjiga. I ne treba žaliti u 21. vijeku što svaka ukoričenost nije sveprisutna, jer se u principu ipak može nabaviti.

o Stiče se utisak da je nevelika obimom, knjiga "Andrić i đavo" čudesno osmišljena. O kom se žanru zapravo radi?

- "Andrić i đavo" je oneobičeno libro, jedina na našem tržištu foto-novela u dramskoj formi. Petnaestak likova, listom oriđinala, skupili su se da u bašti kuće nobelovca Iva Andrića raspravljaju o tome da li je pisanje, što bi rekao Selimović, šejtanski posao, ili nije, te koliko je Andrić tokom dugih noći bio uronjen u onostrano, ili ako nije, koliko je onostranog, oprezan, poznavao.

o Foto-novela bi mogla da se objasni kao...?

- Foto-novela je knjiga intenzivno oslikano crno-bijelim fotografijama, po dozvoli, iz vrta kuće nobelovca i iz same hercegnovske kuće Iva Andrića - što je kuriozitetno, jer ono što čitamo u foto-noveli, mi gledamo, i obratno. U skladu s naslovom, svaka strana ima crni okvir i crnu siluetu Andrićeve biste iz vrta, rad akademskog vajara Nikole Jankovića.

o Od kada, kako, zbog čega tačno je počeo da vas opseda motiv ili figura đavola u Andrićevoj prozi? Da li je to o čemu pišete nekakva nova teorija ili je sve vreme fikcija?

- Ne bih rekao da je glagol opsedati dobar. Htio sam samo da prospekulišem, a čitalac da zaključi, da li je Andrić, kao veliki pisac, imao lično iskustvo s opasnošću sa kojom se - pred bjelinom papira ili ekrana - suočava svaki veliki pisac.Tekst pred nama je organizovan da bude fikcija s elementima studijske rasprave: radnja foto-novele u dramskom obliku odigrava se 9. oktobra 2011. u bašti kuće Iva Andrića u Herceg Novom. Neobična grupa okupila se povodom 50 godina od dodjele Nobelove nagrade slavnom piscu. Grupu čine ugostitelj, iskušenik, profesorka srpskog jezika, cvjećarka, bivši vaterpolo trener, inženjerka pejzažne arhitekture, alkoholičar, književni kritičar, proizvođač sira, najstariji berberin u Boki, direktorka Knjižare "So", generalni konzul Srbije u Herceg Novom i profesor pomoračke književnosti na Pomorskoj akademiji u Kotoru. Grupa ima zadatak da dokuči je li u šumi, simbolično kaže li se, Andrića ujeo Vuk, i da li je kao pisac do konca života plesao Igru sa smrću ili je pak taj ples on s razlogom sve vrijeme zvao Igra za život.

o U Andrićevom romanu "Na Drini ćuprija", gde junaci vaše foto-novele pronalaze vraga?

- Nigdje konkretno, ali ga, lukavo, ima između redova. Kada Abidaga, glavni vezirov povjerenik za gradnju mosta, čovjek koji potkrada vezira, umjesto da plati radnike, uhvati Radisava koji noću sabotira gradnju, naređuje Ciganinu Merdžanu da ovoga Srbina živog nabije na kolac, i za to mu daje šest groša. I kaže Merdžanu, dželatu koji žrtve nabija na kolac s hirurškom preciznošću, da ako Radisav poživi dugo na kocu, ako ne umre odmah, daće mu još šest groša. Pažljiv čitalac se pita kada će motivski da se pojavi i treća šestica? A ona se pojavljuje kada višegradski Srbi, ponizno, dolaze da mole Ciganina, kako kažu, iako ijekavci, za to telo, ne tijelo, jer su Radisavovi ostaci za njih već mošti. Nude Merdžanu još šest groša, ovaj prihvata, i formula 666 je ispoštovana. U jednom će trenutku na ćupriji pod mjesečinom da bude zaigrana partija karata između samog đavola i Milana Glasinčanina, okorelog kockara. Kada je Milan sve izgubio, i kuću i okućnicu i sve živo i svu zemlju, stranac - kako ga opisuje Andrić - naložio je Milanu da zaigraju na sve, ili na život. Milan opet gubi, ali ne mre skokom u Drinu, jer je upravo bilo svanulo. Stranac je nestao. Tog jutra u subotu neki je mladi Jevrej iz spojeva kamena na mostu iskopao đavolji kartaški dukat, koji ga je kasnije odveo u propast. Milan je pak ostao živ, sa svim imanjem, ali ga Andrić opisuje ispijenog i odsutnog, kao da je dao dušu one večeri na mostu.

o U recenziji Svetlane Gradinac navodi se da je u književnosti Andrić bio i musliman i Hrvat katolik i Jevrejin, i Srbin pravoslavac. Mislite li da je Andrić bio nadnacionalan?

- Zanimljivo je da foto-novela "Andrić i đavo" u apendiksu donosi najnepoznatije fotografije Andrića i sedam obrednih Lucija koje su 1962. odmah nakon dodjeljivanja Nobelove nagrade u Stokholmu 1961, posjetile meštra Iva u Herceg Novom. Na lijevom stupu kapije Kuće nobelovca Iva Andrića nalazi se replika u kamenu Plakete Švedske akademije, puna masonskih i okultnih simbola.

Ukus i miris Mediterana

ROĐEN u Kotoru 1970, Nikola Malović je autor 15 knjiga, dobitnik deset književnih nagrada, uključujući i nagradu "Branko Ćopić" koju dodeljuje Srpska akademija nauka i umetnosti. Poznat po romanima "Lutajući Bokelj" i "Jedro nade" ("Laguna"), za beogradsku "Knjigu komerc" objavio je treće izdanje "Boke Kotorske i Srbije" i "Galeba koji se smeje", a za "Katenu mundi" dva izdanja "Dogodine na moru" - naslove koji nam iz dosada nepoznatog ugla dočaravaju boje, ukuse, mirise, ali i geopolitičke slike Mediterana.