SVE BAJINE LINIJE: Samostalna izložba slikara i pesnika Predraga Lukovića u Kući Đure Jakšića
KOD Đure Jakšića, pesnika i slikara, i našeg najznačajnijeg romantičara, u Skadarliji, u kući sa imenom ovog boema, do 11. aprila biće izloženi radovi našeg savremenog slikara i pesnika - Predraga Baja Lukovića.
Rođen u selu Gajtanu, na Radan planini, ovaj već decenijama zaslužni Zemunac diplomirao je prostorno planiranje na Prirodno-matematičkom fakultetu, ali nakon što je majstorstvo crteža savladao kod legendarnog profesora Dragana Lubarde, potpuno se predao umetnosti.
Pre više od 40 godina pažnju naše i inostrane javnosti privukao je delom "Portret jedne tajne", dokazujući da je slavna Đokonda zapravo autoportret samog Leonarda da Vinčija. Renesansnim genijem i "Mona Lizom" nastavio je da se gotovo opsesivno bavi, pa je tridesetpetogodišnje iskustvo sakupio u knjigu, koju mu je objavio "Službeni glasnik". Povodom nje, Nikola Kusovac između ostalog je rekao: "Baju pripada zasluga što je prvi ponudio jedno moguće rešenje zagonetke koju nam je gotovo pre pet stoleća postavio večni Leonardo."
KNjIGE PESAMA I NAGRADE
UGLEDNO mesto na srpskoj književnoj sceni Lukoviću su donele knjige pesama "Živa mrlja", "Iskivanje krsta", "Bosiljak i kamen", "Lutajući blesak", "Izabrane i nove pesme", "Rečita tišina", "Pikasovo oko" i "Demon i lepota". Pesme su mu zastupljene u tridesetak izbora i antologija, kao i u antologijama srpske poezije na poljskom, rumunskom, švedskom i francuskom jeziku. Za doprinos srpskoj kulturi, između ostalih nagrada i priznanja, dobio je Sretenjsku medalju, Vukovu nagradu, Zlatni beočug KPZ, i u Rumuniji specijalnu diplomu sa imenom slavnog pesnika Nikite Staneskua.
Uz rešavanje ovog rebusa, jednako strastveno, Luković se posvetio slikanju, crtanju i pisanju poezije. Umetnik koji je svoja dela već predstavljao u Narodnom muzeju (1993), Srpskom kulturnom centru u Parizu (1988), Italijanskom institutu za kulturu (2003) i drugim prestižnim izlagačkim prostorima, sada je u Kući Đure Jakšića priredio samostalnu postavku crteža "Disanje linije".
- Pesnik i crtač nisu od ovog sveta, stalno ga prekoračuju, nadilaze, prevazilaze - tvrdi u katalogu Dejan Đorić, likovni kritičar "Večernjih novosti". - To je ono hrabro, vučje monaško u Lukovićevom liku i karakteru. Ko crta mora biti spreman na hajdučiju, otpadništvo, odmetništvo, odrešenost od sveta i života. Crtači su monasi, otšelnici i urbani samuraji. Mora u tom pogledu biti malo uvrnut, mimo sveta, na svoju ruku i na svoju stranu, protiv sebe i sveta, protiv drugih, a za liniju i senku, tvrdoglav dok glavom probija zid.
Kako navodi likovni kritičar, Luković je jedini kod nas ovladao sasvim različitim svetovima crteža - od linearnog do sfumatnog, od tuša i pera do meke, B2 olovke, od fantastike do portretistike, od iracionalnog, začudnog, oneobičenog i hiperrealnog, od prikaza crnogorskih šamana i arhidivljaka do portreta evropskih, aristokratski uglađenih dendija.
- Pohodi nas crtač, odajmo mu počast! - zaključuje Đorić.