LICE SA BOMBONJERE "ŠUMADIJA": LJiljana Blagojević i Emir Kusturica o filmu "Sjećaš li se Doli Bel"
REDITELj Emir Kusturica je 1981. godine, posle zapaženih TV filmova "Bife Titanik" i "Nevjeste dolaze", snimio svoj debitantski dugometražni igrani film "Sjećaš li se Doli Bel", koji je ostao zabeležen kao vrh naše kinematografije.
Za naslovnu ulogu je izabrao studentkinju glume Ljiljanu Blagojević. Ostalo je istorija filma.
Više od četrdeset godina kasnije, Kusturica se sreo sa svojom Doli Bel (a viđali su se i u međuvremenu, Blagojevićeva je igrala i u njegovom "Zavetu") u Čurugu, početkom juna ove godine, da bi Centar film snimio (u režiji Ade Lazić) dokumentarac o Ljiljani Blagojević, koji je deo Nagrade "Pavle Vuisić", za doprinos srpskoj kinematografiji.
Razgovor je delimično "ušao" u monografiju "Glumački maraton Ljiljane Blagojević", koja je takođe deo pomenute nagrade, koju dodeljuje Udruženje filmskih glumaca Srbije. "Ovaj razgovor je istorijski dokument o dvoje vrhunskih umetnika", napisala sam u pomenutoj monografiji (čiji sam priređivač).
Rado i uzbudljivo, Kusturica se prisećao vremena, u kome je nastao kultni film.
"Pa, šta je bilo te, 1981. godine?... Ona je bila sasvim drugačija od vremena u kome smo živjeli. I zato je se sjećamo ne samo zbog filma 'Sjećaš li se Doli Bel', nego zato što je to vrijeme obilovalo događajima... Ono što je bilo dobro, mi smo se tada već sjećali prošlosti! I u toj prošlosti pronalazili upravo te znake, u kojima su porodica, ono što je danas na udaru, kao i naši očevi, koji su u patrijarhalnom društvu, bili generatori svih dobrih i loših stvari, zapravo proizvodili kućnu dramu... Mi smo otkrili da postoje živi ljudi, i da u socijalnim sredinama, kao što je bilo Sarajevo, postoje uzori.
Kao što su sveci nekad bili uzori za te ljude, tako su glumci, striptizete i sve što je danas eksplodiralo u ovom svijetu, bili uzori za tu periferiju i za te ljude, koji su živjeli punim pulsom... A šta se događalo kod dječurlije? Upravo ono što se dječaku Dinu desilo, kada je u njegovu krletku stigla Doli Bel, dakle Ljilja Blagojević, koja je došla da mu promijeni život. I ne samo njemu, nego čitavom kraju... Vrlo je teško bilo odabrati Doli Bel. Izbor je pao na tebe, jer je, između ostalog, ideja bila da neko, ko ima lice sa one bombonjere 'Šumadija', koja je tada bila, ima nešto tako živo, što može impulsima da pobudi taj jaki doživljaj... Ljubav nikada nije do kraja otkrivena, a to neotkriveno vodi ljude kroz zajednički život. Posebno u slučaju nasilnog dovođenja u grad i pravljenja od jedne žene prostitutke, govori o postojanju ljubavi, koja je jača i od prostitucije, i od nasilja, koje je provedeno nad tom Doli Bel. I mislim da si ti to uspjela."
U živom razgovoru, na obali Tise, Ljiljana Blagojević se prisetila kako okolnosti, koje su ih spojile, tako i nedavnog razgovora sa direktnim partnerom, Slavkom Štimcem:
Emir Kusturica je prokomentarisao, da je najdragocenije u njihovom filmu to što je bio i ostao - originalan! ... I razgovor je tekao kao reka, prvi put su se pominjale "insajderske" informacije sa davnog snimanja, dvoje "zaverenika" su pleli priču svog i našeg života, ispričanu jezikom "industrije snova".
"Ja se sjećam da ti nisi dobro govorila slovo "l"! To je meni smetalo, a to je bilo glupo! Pokazivalo je samo do koje mere sam ja bio kompulsivno-opsesivan, što kažu psihijatri. To je ludost, da postoji slika, u koju ne sme ništa da uđe!"
I nastali su, u srdačnom razgovoru sa Kusturicom i drugima, knjiga i film, u kojima je, kao u Mihizovoj "Autobiografiji o drugima" sama umetnica, laureatkinja Ljiljana Blagojević, glumica, producentkinja, profesorka glume, u dijalogu sa "saborcima", iscrtala svoj "život u umetnosti".