LEGAT SLIKARA NAŠE BAŠTINE: Sinovi slikara, istoričara umetnosti i putopisca Milutina Dedića poklonili očevu zaostavštinu "Adligatu"

Među pedesetak umetničkih slika na kojima se najčešće pojavljuju vodenice, Hilandar, morski motivi, najviše je Dedićevih. Tu je i dragocena antička posuda sa skamenjenim naslagama hrane starim hiljade godina. Ova zaostavština na slikovit način dočarava neuobičajen, težak ali zanimljiv umetnički i boemski Dedićev životni put.

Rođeni brat pevača Arsena Dedića, život je posvetio oslikavanju Hilandara i drugih srpskih manastira, kao i našem zaboravljenom etno-nasleđu, naročito vodenica. Govorio je kako se kao dete sa porodicom tokom bombardovanja u Drugom svetskom ratu sakrivao u vodenici i otad njome ostao očaran. Često je slikao i okeansku pučinu, spomenike i krajolike u Srbiji, rodnom Šibeniku, širom Dalmacije i Jugoslavije. Autor je i brojnih putopisa, kao i više knjiga. Krajputaši su mu bili omiljena inspiracija, a Skadarlija najdraži dom.

Dedić je stvarao umetnost u svakom trenutku kada nije morao na drugi način da zarađuje za hleb ili da spava. Za života je promenio pregršt zanimanja, ali je uvek umetnost bila vezivno tkivo njegovog života. Jedno vreme je radio kao učitelj u Dalmaciji, zatim odlazi u vojsku u Zadar, u Školu rezervnih oficira, gde upoznaje Gojka Subotića, našeg akademika, koji će ga i pogurati ka slikarstvu. Krajem pedesetih godina stiže u Srbiju i završava istoriju umetnosti. Samo za prvih nekoliko godina studentskog života od 1957, Dedić je promenio čak 15 stanova, i ostavio zapise i crteže o podstanarskom životu, ali i srpskoj kulturnoj baštini.

ARSEN BRATU

ARSEN Dedić napisao je svojevrsnu odu Milutinu, pesmu "Moj brat". Pre više od pet decenija pevao je Arsen:

"Ko zna gdje si, na kojem od mora
ko zna gdje si, na kojem od kopna
da li sam ili negdje ko i mi imaš dom
uvijek voljan da daš sve ni za šta..."