KAD IZ DEPOA IZAĐE - BLAGO: Pred publikom bogata arhivska građa MSU na inovativnoj izložbi "Stvari vibrantne - stvari svečane"

Iz vrednih legata ove riznice, znalački i sofisticirano, osmislili su izložbu "Stvari vibrantne - stvari svečane", koja će biti otvorena sutra uveče u 18 časova u Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića. Nazvali su je prema jednom krasnopisnom citatu sa crteža Leonida Šejke.

Kada su se upustili u avanturu istraživanja do sada neprotumačene arhivske građe, pred njima su se, kažu, otvorila neverovatna saznanja.

- Pre nekoliko godina sam kao kustos preuzela depo i počela da ga sređujem, nailazeći na kutije i kutije sa različitim materijalom. Najveći broj pripadao je Leonidu Šejki, jer je njegova supruga Ana Čolak Antić, MSU poklonila celokupnu ostavštinu. Uz radove, dobili smo i gotovo sve stvari: olovke koje su bile na radnom stolu u trenutku kada je umro, četke za brijanje, paklice cigareta, od onih na kojima je slikao, do onih koje je pušio...

Tu je i njegova gitara u kojoj je jedan crtež - priča za naš list Ristivojevićeva.

Posebnu vrednost imaju beleške iz kojih se čita njegov bogati unutrašnji život, jer je veliki umetnik stalno nešto crtkao, pisao...

- Imamo crtice i beleške o radovima, koje je vodio od 1955. do 1969. - navodi sagovornica.

- Tu je i rukopis čuvene knjige "Đubrište, grad, zamak", kucan na mašini sa crtežima na margini.

Upravo su Šejkini, ali i lični predmeti Vana Bora, Milana Dedinca, Rastka Petrovića, Marka Ristića, Ivana Tabakovića, Milice Zorić Čolaković, Miroljuba Todorovića, poslužili kustosima da predstave nove priče o njihovim životima i stvaralaštvu. U nekih 13 storija, dela ovih autora (uglavnom neoavangradista) iz zbirki MSU, poslužila su kao scenografija.

- Napravili smo dijalog između umetničkih radova i ove građe - ističe Miroslav Karić, kustos Salona MSU, objašnjavajući da će, recimo, pored velike tapiserije Milice Zorić Čolaković, biti izložena i njena "sveska-vizija", sa skicama i beleškama, ali i isečcima iz štampe, kolažima, svim onim što je bila inspiracija za njene tekstilne objekte. Jer, predmeti kojima su se umetnici okruživali, prema Karićevom mišljenju, i te kako objašnjavaju njihovu osobenost.

Najatraktivnija, iz nasleđa nadrealiste Vaneta Bora je knjiga-kolaž "Italijanske slike" (Italian pictures), neka vrsta putopisa, kroz grafike, vendute gradova, nastala tokom emigracije u Velikoj Britaniji (kao i drugi eksponati, koje je nemoguće listati zbog mogućih oštećenja, predstavljena je i u video fotmatu). Izložena je pored jedine njegove preživele slike "Alge u vetru" (takođe se čuva MSU), ali i fotografije dela koja više ne postoje.

- Ovo što predstavljamo je nevidljivo nasleđe, koje često ostaje van inventara, a nosi ključ za interpretaciju opusa i biografija - nastavlja Karić. - Iz Legata Milana Dedinca i Radmile Bunuševac, recimo, otkrivamo njegovu pasiju prema pticama, kroz vitrinu sa pticama iz Amazonije.

Iz Dedinčeve ostavštine, Ristivojevićeva, skreće pažnju na zbirku tanjira, među kojima je i jedan - Pikasov, ali i figure iz Afrike, koje je dobio od prijatelja Rastka Petrovića.

OD NADEŽDE DO TODOROVIĆA

DEO postavke je i jedan portret, rad Nadežde Petrović, koji je najstarije delo u MSU.

Izložena je i diploma Zore Petrović, iz Pariza, iz 1937. Među poklonima Jelene Jovanović, rođake Marka Ristića, su i važne stvari koje nadrealizam "legitimišu", kao likovni pokret, poput crteža gluve dece objavljivanih u časopisu "Svedočanstva". Tu su i makete Ivana Tabakovića, za njegove istraživačke i teorijske teze "Likovne morfologije stvaralačke sile", ali i objekat - poezija i dokumentacija o drugim eksperimentima rodonačelnika signalizma Miroljuba Todorovića.

STRADANjE BRODA "SVETA JELENA"

U ŠEJKINOJ zaostavštini pronađeno je mnogo porodičnih fotografija, koje su sve skenirane. Na njima je i njegov otac, ruski, a potom i jugoslovenski oficir, kartograf, zarobljen tokom aprilskog rata 1941. Senka Ristivojević objašnjava kako su u arhivu pronašli i jedan njegov nepoznat i značajan rukopis:

- To je svedočenje o stradanju grčkog broda "Sveta Jelena" koji je prevozio zarobljenike za Nemačku, jer su pruge bile razrušene. Uglavnom su to bili Srbi, dok su Hrvati i Slovenci dobili ponudu da se izuzmu iz vojske i služe okupatoru u svojim zemljama - otkriva sagovornica. - Na brodu koji je naleteo na minu bilo ih je 500, a Atrofim Vasiljevič Šejka je preživeo i sve to opisao.