KNJIŽEVNI KRITIČARI BIRAJU KNJIGU GODINE (2): Evo koja su dela u konkurenciji

MILOŠ PETROVIĆ (Kruševac)

1. "PRIČE O PISCIMA", Mihajlo Pantić ("Arhipelag")
2. "DOK TONEMO U MRAK", Gojko Božović (NB "Stefan Prvovenčani")
3. "MODRE ŽILICE," Đorđo Sladoje (Centar za srpske studije, Banja Luka)
4. "TUMAČENjE SRPSKE KNjIŽEVNOSTI (XIX i XX vek)", (GB Kosovska Mitrovica)
5. "ZLO U KNjIŽEVNOSTI I KULTURI", Slađana Ilić (Catena mundi)

U knjizi "Priče o piscima" M. Pantić pripoveda jednostavno, jezgrovito, sa puno duha, neočekivanog i eliptičnog, bez muke stilskog doterivanja. Njegova priča polazi od konkretnog, a integralni njen deo je preosmišljavanje. Na taj način sačuvano je književno-istorijsko u njegovom pripovedanju i aktuelni trenutak za čitaoca. Među uspele knjige iz 2021. godine spadaju i dve zbirke poezije. Uprkos pesimističnom naslovu i stavu da je "svet postao lazaret", poezija G. Božovića ulazi u dijalog sa izazovima stvarnosti i težnjom da obnovimo dar slušanja i razumevanja čoveka.

U romanu u stihu Đ. Sladoje pokazao je impresivnu lakoću stihovanja na osnovu vlastite biografije. Roman je zanimljiv i po tome što se hercegovački prostor, jezik i likovi preklapaju i stapaju sa vojvođanskim. Knjiga D. Andrejević pouzdano se nadovezuje posle dve neophodne knjige o istoriji srpske književnosti sa posebnim osvrtom na pisce vezane životom i radom za Kosovo (Milorad Jevrić, Petar Sarić, Darinka Jevrić, Radoslav Zlatanović). Nova knjiga S. Ilić pokazuje savesno proučenu temu zla u srpkoj književnosti i kulturi, od Njegoša i Andrića do "Antropologije zla" Bojana Jovanovića.

* * * * * * *

ELMA HALILOVIĆ (Novi Pazar)

1. BANjA,  Jovica Aćin ("Agora")
2. SMRTNI ISHOD ATLETSKIH POVREDA, Milica Vučković ("Booka")
3. MALI IZGLEDI, Dragan Marković (KOV)
4. O SADAŠNjOSTI I SEDATIVIMA, Petar Matović (KCNS)
5. ŠESTA PESMA ZA INGU, Jadranka Milenković ("Presing")

Aćin nam iznova dokazuje da je vrstan pripovedač, jedan od najvažnijih stvaralaca savremene srpske književnosti, vešto prepliće stvarno i onostrano i stvara osoben izraz koji neretko podseća na magiju. Zbirka priča "Banja" je primer kako autor ujedinjuje znanje i veštinu. Svojim romanom M. Vučković osvetljava temu žena koje su žrtve manipulacije i zlostavljanja detaljno i crnohumorno vodeći priču. Ovim delom se ističe kao jedan od vodećih književnih glasova mlađe i srednje generacije. Naslovom pesničke knjige D. Marković nikako ne sugeriše da je izrastao u izvanrednog pesnika, čija je svaka pesma novo otkrovenje za čitaoca.

Pesnik se igra rečima, što je odlika i njegovih prethodnih knjiga, ali smo mišljenja da je ovom knjigom Marković sazreo u jednog od naših najboljih pesnika. Treći roman J. Milenković jeste dubinska analiza porodične drame, protkana upečatljivim esejističkim pasažima. Poezija P. Matovića prepoznatljiva je po ujedinjenju slika, misli i emocija, a u knjizi "O sadašnjosti i sedativima" uočavamo melanholični pogled na svet koji se pretvara u globalno potrošačko društvo. Priroda i grad ostaju sačuvani samo u poeziji ovakvih pesnika koji se ne mire sa prazninom koja narasta u ljudima.

* * * * * * *

ALEKSANDAR KOSTADINOVIĆ (Niš)

1. "BANjA",  Jovica Aćin ("Agora")
2. " MARFIJEVO DOŠAPTAVANjE", Dragan J. Ristić (Društvo književnika i prevodilaca Niša)
3."PRIČE O ADAMU", Lazar Pavlović ("Enklava")
4."DECA", Milena Marković ("Lom")
5."O SADAŠNjOSTI I SEDATIVIMA", Petar Matović (KCNS)

Sopstvene predilekcije za "male forme" najčešće opravdavam komunikacijskim režimom današnjice: svedeniji manevarski prostor omogućava da se uskladi fragilna čitalačka pažnja sa visokim estetskim standardima. Ove godine stoga preporučujem tri knjige pripovedaka - J. Aćina, D. J. Ristića i L. Pavlovića. Dok Aćin i Ristić, kao predstavnici starijeg literarnog naraštaja, dopisuju sasvim prepoznatljive autorske poetike, Pavlović se svojim kratkim pričama "o posttranzicionim gubitnicima" nameće kao autentičan i svež pripovedački glas koji progovora o "endemskom defetizmu" dominantnom obeležju generacije koja dolazi. Iako doskora tek kuriozitet, tokom decenije za nama "roman u stihovima" postaje čest žanrovski izbor pripadnika različitih poetičkih stremljenja: najnovije ostvarenje M. Marković zavodi i unespokojava, iznenađuje vernošću detalja i stišanom pobunom.

Mudra i potresna knjiga, koja daje pun vrednosni legitimitet ovoj kod nas pomalo "spornoj" književnoj vrsti. Četvrta pesnička knjiga P. Matovića pokazuje slične znake autorskog i životnog sazrevanja: mada tematski disperzvini, svi pesnički ciklusi u zbirci svedoče o retkoj sposobnosti - da se, poput Sterije, zagleda u "lice ništavila" i da se pritom ne skrene pogled.

* * * * * * *

DANICA ANDREJEVIĆ (Beograd)

1. "POGOVOR", David Albahari ("Čarobna knjiga")
2. "BANjA", Jovica Aćin ("Agora")
3. "NEBO TAKO DUBOKO", Vesna Kapor (SKZ)
4. "USAMLjENOST MANjINE", Ivan Ivanji ("Laguna")
5. "DUŠA DOMA", Radomir Stojanović ("Jedinstvo")

Povratak priči i imanentnom naratoru u Albaharijevom romanu odvija se u kontekstu zamršenih promena u Somaliji XX veka. Evropski i afrički sudar i spoj istorije, kulture i civilizacije umrežen je životom vladara, mnogih likova i podeljenih stvarnosti.

Roman je literarni pogovor za bilijar jednog života i postskriptum jedne poetike.

Oneobičavanje pripovedačkog postupka Aćina ima svoju modernu auru vezanu za simboliku lavirinta, ogledala i dvojnika. Uzbudljiva i ispovedna proza Kaporove obeležena je izbeglištvom, ratom i nesrećnim gubitkom kćeri. Ispisana je zagrcnutim bolom koji izražava tužbalicu za Taru. U ovoj knjizi se prepliću ljubav i smrt. Nebo je duboko, vreme je duboko, prostor je dubok, ali je najdublji bol na ivici ambisa. Ova proza je zrelo ostvarenje o moći smrti i dirljivo pismo o veličini ljubavi. Ivanji ispisuje istovremeno lament i odu nacionalnoj i verskoj različitosti i usamljenosti statusa pojedinca u društvu. Roman relativizuje istoriju XX veka i kloni se patetike, tvoreći ozbiljni narativ o Jugoslaviji u prethodnom veku. Lepa priča mađarskog Jevrejina o teškim vremenima. Stojanovićev jezik razume zavičaj detinjstva i izražava poznu nostalgiju i kulturu sećanja. Najbolju ekspresiju svoje lirike, oskudan život i poetsku suštinu preneo je i u ovaj narativ. Njegova crnogorska slika bez oca, s majkom i kućom u centru predstavlja himnu rodu i tradiciji.