FRENZENOVO "RASKRŠĆE": Novi roman američkog pisca u "Dereti"

I te kako je vredelo - izgleda da se slažu i kritika i čitaoci. U "Raskršću" ima svega onoga na šta smo kod Frenzena naučili: dubokih ličnih drama, društvenih i moralnih pitanja, ironije i duhovitosti ali i mnogo ljudskog saosećanja za junake. Toliko, da je kritičar "Njujork tajmsa" Dvajt Garner prokomentarisao da je "'Raskršće' toplije od svega što je do sada napisao" - kaže, za "Novosti", prevodilac Milica Kecojević, o romanu a Džonatana Frenzena (1959) "Raskršće", u izdanju "Derete".

U centru događanja ovog romana, na čijoj naslovnici stoji da je prvi nastavak trilogije, nalazi se, kao i u "Korekcijama" i "Slobodi", jedna porodica srednje klase sa američkog srednjeg zapada.

- Ovog puta su to Hildebrantovi iz relativno dobrostojećeg predgrađa Čikaga: pater familias, reformistički pastor Ras, njegova supruga Marion, naizgled obična domaćica i četvoro dece, idealistični student Klem, u društvu popularna maturantkinja Beki, genijalni srednjoškolac Peri i najmlađi Džadson. U trenutku kad ih upoznajemo - pred Božić 1971 - i tokom nekoliko narednih meseci, svako od njih će se naći pred ličnim raskršćem o kojem ostali članovi porodice uglavnom ništa ne slute - kaže Kecojevićeva.

Ras, po njenim rečima, nezadovoljan pozicijom u crkvi, brakom, ogorčen na mlađeg sveštenika koji mu je "preoteo" vođstvo nad omladinskom crkvenom grupom "Raskršće", gaji neprimerena osećanja prema mladoj parohijanki, Marion, krije duboku ličnu traumu koja je progoni, Klem se suočava s teškim moralnim izborom, Beki postaje mlada žena i donosi sudbonosne odluke o budućnosti, Perijeva genijalnost je na granici mentalnog poremećaja, a ta granica postaje sve poroznija...

- I tako Frenzen ponovo na magičan način pretvara jednu svakodnevnu priču o porodici u roman koji se čita s uzbuđenjem, polako razvijajući svaki lik tako da u njemu čitalac otkriva čitav svet duševnih borbi, ideja, moralnih izbora, vere i preispitivanja vere, potrage za Bogom, a sve to na fonu širih društvenih događaja u određenom trenutku relativno skore prošlosti u SAD. Iz te omeđenosti unutar likova, unutar male društvene zajednice, unutar određene religije, Frenzen gradi monumentalnu, univerzalnu priču koju vešto prekida u trenutku kad su Hildebrantovi - i kao porodica i svako za sebe - započeli novu fazu života, ostavljajući čitaoca da se nada kako na nastavak trilogije neće morati da čeka još deset godina - kaže Kecojevićeva.