NA DRINI SE RASTAJU ISTOK I ZAPAD: Iz rukopisa Kusturičine knjige o nobelovcu Handkeu
NIKADA ranije Petar Apostol Speleolog nije stajao pred izazovom kao pred slikom koja se pružila niz strminu čiji središnji prostor su obilježile olabavljene čelične sajle koje su nekada služile za prevoz pijeska s jedne na drugu stranu rijeke Drine.
Handke i Kusturica
Uspeo se uz stepenice gdje su, s obje strane okretnog točka, kao neka poražena vojska, stajali poredani zarđali vagoni. Kada je stao na metalnu ploču, odmah se zaljulala sajla, a vagoni s lijeve srane udarali jedan o drugi, treći, četvrti, nije stigao sve da ih izbroji. Okačio je ruksak na točak i dok se opasavao osiguračem i zakačio donji prekidač za sajlu, svidjela mu su iznenadna harmonija; u daljini rijeka preko koje će preći na drugu obalu, bez svjedoka, pored njega, s lijeve i desne strane zarđali vagoni i dalje udaraju jedni o druge, i kao muzički akcenti uklapaju se u silovit, i neprekidan šum rijeke.
Kada je osjetio južni vjetar koji je milio kroz rukave košulje i nogavice, napravio je prvi korak. Sada su vagoni udarali jedan o drugi u suprotnom pravcu. Znao je kako se korača niz labave sajle. Kao što baletani postavljaju stopala - peta uz petu, prsti na stopalima što dalje jedni od drugih, desna noga malo unazad, tako obje noge postaju male kočnice. Spuštanje do rijeke će biti jedva vidljivo klizanje dok ne stigne na obalu. Primjetio je kako pod njegovim stopalima otpada rđa i boji vazduh s obje strane sajle.
Raširio je ruke kao što ptica širi krila pred poletanje, pojačao ravnotežu i pažljivo krenuo ka Drini.
- Šta mi je ovo trebalo - pitao se.
Glupo pitanje. To je isto kada bi se slučajni prolaznik pitao zbog čega profesionalni košarkaš, kada prolazi pokraj školskog terena, dobije neodoljivu potrebu da se pridruži igri koju su dječaci već započeli. Klizio je stopu za stopom, sve je oko njega bilo mirno, jedino je boja rijeke bila uznemirujuće hladna. U stvari, odgovor na pitanje šta mu je ovo trebalo može da se veže jedino za Drinu. Da li je neko, izuzimajući one koji prelaze mostove, prešao sajlom preko rijeke u kojoj leže novčići iz rimskog perioda i kosturi vojnika iz stotine ratova kao svjedoci kako ova silovita voda, dok teče, skriva tajnu jedne od najsmrtonosnijih granica u Evropi. Tu se kažu spajaju Istok i Zapad.
- Tu se oni rastaju - pomislio je Petar. Oni koji su te svjetove iz svojih interesa razdvajali.