EKSKLUZIVNO - BORHES JE BIO KAO DETE: Ispovest udovice čuvenog pisca ambasadorki Srbije
IMALA je sedam godina kada se sa porodicom doselila u Argentinu, iz Japana, gde je sa pet godina naučila da piše i čita. Prvi susret sa Borhesom je bio preko knjige koju je pročitala u osmoj godini, nije je razumela, ali je osetila nešto moćno što je stalno vraćalo da je čita.

Jela Baćović i Marija Kodama
Veoma rano je odlučila da studira književnost, kako kaže, slučajno je kao "grom iz vedra neba" srela Borhesa ispred jedne knjižare i počela da razgovara sa njim, od tog trenutka je počelo njihovo druženje, koje nikada nije prekinuto.
Na Borhesov predlog da zajedno istražuju englesku srednjovekovnu književnost, njena majka se nije složila, a otac je kratko rekao da pozove pisca na ručak. To joj je dalo hrabrosti da se otisne u dalji život, koji i danas vodi, jer živi kao da je Borhes tu, prisutan.
O događajima iz života sa Borhesom govori kao da su se desili juče, sa mnogo emocija i želje da približi njegovu posebnost i genijalnost. Možda pre svega da bi donekle skinula veliki teret koji mu je stavljen od političkih neistomišljenika, a time i od jednog dela Argentine, koja to sledi do danas.
Verovatno mnogi nisu ni razumeli njegovo delo, ali on se nije ni trudio da ga približi prosečnom čitaocu i da ga učini popularnim. Sve dok nije postao poznat i priznat u Evropi i svetu, borio se za svoje mesto u književnim i intelektualnim krugovima u svojoj zemlji.
Kodama smatra da je ključnu ulogu u njegovom otvaranju prema svetu imala Viktorija Okampo, i njihova saradnja u okviru časopisa "Sur", preko koje je upoznao evropske pisce i intelektualce. Borhesov intelektualni i kritički doprinos razvoju argentinske elite je neizostavan, što nije uvek išlo uporedo sa njegovom popularnošću, zbog toga je njegovo najprirodnije mesto za boravak bila biblioteka, gde je neiscrpno istraživao.

Zanimljivo je da njegova lična bibilioteka kojom upravlja Fondacija Borhes, ima najviše knjiga iz oblasti astronomije, matematike, fizike. Kodama kaže da je bio kao dete, stalno tragajući za novim i nepoznatim, zbog toga je mnogo voleo da putuje, pa ga problem sa vidom u tome nije omeo, a velika podrška mu je bila ona, koja ga je pratila do kraja života.
Podseća se, tako, jednog putovanja na kome im je ponuđeno da lete u balonu, što je Borhes odmah prihvatio, bio je toliko srećan i uzbuđen da je dugo posle toga prepričavao šta je osetio, mada ništa nije video.
Ljubav prema filmu je razvila uz Borhesa, gledajući zajedno sve novo i značajnije što se pojavilo u Argentini, a što i danas praktikuje. Omiljeni reditelj joj je Bergman. Znajući da je nedavno gledala film "Skupljači perja", na jednoj smotri srpskog filma u Buenos Ajresu, pitala sam je za utisak. Veoma joj se dopao, kaže da do sada nije videla takav film o Romima.
Fondacija koju vodi je centar svega što je pripadalo lično Borhesu, što se brižljivo čuva i predstavlja javnosti. Tradicija koju neguje je obeležavanje Borhesovog rođendana, uz prisustvo prijatelja, javnih ličnosti i poklonika Borhesovog stvaralaštva, a ove godine je obeleženo 120 godina od njegovog rođenja.
Inače, razgovor sa Marijom Kodamom vođen u rezidenciji Srbije u Buenos Ajresu, uz čaj i sremsku štrudlu od oraha, što joj se veoma dopalo.