KIŠOV PORODIČNI KRUG: U središtu toga kruga nalazi se ona živa rana koja neprestano pulsira na drugi način

Već smo u prethodnim odjeljcima konstatovali da su teme smrti i logora zapravo intimne, porodične teme, te da im korijene treba tražiti u "nestanku" Oca. Otuda, po našem dubokom uvjerenju, porodična tematika započinje već s Psalmom 44. Pažljivom čitaocu nije promakla podudarnost u imenima i karakterima: hrabra i preduzimljiva zaštitnica majka zove se i u Psalmu kao i u porodičnoj trilogiji - Marija. Ime Eduard (Edi) takođe je ime oca jevrejske porodice izložene nacističkim progonima i uvredama. Strah pred poplavom antisemitizma i nacizma, psihološka preosjetljivost, sklonost ka alkoholu i pasivna istorijska i metafizička pobuna - to su osobine svojstvene ocu iz Psalma i Ocu iz porodične trilogije. Ime (Eduard) odaje prirodu i identitet lika. Psalam 44 jeste i porodična priča čiji su glavni junaci majka, otac i sin; priča obilježena jevrejstvom kao "porodičnom nesrećom". "Podmuklo dejstvo biografije" nesumnjivo je doprinijelo ovim sličnostima.

Mansarda je takođe knjiga iz intimnoga kruga. Njena tema je pisanje, i to pisanje prve knjige, odnosno stasavanje i formiranje pisca početnika. Nije li to i jedna od dominantnih tema porodične trilogije? Rani jadi su, a djelimično i Bašta, pepeo, portret umjetnika u mladosti. Peščanik otvara temu zakržljalog genija, zakržljalog titančića, velike intelektualne i male psihičke snage. I književne teme su, dakle, intimno-porodične teme: Otac je pisac, Andi je pisac, Majka je darovit kazivač pjesama i priča, čak i pripovjedač koji mijenja postojeće priče, gradeći nove bajke i basne, stvarajući tako fantastiku i usmenu literaturu iz erudicije, iz usmene književnosti.

Grobnica za Borisa Davidoviča je kenotaf "nestalima", i to "nestalima" u logorima, u beščašću istorije. Među nestalima u logorima je i Otac, Eduard Sam. Grobnica je, dakle, spomenik i Očevoj duši, nastavak obrade opsesivne teme - "mehanizma nestajanja".

Grobnica je - logično slijedi - nastavak osnovne teme iz porodične trilogije, s tim što je ovoga puta pisac prividno sasvim izišao iz svog porodičnog kruga i zakoračio u temu staljinističkih logora. On, međutim, iz porodičnog tematskog kruga nikada neće sasvim izići. Sam je ukazivao na bliskost između Borisa Davidoviča i Eduarda Sama. Tu bliskost je u svojim kritičkim tekstovima podvlačio Božo Koprivica. Nož sa drškom od ružinog drveta nose folksdojčeri u porodičnoj trilogiji, a "pozitivni junak" Mikša Haktesku u Grobnici. Tema Ahasfera, lutalice-prognanika, žrtve, čovjeka bez domovine, traganje za mitskim korijenima, osjećanje prokletstva, jevrejstvo kao "porodična nesreća" - sve su to teme porodične trilogije, kasnije razvijene na drugoj građi.

Enciklopedija mrtvih je već nagoviještena Peščanikom i njegovim nabrajanjima ubijenih i nestalih. Metafizički kvaliteti te knjige, a naročito njeno tematsko jezgro - zagrljaj ljubavi i smrti - duguju dosta porodičnoj trilogiji, posebno romanima Bašti, pepelu i, prije svega, Peščaniku.

Teme smrti i čežnje za besmrtnošću takođe dolaze iz intimnoga kruga: Majka je zasijala smrt u Dječakovu dušu, oplodila je tim "božanskim semenom", i ta duša je ostala trajno stvaralački bremenita. Istovremeno se javlja i pobuna protiv smrti, pokušaj da se spase Majka od smrti, ili on sam, dječak Andi, odnosno da se ponovo pronađe i oživi već "nestali" Otac. Otuda su i tema smrti i tema čežnje za besmrtnošću povezane s pisanjem kao jednom od iluzija ništavne, makar privremene, ljudske pobjede nad smrću.

Da je kompleks tema iz porodičnog kruga pratio našeg pisca do kraja života vidi se i po "lirskom epilogu" u posthumno objavljenoj zbirci Lauta i ožiljci: dva "magična mjesta" iz djetinjstva izronila su potkraj života kao dvije "slike s putovanja": jedno je mjesto iz Majčinog, drugo iz Očevog svijeta. Projekat Život - literatura, tematski sasvim blizak porodičnoj trilogiji, takođe, jedan je od nedovršenih projekata.

Porodični tematski krug se, dakle, širi na cjelokupno Kišovo djelo, i to ne uvijek jasno i vidljivo, već nekad prikriveno, gotovo "podzemno", kao "podmuklo dejstvo biografije". U središtu toga kruga, u središtu Kišove literature, nalazi se ona živa rana koja neprestano pulsira na drugi način - Očev "nestanak" u logoru.

Naša tvrdnja pomenuta u prvoj rečenici ovoga odjeljka nije, dakle, ni neodmjerena, ni netačna. Zato smo djelima iz porodične trilogije posvetili srazmjerno veliki prostor prilikom analize pojedinačnih ostvarenja.

(Iz knjige "Sažeta poetika sažimanja: Ka poetici Danila Kiša III - Tendencije i dominante u prozi Danila Kiša", "Arhipelag")