ČUVA OD ZABORAVA ŽIVOT ZAVIČAJA: Miroslav Ž. Simić, iz Dragova, kod Rekovca, i u osmoj deceniji temeljno istražuje i piše
TRENUTAK kada su zasvetlele prve sijalice u levačko-dragovskom kraju, kada su se začuli zvuci radio-aparata, ali i vreme kada su meštani prvi put ugledali pokretne slike na školskom TV prijemniku, sve to je zabeležio u svojoj 20. knjizi Miroslav Ž. Simić (76), iz Dragova, kod Rekovca.
Miroslav Ž. Simić / Foto Z. G.
U mnoštvu podataka, knjiga za koju autor kaže da je levačko-dragovska "čuvarkuća", brani od zaborava podatke koje su mnogi već davno otpisali.
Pored svih važnih ustanova, organizacija, udruženja i društava u njoj su pobrojana i imena mnogih viđenijih ljudi poreklom iz Dragova, poput profesora dr Koste P. Todorovića, svetski priznatog stručnjaka za zarazne i tropske bolesti, koji je 1972. godine Jugoslaviju spasao od epidemije virusa variola vera, Milosava Mitrovića, solunca čiji je lik na etiketama čuvenog jagodinskog piva, Jovana Toke Ćirkovića, legende harmonike, Pavla Đurovca, težaka iz Volujka koji je živeo u tri veka (18., 19. i 20), jer je rođen 1798. godine, a umro 1908. godine, ubijenog dopisnika "Večernjih novosti" Milana Pantića...
Simić nam u knjizi otkriva i detalje iz života solunca Milosava Lose Mitrovića, zaštitnog znaka jagodinskog piva, Jagodinskog čiče, koji je više decenija pronosio slavu Dragova, Levča, ali i cele Jugoslavije. Simić nazdravlja jagodinskom Čiči
Njegov lik utiskivan je na svim etiketama buradi, flaša i pivarskih čaša. Kako je bio ratni vojni invalid i amputirane su mu obe noge, uvek je putovao konjskom čezom, pa je dobio i nadimak Čiča Čeza.
- Kada je Jagodina 1946. godine promenila ime, na flašama je tada pisalo "Pivara Svetozarevo". Strani uvoznici počeli su da vraćaju šlepere piva, jer su mislili da to nije jagodinsko, sve dok enigma nije bila razrešena - kaže pisac.
Najnovija knjiga ovog vrednog istraživača, pisca i publiciste pečat je njegovog rada i svojevrsna enciklopedija u malom.
Poglavlje "Ko je ko"
ČETIRI GODINE PRIPREME
KNjIGU je Simić radio pune četiri godine. Koristio je građu Istorijskog arhiva "Pomoravlje", koji će knjigu i štampati.
- Kroz 18 poglavlja na 432 strane i duplo više ilustracija i fotografija hronološki opisujem burni život sela Dubnice, Volujka i Puljaka od 1837. do 1900. godine, kao i "novorođenog" Dragova, od 1900. godine do današnjih dana - kaže pisac.