ZVANIČNI ZAGREB JE KUPOVAO VREME: Procene Međunarodne zajednice uoči napada na Krajiške Srbe

Na moje pitanje kako su, po njegovim spoznajama, Amerikanci, tj. administracija američkoga predsjednika Bila Klintona, reagirali na hrvatsku najavu Oluje, Pašalić mi je, u našem razgovoru 20. listopada (oktobar) 2023. u svojoj obiteljskoj kući na zagrebačkim Remetama, odgovorio:

- Kad sam u srijedu 2. kolovoza 1995. išao s Brijuna u Ženevu, preko Zagreba, mimoišao sam se na brijunskome heliodromu s američkim veleposlanikom u Zagrebu Piterom Galbrajtom. On je na Brijune došao drugim helikopterom. Mimoišli smo se i pozdravili.

Ja ulazim u helikopter koji me vozi za Zagreb, da idem u Ženevu, a on došao kod Franje Tuđmana na razgovor! Što je bilo na tom razgovoru, ne znam, jer nisam bio tamo, nisam bio sudionik tih događaja. Ali znam što je na Brijunima bilo iskomunicirano. Službeni je američki stav o Oluji izrekao Tuđmanu Piter Galbrajt ta je, službena američka pozicija glasila, otprilike: "Mi mislimo da nećete uspjeti, i ako idete... Ali eto, mi smo vama rekli da mi mislimo da vi nećete uspjeti... Ali to je vaša stvar!"... To je 99 posto onoga što je Galbrajt rekao Tuđmanu. Tada je, u tome razgovoru Galbrajta i Tuđmana, 2. kolovoza (avgust) 1995, izrečen taj službeni američki stav...

O samoj operaciji Oluja, kao i o njezinu stvarnom i jedinom pravom demijurgu (tvorcu), hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, Ivić Pašalić mi je rekao:

- ONO ŠTO SU SVI oni, i Srbi iz Krajine i međunarodna zajednica, potcijenili, to je da nisu znali kakav je Tuđman čovjek. Oni nisu razumjeli način na koji on funkcionira. Oni su na njega računali: on je kao neki stariji čovjek, znaš ono, bio je u Drugom svjetskom ratu partizan... Dakle, oni nisu mogli ući u njegov stvarni cilj. I nisu znali, ili nisu mogli razumjeti, da će on pod svaku cijenu stvoriti državu. I zato je on kupovao vrijeme.

Ti kupuješ vrijeme, spremaš vojsku, kupuješ vrijeme, spremaš državu, kupuješ vrijeme...

E onda: sad je dosta! I umijeće je donijeti odluku u pravom trenutku. Dobra odluka u lošem trenutku ništa ne znači, kao i obrnuto...

Pašalić je malo zastao pa nastavio:

- Tuđman se pokazao genijalac upravo u tom kupovanju vremena. Europu i svijet su obilazili, naši, hrvatski pregovarači, ali Tuđmanov je jedini strateški cilj bio - treba vojno poraziti velikosrpsku politiku! I ovdje treba demantirati sve te lažne mategranićevske priče. Hrvatsku državu je stvorila Hrvatska vojska, Tuđman i Šušak.

Nikakva j... diplomacija! Po diplomaciji mi nikad ne bismo postojali! Ti su naši diplomati bili samo nositelji poruka, uz napomenu da su svojim partnerima, pregovaračima iz MZ-a, znali govoriti: "Joj, taj Tuđman!" To je bila Granićeva omiljena rečenica: "Znate, znate, nije s Tuđmanom lako, on je... Ali eto, ja to... Znate, na mene se možete osloniti..." To je bila ta njegova, mategranićevska priča. To ne možeš povjerovati. Onda vam je jasno što su svi ti bajni diplomati pričali i radili po svijetu, glavno je bilo da ogovaraju Tuđmana!

* * * * * * * * *

Hrvatska ne bi postojala bez operacije "Oluja"

MORAM NA OVOME mjestu napomenuti da sam ovu Pašalićevu ocjenu tadašnjega (uoči i za vrijeme Oluje) ministra vanjskih poslova RH Mate Granića provjerio i kod Vesne Škare-Ožbolt, koja mi je, u našem razgovoru 26. lipnja (jun) 2024, kazala:

- Vidite, Granić je bio sigurnosni problem za RH, Franjo Tuđman nije u njega bio dovoljno siguran... I to je jedan od razloga zašto ga Tuđman nije uključio u Oluju, kao i u mnoge druge stvari. Granić je, kao ministar vanjskih poslova, hendlao druge stvari, ali on nije vodio pregovore s pobunjenim Srbima. S UN-om smo isključivo radili mi. Sva politika se vodila u Uredu predsjednika, odnosno iz predsjedničkog Ureda. To se zna.

Svoju misao i stav o Mati Graniću Pašalić mi je, u našem razgovoru 20. listopada (oktobar) 2023., dovršio riječima:

- I ne čitajući što je Mate Granić napisao u svojoj knjizi Diplomatska Oluja, mogu vrlo jasno ustvrditi da nije postojala nikakva Oluja izvan Oluje. Naprosto je iz marketinških razloga upotrijebljen taj pojam, "diplomatska Oluja", i ružno je i nedopustivo Olujom zvati bilo što drugo osim vojne operacije. To je nedopustivo! Ono što sam čuo od drugih, ispada zapravo da je diplomacija bila ključna u oslobađanju Hrvatske, odnosno da je diplomacija ta koja je zapravo zaslužna za oslobađanje Hrvatske. No, ljudi koji su vrlo bliski Mati Graniću rekli su mi: "To je hrpa neistina i laži." Radi povijesne istine treba reći: bez vojske, bez predsjednika Tuđmana i bez Gojka Šuška kao ministra obrane, Hrvatska ne bi bila slobodna! Diplomacija uvijek služi sam jednome: da se uspostave kontakti s bitnim faktorima, da se pokuša objasniti naša pozicija, da se to nešto omekša i da oni prenesu što ti ljudi (međunarodni čimbenici - op. aut.) govore, da to prenesu predsjedniku Franji Tuđmanu. Ja osobno nemam nikakva dobra iskustva s našom diplomacijom, a osobito ne s onim dijelom kojim je upravljao Mate Granić!

NA MOJE ZAVRŠNO pitanje: "Što bi zapravo bilo s Hrvatskom da nije bilo Oluje? - Ivić Pašalić je odgovorio:

- Ništa. Hrvatska, ovakvu kakvu danas poznajemo, ne bi nikad postojala! Bila bi raskomadana, na različite načine. Jer u slučaju neuspjeha Oluje, da budemo realni - što bi bilo od Istočne Hrvatske? Da smo "popušili" u ovoj borbi (u Oluji - op. aut.), automatski je istočni dio odsječen. Gotovo. Tada Srbi idu brutalno, tko zna što bi se dogodilo. Danas se to uzima sve kao nešto najnormalnije. Tada je bilo sve na kocki. Sve je bilo na kocki. Da smo izgubili to, Hrvatska ne bi postojala. Jer jedino što bi logično bilo, u slučaju neuspjeha Oluje, to je da Srbi otvore ofanzivu na istočnom frontu. Mi smo dolje "popušili", i onda se ide na liniju Virovitica - Karlovac - Karlobag. To je jedini logičan potez, Srbi bi to napravili. Uz aplauz međunarodne zajednice. Jer mi smo prekršili sve neke planove međunarodne zajednice o mirnom rješenju... I da nije bilo Oluje, ili da u Oluji nismo uspjeli, bile bi na kraju dvije Krajine, dvije srpske države u Hrvatskoj: jedna bi bila na istoku, a jedna na jugu!
Pašalić je još na kraju primijetio:

- Znam da je Srbima teško to prihvatiti, da ih je porazila Hrvatska vojska, i policija.

Jer, realno, to je ozbiljan, strateški poraz Srbije. Iza toga se moglo sve drugo događati, i pitanje Bosne rješavati... I tu je Tuđman bio apsolutno u pravu: bez tog vojnog poraza Srbije tko zna koliko dugo bi sve to još trajalo. U tome je taj Tuđmanov genij: on je sjajno procijenio kada. Kad napasti. Dakle, potpuno iznenađenje, za Srbe u Hrvatskoj, za srpsku politiku, za Miloševića, potpuno iznenađenje za sve... Jer oni su mislili: e, neće se Hrvati usuditi, boje se međunarodne zajednice. A kako je MZ bila daleko više na srpskoj strani nego na našoj, oni su bili sigurni da se to neće dogoditi. Ali Tuđman je genijalno procijenio da je to taj trenutak. I onda da se to sve napravi u 72 sata, to je bilo ključno, dok se nitko nije mogao snaći, prekratko je bilo vrijeme... Jedina Oluja je ova Oluja! Sve drugo je naknadno konstruiranje nekakve prošlosti koja je potpuno neistinita i lažna. Jedina je istina da je Hrvatska oslobođena vojnom akcijom koja se zove Oluja, koja je minuciozno, više godina pripremana. A Tuđman je bio taj strateg koji je procijenio kada da se ona dogodi. Točka.