ZAGREB NE PRIZNAJE GENOCID U JASENOVCU: Revizionističke intervencije Plenkovićeve ministarke kulture

Hrvatsko Ministarstvo kulture je od sopstvene javnosti dugo skrivalo ove preporuke, o čemu su "Novosti" u više navrata pisale, a zatim je ministarka kulture i medija Nina Obuljen Koržinek "priznala" genocid nad Jevrejima i Romima, ali Srbe nije ni pomenula. I dok su se čekale nove info-ploče, javnost je potresla nedavna afera vezana za ostavku Ive Pejakovića na mesto direktora jasenovačkog memorijala. Novinari zagrebačkog "Nacionala" Boris Pavelić i Drago Pilsel otkrili su da iza Pejakovićeve ostavke zapravo stoji pritisak Plenkovićeve ministarke kulture, iako je u javnosti stvoren utisak da je kriza u JUSP "Jasenovac" rezultat ulaska radikalno desnog Domovinskog pokreta u vladu Andreja Plenkovića.

- Direktne revizionističke intervencije koje su uzrokovale Pejakovićev odlazak počele su više od pola godine pre izbora, i za njih je odgovorna isključivo Plenkovićeva ministarka kulture Nina Obuljen Koržinek, dok Domovinski pokret - iako mu aktuelno prikrivanje istine o razmerama zločina u ustaškom logoru smrti zasigurno odgovara - s tim intervencijama nema nikakve izravne veze - naveli su novinari.

Kako su objasnili, na delu je bila najdirektnija cenzura karakterizacije ustaških zločina u najpoznatijem logoru u NDH. Pošto su stručnjaci IHRA savetovali postavljanje novih informativnih ploča, Ministarstvo kulture je zatražilo od kustosa Spomen-područja da napišu tekst za njih i pošalju ga na recenziju u Ministarstvo. Ovi su tako i uradili, a onda bukvalno doživeli šok: iz Ministarstva je, umesto eventualnih sugestija kako da se tekst poboljša, stigao sasvim novi sadržaj, iz kog su izbačene karakterizacije ustaškog zločina u NDH kao Holokausta nad Jevrejima i genocida na Romima i Srbima!

Posle ovakvog revizionizma potvrđenih istorijskih činjenica, Ivo Pejaković je samo čekao pogodan povod za ostavku. Povod je došao kada je istoričar Vladimir Gajger na portalu "Krofakt" objavio primedbe na neke "netačnosti" sadržaja objavljenog na internet stranici Spomen-područja. Pritom, sporne greške nisu nastale za Pejakovićevog mandata (a on je direktor od 2017. godine), već pre toga, a da ih niko nije ni primetio, a kamoli reagovao. Novinari "Nacionala" zaključuju da je Pejakoviću postalo jasno "kako je Plenkovićeva vlada odlučila da prestane priznavati istorijsku istinu da je u NDH počinjen genocid nad Srbima, pa čak možda i Holokaust nad Jevrejima i genocid nad Romima, a u tom revizionističkom obrtu Pejaković nije hteo da sudeluje."

Na ulazu u Spomen-područje Jasenovac sada stoje "privremene" informativne ploče sa tekstom koji nisu odobrili kustosi ove javne ustanove. Na njima se pominje da je Jasenovac bio područje stradanja velikog broja ljudi - Srba, Roma, Jevreja, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji su se suprotstavili ustaškom režimu. Iako se navodi da je "većina patila zbog jednostavne činjenice što su pripadali drugoj nacionalnoj, verskoj ili etničkoj grupi, zbog ideje o superiornoj rasi ili drugačijeg političkog mišljenja", nigde nema ni pomena o genocidu.

Među zahtevima IHRA postavljenim lane pred zvanični Zagreb našli su se i oni da se omoguće arheološka istraživanja na lokalitetu na kom se nalazio logor, da se spomenik "Kameni cvet" Bogdana Bogdanovića kandiduje na UNESKO listu svetske kulturne baštine i da se utvrdi kompletan broj žrtava imenom i prezimenom. Ovo, međutim, sada više niko ne pominje.

Inače, posle Drugog svetskog rata vršeno je nekoliko planskih istraživanja terena. Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača organizovala je već u proleće 1946. iskopavanja na širem području Stare Gradiške. Pronađene su grobnice uz severozapadni i istočni bedem logora, kao i na dva lokaliteta u blizini ušća reke Struga u Savu. U pet grobnica kod ušća nađeno je 1.927 leševa, od čega u Uskočkoj šumi i 189 dece. Kao uzroci smrti utvrđeni su vešanje, prostrelne rane, udaranje tupim predmetom u glavu...

Govoreći o prekrajanju istorije i pokušajima da se Jasenovac prikaže kao radni logor sa humanim sadržajima, a ne kao logor smrti, poznati hrvatski istoričar Hrvoje Klasić je u intervjuu "Nacionalu" naveo kako je istina da ljudi u ovom logoru nisu ubijani plinom, ali jesu nožem i maljem:

- Osim što su ubijani izgladnjivanjem, izrabljivanjem, bolestima, imamo i dokaze o masovnim egzekucijama koje su se događale na drugoj obali Save, u Gradini, gde su prebacivani. Jasenovac je bez ikakve sumnje bio logor smrti, samo je bilo pitanje kako je ta smrt usledila. Danas čuvamo u Povijesnom arhivu i dopis iz Glavnog ustaškog stana u kojem se preporučuje da šalju ljude u Jasenovac jer ih taj logor može primiti u neograničenom broju. Ne postoji mesto na svetu koje može primiti neograničen broj ljudi. To znači da kada dođu novi logoraši, oni stari će nekamo otići. Odlazili su pod zemlju pošto su ubijeni, ili su im tela bačena u Savu.