HRVATI RUŠILI EKAVICU: Lingvisti tvrde da je razvrgavanje Novosadskog dogovora o zajedničkom jeziku bio uvod u raspad SFRJ
ĆIRILICA je prva žrtva razvrgavanja Novosadskog dogovora o srpskohrvatskom književnom jeziku. Ovim dokumentom 1954. godine utvrđeno je da je književni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedinstven, a taj dokument je kasnije na inicijativu hrvatskih lingvista razvrgnut. Mi smo nasukani i prevareni od druge strane. Izgubili smo mnogo vremena radeći tuđe poslove, a pod tim se podrazumeva rad na stvaranju onoga što se danas zove hrvatski jezik. Mi smo pristali da i jezik dubrovačkih pisaca i dubrovačkih dokumenata nazovemo srpskohrvatski, iako je on isključivo srpski.
Foto: M. Drobnjak
Ovo nam je rekao profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Mato Pižurica, koji je govorio na promociji knjige "Kako je razvrgnut Novosadski dogovor - prilog istoriji srpske jezičke politike", autora Mirka Čanadanovića, koji je aktivno učestvovao u najburnijem delu tog jezičko-političkog procesa od 1965. do 1971. godine.
U ovoj knjizi autor Čanadanović detaljno objašnjava kako je napravljen, a zatim i razvrgnut Novosadski dogovor i predočava povezanost jezičkih sukoba sa opštim političkim zbivanjima u Jugoslaviji onog vremena.
Samo nekolioko meseci nakon sastanka lingvista i književnika iz Beograda, Zagreba, Sarajeva i Novog Sada, koji su u decembru 1954. godine u Novom Sadu zaključili dogovor da je jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedinstven i da kao takav treba svuda da se razvija i koristi - s oba pisma, oba izgovora, i nazivom srpskohrvatski ili hrvatskosrpski, te da treba što pre izraditi njegov pravopis, književni rečnik i terminologiju - pokazalo se već u aprilu 1955. da ni svi potpisnici tih zaključaka ne misle isto o značenju i načinu ostvarivanja.
Najveći udar na Novosadski dogovor bio je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika koju su 1967. godine iznedrili hrvatski lingvisti, a u kojoj se navodi da je neophodno osigurati doslednu primenu hrvatskog književnog jezika u školstvu, novinarstvu, javnom i političkom životu, na radiju, televiziji kad god se radi o hrvatskom stanovništvu...
Konačan kraj dogodio se kada se tog dokumenta odrekla Matica hrvatska u aprilu 1971. godine, iste godine kada se dogodio i hrvatski MASPOK.
Međutim, Mirko Čanadanović u knjizi navodi da je nesloga oko nekih pitanja počela i pre potpisivanja Novosadskog dogovora.
- S hrvatske strane upozoravano je da preti opasnost od širenja ekavskog izgovora i srpske leksike na zapadno hrvatsko i bosanskohercegovačko jezičko područje - navodi Čanadanović. - Sa srpske strane to je tumačeno kao neosnovano zastrašivanje ijekavaca (među kojima su i Srbi) i korisnika latinice srpskim unitarizmom...
Izmislili "srbizaciju"
Institut za jezik Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba ocenio je da je "Novosadski dogovor iskoristila centralističko-unitaristički orijentirana grupa filologa da od njega iskuje oružje za unifikaciju i srbizaciju jezika idući time pod ruku sa ekonomskom eksploatacijom i otuđivanjem vrijednosti stvorenih radom radnih ljudi u Hrvatskoj".
Da je jezik uvek povezan sa politikom, kaže nam i prof. Pižurica.
- Bio je to nagoveštaj onoga što će se kasnije događati u Jugoslaviji - kaže Pižurica. - Jezička politika je više politika nego lingvistika, a razvrgavanje Novosadskog dogovora na neki način je uvod u kasniji raspad države.
Da su jezička pitanja usko povezana sa političkim, smatra i lingvista prof. dr Dragoljub Petrović, koji kaže da su se Brozovi komunisti, kada više nisu imali izgovor za satiranje Srba, "okrenuli satiranju ćirilice":
- Od 1941. do 1951. godine ubijeno je 586.000 Srba, odnosno narodnih neprijatelja kako su ih oni zvali, a kada su prestali skidati srpske glave udarili su na ćirilicu, srpski jezik i srpski identitet.