TUZLA NAM JOŠ "SOLI" RANE IZ KOLONE SMRTI: Nekadašnji vojnici i rezervisti JNA o zločinu muslimanskih hordi, tri decenije kasnije

Govori ovako, sećajući se kobnog tuzlanskog maja na Brčanskoj malti, pre ravno tri decenije, Beograđanin Marko S. (49), tada na redovnom odsluženju vojnog roka. Navodeći da je tog jutra bio u koloni jedinica dela tuzlanskog korpusa koja se vraćala sa borbenih položaja oko Bosanskog Broda, Marko ukazuje da su pripadnici muslimanskog MUP BiH, muslimanske TO i "zelenih beretki" samo nekoliko časova kasnije pobili, kako je zvanično utvrđeno, 59, a ranili 44 pripadnika JNA.

- Mi smo zapravo bili deo dogovora o povlačenju tadašnje JNA u Srbiju i to onih vojnika koji su rođeni u Srbiji jer su naša mesta, tada, na početku ratnog vihora u BiH popunjavali vojnici koji su vojsku služili sa ove strane Drine, a rodom su iz BiH. Ogroman deo Tuzlanskog korpusa na terenu se nalazio od početka februara 1992, pa je jedan deo pokrivao potez oko Bijeljine, a drugi područje oko Bosanskog Broda, Dervente... U kasarni, koliko znam, ostao je manji broj vojnika iz redovnog sastava, ostalo su bili rezervisti.

Nastavlja Marko kako ih je kod solane, iz pravca Doboja sačekala tog jutra lokalna tuzlanska policija koja im je garantovala "bezbedan prolaz kroz grad". Zadržavanja, u kasarni, ili komandi korpusa u centru grada, nisu bila deo tog dogovora... Naš sagovornik tvrdi da se kolona sve vreme nalazila na nišanu paravojnih muslimanskih jedinica ali, kako pretpostavlja, od akcije su odustali jer nisu očekivali brojčano i borbeno superiornijeg protivnika.

- Bilo nas je tog jutra više stotina, u pratnji borbenih oklopnih vozila. Da se kojim slučajem zapucalo, ubeđen sam, nastao bi pokolj. Pošli smo, ipak brzo kroz grad, zastali na raskrsnici koja će ubzro, ispostaviće se, biti poprište masakra nad nedužnim vojnicima, i uputili se prema Ugljeviku, potom i preko Bijeljine ka Beogradu. Tu nas je iste večeri i sačekala vest o napadu na kolonu koja je kasno posle podne krenula iz kasarne - kaže Marko i naglašava da je "tog 15. maja krv vojnika JNA jednostavno morala da padne".

Među golobradim mladićima u vojnim vozilima, na planiranom putu iz kasarne prema Bijeljini i dalje za Srbiju, bio je i Slavko Novaković. Tada vojnik-rezervista, danas invalid. Posle 30 godina oseća veliku tugu i bol za drugovima iz kolone smrti, koja, kako kaže, "peče kao so na živu ranu":

- Naša kolona je nešto pre 19 sati pokrenuta iz kasarne, vladali su muk i tišina..., samo se čulo brujanje motornih vozila, kao da su se nadjačavali čiji će zvuk biti prodorniji i jači, umesto vojničkog koji je zamro. Iznenada je zapucalo sa svih strana. Zrna i geleri od ručnih bombi počeli su da nas buše. Nastao je metež. Jauci ranjenih vojnika stapali su se sa brektanjem vojnih vozila. Činilo se kao da su nadjačali i same eksplozije. Iz vozila se iskakalo, još dok su bila u pokretu. Bili smo obezglavljeni, bez komande i glasa starešine... Padali su moji drugovi, goreli... Bio je to pakao u gradu soli...

U to vreme u Tuzli je živeo i radio i oficir tadašnje JNA Radovan Kecojević. U Tuzli je ostao i posle ovog masakra. Sećanja na strašni događaj sabrao je u knjigu "I krv je gorela", o zločinu koji, i dalje, čeka kaznu.

- Te večeri u nastalom ognju i paklu, stradanju kakvo Tuzla ne pamti, niko vojnicima nije mogao da pritekne u pomoć jer bi to bila suluda avantura i siguran put u smrt, pa bi žrtava bilo daleko više - seća se Kecojević. - Sve je bilo dobro isplanirano, pripremljeno da se, sa svih strana, uključujući i iz stanova bacanjem Molotovljevih koktela, učini gnusan zločin na, do juče nam zajedničkom armijom one "Juge", koju su, tobože, jako voleli i živeli za nju. I kamere lokalne TV stanice su bile postavljene, pomoću dizalica, da prikažu kako vojska strada, a kako zločinci i oni Tuzlaci koji su ih podržavali - likuju.

OSUĐEN, PA OSLOBOĐEN

NA optuženičkoj klupi bio dosad, i to pred pravosuđem u Srbiji, Ilija Jurišić, tadašnji član Kriznog štaba Tuzle. Prvobitno je osuđen na 12 godina, a potom pravosnažno oslobođen.

- Činjenica je da niko nije odgovarao za ovako težak zločin učinjen, uglavnom, nad golobradim vojnicima - ponavljali su, u više navrata iz Boračke organizacije Republike Srpske.

HAG "PRESEKAO"

PREDMET "Tuzlanska kolona" istražitelji Haškog suda su još 2003. ustupili Tužilaštvu BiH. Smatrali su "da ima dovoljno dokaza za pokretanje istražnog postupka protiv devet osoba, a za četiri su osnovano sumnjali da su počinile krivično delo: ratni zločin". Sve je, međutim, do dana današnjeg ostalo mrtvo slovo na papiru.

CRNI BILANS

U KOLONI je, sumnja se, poginulo više od 200 starešina i vojnika, dok je njih 140 zarobljeno i mučeno. Posmrtni ostaci svih nastradalih do danas nisu pronađeni, a u spomen-kosturnici u Bijeljini sahranjeno je 29 tela.