ISTORIJSKI DODATAK - LAŽNA POLITIČKA I NACIONALNA SIMETRIJA: Eskalacija sporova oko jezika i pokretanje partijskog mehanizma 1967. godine

Dok su ti stavovi izgovarani na naučnim skupovima i objavljivani u stručnim i drugim časopisima, pa čak i kada su zapisani u "Deklaraciji" koju su usvajale hrvatske ustanove, političke vlasti nisu reagovale i nisu ih osuđivale. Osude su krenule tek kada je "Deklaracija" objavljena i kada su srpski pisci na nju odgovorili.

Hrvatska i srpska partija (odnosno njihovi izvršni komiteti) tokom akcije protiv dokumenata o jeziku bile su u kontaktu i mnogi potezi povlačeni su paralelno, skoro sinhronizovano. Počelo se objavljivanjem tekstova u štampi, nastavljeno je sednicama republičkih CK, a potom je operativni rad protiv potpisnika prenet na gradske komitete i osnovne organizacije.

CK SK Hrvatske je sazvao sastanak za 18. mart. Na njemu su bili predstavnici RTV Zagreb i "Vjesnika". Dogovoreno je da te dve medijske kuće objave "politički komentar" u kome će osuditi način na koji je pripremana "Deklaracija" ("u tajnosti pred javnim društvenim faktorima, oblik kojim se želi nametnuti diskusija o nekim pitanjima iz područja jezika, dvosmislenost nekih stavova o objavljenoj 'Deklaraciji' i neodgovornost onih koji su olako stavili svoj potpis na jedan takav dokument").

PREDSTAVNICI CK SKH 20. marta razgovarali su sa predstavnicima potpisnika "Deklaracije". Sastanak je trajao skoro pet sati. Prisustvovali su Vjekoslav Kaleb, Slavko Mihalić, predstavnici katedri Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Društva književnika Hrvatske, Miroslav Brant, predstavnici Matice hrvatske, dr Ljudevit Jonke, dr Ivo Frangeš, dr Stojan Babić, dr Radoslav Katičić, dr Grga Gamulin i dr. Ispred CK SKH bili su prisutni Miko Tripalo, Duje Katić, Pero Pirker i Ivo Šibl. Zaključeno je da postoje otvorena pitanja na području jezika i da o njima treba diskutovati, "ali sa puno više društveno političke odgovornosti, na bazi naučnih argumenata, poštujući postignute rezultate i pozitivna kretanja u našoj društvenoj praksi". Zaključeno je i da IK CK SKH neće ići u "frontalnu negativnu kvalifikaciju" svih 18 naučnih i kulturnih institucija koje su potpisale "Deklaraciju", ali da se distancira od načina na koji su ta pitanja pokrenuta i od njihovog sadržaja; da će osuditi "neodgovorne postupke onog dijela članstva kolektiva naučnih i kulturnih institucija koji nisu sa dovoljno političke odgovornosti pristupili spomenutom aktu". Ove formulacije nisu bile oštre, a iz sećanja Radoslava Katičića sledi zaključak da su on i drugi potpisnici kritikovani blaže nego što su mislili da će biti. Katičić je pisao da im je Šibl rekao da popiju konjak ako treba da razgovaraju sa Bakarićem i nastavlja: "Nije bilo tako strašno jer razgovarali smo s Mikom Tripalom". (Radoslav Katičić "Dekleracija i jezikislovlje" 2008)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Srbija izbegava odgovor na "Deklaraciju"

U PARTIJSKOM VRHU Srbije je 20. marta održan sastanak kod Dobrivoja Radosavljevića i napravljen program političke akcije u vezi sa reagovanjem na "Deklaraciju" i "Predlog". Organizovan je sastanak sa predstavnicima pojedinih dnevnih i nedeljnih listova. Na njemu je od novinara traženo da izbegavaju "dramatizovanje događaja i unošenje novih uznemirenja u javnost". Zakazana je sednica IK za 21. mart i odlučeno da se organizuju sastanci sa komunistima iz Udruženja književnika u Akademiji nauka, sa grupama komunista na Filološkom i Filozofskom fakultetu.

Hrvatska i srpska partija zvanično su reagovale na sednicama svojih IK CK 21. marta. Sa tih sastanaka izdata su saopštenja osude jezičkih sukoba, ali ona nisu bila intonirana na isti način. IK CK SKH je potpisnicima zamerao samo dvosmislenost sadržaja, nejasnoće i "neke" stavove, kao i način na koji su pokrenuli pitanje jezika. Koliko su osuđeni njeni "neprihvatljivi stavovi", toliko su osuđeni i pokušaji da se oni iskoriste "u šovinističke, nacionalističke ili unitarističko-integralističke svrhe".

Istovremeno je reagovao i srpski vrh. Za SK Srbije nije bilo dileme da je "Predlog za razmišljanje" bio "najizrazitiji i najdrastičniji oblik nacionalističkog reagovanja u Srbiji i potvrda teze da se nacionalizam i šovinizam na jednoj hrani takvim reakcijama na drugoj strani". Želeći da izbegne bilo kakav odgovor iz Srbije na hrvatsku deklaraciju, kako bi se držala politike da svako treba da se obračuna sa nacionalizmom u svojoj republici, srpska partija je između "Deklaracije" i "Predloga" stavila znak jednakosti. Suštinu "Predloga" je ocenila kao izrazito nacionalističku.

U JEDNOM IZVEŠTAJU, sekretar Izvršnog komiteta SK Srbije Stevan Doronjski je zaključio da motivi "Predloga" nisu bili "stvaranje bolje atmosfere, poverenja, oslanjanje i povezivanje sa najprogresivnijim snagama u Hrvatskoj, negovanje međunacionalnih odnosa, već izazov i partnerstvo u nacionalizmu sa onim negativnim snagama koje su inspirisale suštinu Deklaracije". Pojavu da su neki srpski javni radnici bili zabrinuti za položaj Srba van Srbije, zbog čega su sebi davali pravo da reaguju na pojave za koje su smatrali da ugrožavaju njihov narod, Savez komunista Srbije je označio politikom "pisanja recki i skupljanja poena, prepričavanja ekstremnih primera, zatim njihovog uveličavanja i širenja", a te intelektualce etiketirao kao "pojedine šovinističke elemente u Srbiji". Zato je SK Srbije kod "izvesnih nacionalističkih elemenata u Beogradu, u redovima kulturnih radnika" video "cinično zadovoljstvo" što se pojavila "Deklaracija", jer su je iskoristili "kao paravan za svoje nacionalističke provokacije, počeli su njome da pravdaju i neke ranije ispade, odmah su hteli njome ilustrovati atmosferu koja postoji u Hrvatskoj i koja se, navodno, toleriše".

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Lažna tvrdnja o potiskivanju hrvatskog jezika

ISTOG DANA kada se sastao IK CK SKH, 21. marta 1967, zasedao je i IK CK SKS. Njegovo saopštenje je bilo izričitije i oštrije u osudi jezičkih dokumenata, posebno srpskih pisaca. Srpska partija je odmah iznela optužbu o "nacionalističkim snagama" poraženim na Brionskom plenumu i 6. sednici CK SKS, što je bio sinonim za srpski nacionalizam i "rankovićevštinu". U ovom dokumentu su hrvatski i srpski intelektualci javno označeni kao šovinisti tvrdnjom da je reakcija srpskih pisaca pokazala da se "šovinizam na jednoj strani održava šovinizmom na drugoj strani".

Ovi stavovi su usvojeni posle kratke diskusije u kojoj je članove tog tela sa najvažnijim aspektima upravo zaoštrenog jezičkog (nacionalnog) pitanja upoznao Milojko Drulović. Vrhu SKS je bilo jasno da je jezički sukob aktuelizovao nacionalno pitanje u društvu. O tome je svedočilo i to što je sedmicama unazad, u anketama koje je pravila televizija svakih sedam dana, najvažnije pitanje za gledaoce bila reforma, da bi u sedmici završenoj 19. martom to bilo nacionalno pitanje. Milojko Drulović je podsetio na kontekst jezičkog sukoba u vidu pisma slovenačkoj televiziji i diskusija u Skupštini oko prevođenja i natpisa na novčanicama, kao i da je to nastavak diskusija oko jezika na stranicama "Telegrama" i "Književnih novina". Izneo je da je nekoliko zahteva "Deklaracije" izazvalo "uznemirenost" - pre svega zahtev za razdvajanje jezika, zahtev da službenici, nastavnici i javni radnici moraju da koriste jezik sredine u kojoj rade i tvrdnja da je hrvatski jezik bio potiskivan.

TO JE BIO REDAK slučaj da je neki partijski funkcioner podvukao opasnost koja se krila u zahtevu da službenici, nastavnici i javni radnici moraju koristiti jezike sredine u kojoj deluju, bez obzira na svoje poreklo, jer je Drulović u tom zahtevu video sukob sa ustavom, zato što bi njegovim usvajanjem Srbima, Italijanima i Mađarima bilo onemogućeno da koriste svoj jezik. Srpska partija je vodila računa o stanju u Hrvatskoj i da koraci koje će preduzeti budu dogovoreni sa hrvatskim vrhom. Srpsko rukovodstvo je tražilo da se održava stalni kontakt sa IK CK SKH radi koordiniranja političke akcije. Milojko Drulović je skrenuo pažnju da je "Vjesnik" objavio da je "Deklaracija" pripremljena u tajnosti i iz toga je zaključio da je u Hrvatskoj potrebno učiniti "ozbiljan napor". Reagovanje hrvatskog vrha je ocenjeno kao principijelno i odlučno i primljeno je sa odobravanjem. IK CK SKS je smatrao da je situacija u Hrvatskoj bila delikatna i da je trebalo delovati sinhronizovano sa hrvatskim rukovodstvom, ali je polazio od toga da srpska partija prvo mora da oceni stanje u Srbiji, posebno u beogradskoj književnoj sredini. Zato su osuđeni "nacionalistički elementi u Srbiji" koji su, kao "skupljači šovinističkog perja", dočekali "Deklaraciju" "sa ciničnim zadovoljstvom, uzeli je kao paravan za svoje nacionalističke protivakcije..."

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Komunisti gube bitku o nacionalnom pitanju

ZA SK SRBIJE posebno je bila iritantna tvrdnja potpisnika "Predloga" da je SK izgubio bitku u nacionalnom pitanju i da je potrebno da oni preuzmu na sebe vođenje računa o nacionalnim interesima. Za Drulovića je na taj stav trebalo gledati u kontekstu trajnih ideoloških i političkih otpora politici SK, tj. kao deo optužbi da je CK SKS anacionalan i da ne vodi računa o interesima Srbije, što su za SKS bile iste pozicije sa kojih je CK SKS napadan posle Brionskog plenuma. Drulović je izvor nacionalističkih pojava u Srbiji video i u konzervativnim snagama koje ne idu u korak sa "daljim socijalističkim razvitkom, u težnjama reakcije da se suprotstavi samoupravnim interesima proizvođača". "Predlog" je označen kao nacionalistički i zbog brige za položaj Srba u Hrvatskoj, pa su njegovi potpisnici okrivljeni da su Srbe u Hrvatskoj tretirali kao nacionalnu manjinu za čiji položaj i prava treba da se brinu Srbi iz Srbije. Uznemirenje u vrhu SKS izazvali su i stav potpisnika "Predloga" da je "Deklaracija" legitiman čin hrvatske strane, zatim tvrdnja da je nemoguće da hrvatski vrh nije znao za njeno pripremanje i da je tolerisao hrvatski nacionalizam, te da su to sve političari "zamesili". Zahtev "Predloga" da se u Srbiji zabrani latinica, ukoliko se ne radi o jugoslovenskom programu, odbacivan je pozivanjem na to da je Beograd bio glavni grad u kome je živelo 35.000 Hrvata, 10.000 Slovenaca, 13.000 Makedonaca i 10.000 Šiptara.

DRULOVIĆ JE PODSEĆAO da je Skupština UKS odbacila "Predlog". Tražio je da se ne potceni njegova "agresivnost", ali i da se ne preceni, jer su se njegovi tvorci posle odbijanja povukli u svoje "stare šančeve, da žive u tišini tih svojih ubeđenja". Latinka Perović je u "Deklaraciji" i "Predlogu" uočavala delovanje nacionalističkih snaga koje su postojale i pre 4. plenuma, procenjivala je da su te snage bile u defanzivi i da su, oterane sa ključnih pozicija, pokušavale da nađu pogodno tle u kulturi i staleškim i cehovskim organizacijma. Sima Zatezalo je iznosio najradikalnije stavove. Zagovarao je nedramatizovanje ovog slučaja, ali i da se angažuje cela Partija, jer je pitanje "hoćemo li novu partiju stvarati u Partiji ili novu partiju stvarati van Partije" Zato je najavio da će Gradski komitet aktivirati celokupno članstvo. Isticao je da tada nije bilo mesta za kompromis, tražio da se ide do kraja, da komunisti budu "reski politički, demokratski", zagovarao je "prozivanje" u Partiji onih koji do tada nisu shvatili promene posle 6. plenuma. Zaključio je da je bilo dosta okolišanja i pozivanja na stare zasluge, jer "ovaj socijalizam živi od toga ko je kakav danas i šta će sutra raditi" i upozorio da je SK "dogurao" dotle da članu IK ne daju reč: "šta ćemo više. Da moramo da se borimo za jedno elementarno pravo - da govorimo. Dokle je zagrizao taj nacionalizam". Stevan Doronjski je iskoristio diskusiju da osudi "hegemonističko jugoslovenstvo" koje je izraz "velikosrpskog šovinizma i hegemonizma".

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Savezni vrh izbegava da arbitrira

SAVEZNI PARTIJSKI vrh je zvanično ili poluzvanično reagovao nekoliko dana posle objavljivanja "Deklaracije". Savezni organi i srpski i hrvatski partijski vrh su održavali međusobne konsultacije i razgovarali o pokrenutom pitanju.

Srpski i hrvatski CK su bili na vezi, a Kiro Hadži Vasilev se 20. marta "povezao sa svim republičkim centrima izuzev Zagreba i Beograda", obavestio ih o reakcijama hrvatskog i srpskog CK i tražio od njih da posvete naročitu pažnju jezičkom pitanju i "preduhitre nekakva negativna reagovanja", pre svega u štampi, na radiju i televiziji. Još "zvaničnije" se o tome razgovaralo 21. marta na sastanku grupe članova IK CK SKJ.

Sastanku su prisustvovali Mijalko Todorović, Roman Albreht, Nijaz Dizdarević, Kiro Hadži Vasilev, Miroslav Pečujlić, Milovan Buzadžić, Ivan Laća, Risto Jovanović i Anđelko Veljić. Detaljnija rasprava ipak nije pokretana. Dogovoreno je da se sledeća sednica Izvršnog komiteta održi 28. marta 1967. i da se na njoj govori o međunacionalnim odnosima u svetlu jezičkog pitanja.

ČLANOVI IK CK SKJ nisu pokazivali interesovanje da preuzmu na sebe ulogu arbitra u jezičkom pitanju. Skoro da se može reći da su o toj temi govorili samo Mijalko Todorović i Kiro Hadži Vasilev. Inicijativa i odlučivanje su bili u rukama Todorovića. Očekivano je da problem reše republički komiteti Srbije i Hrvatske, a da se problemom ravnopravnosti jezika bave i državni organi.

Todorović je smatrao da bi takve "tekuće" stvari trebalo da rešavaju Socijalistički savez i državni organi, a da IK CK SKJ radi na duže staze, da gleda dugoročnije. Kiro Hadži Vasilev je težište akcije protiv potpisnika dokumenata o jeziku prebacivao na izvršne komitete Hrvatske i Srbije, s obzirom na to da su se u njihovom "dvorištu" i desili "incidenti". Od njih je tražio da preduzmu samo one mere koje su se svodile na političko "pariranje tog incidenta".[...]

Mijalko Todorović nije bio baš toliko uzdržan kao Vasilev. Umesto "gole propagande" predlagao je da se govori o uzrocima nacionalističkih pojava i situaciji u kojoj su se "samoujedinile" "neke tuđe nesocijalističke birokratske snage" i srpski i hrvatski nacionalisti u pokušaju da odvuku društvo sa "puta reforme" na "sporedni kolosek". Predlagao je i da IK CK SKJ sagleda koji su problemi u međunacionalnim odnosima ostali nerešeni. [...]

Potpisnike "Predloga" Todorović je definisao kao zatvorenu nacionalističku grupu, koja je držala monopol "na nekim pozicijama" i vršila međusobna "korumpiranja". U smislu borbe protiv te grupe, on ju je stavljao u isti koš sa grupom oko "Praksisa" - tražio je "političku akciju" protiv njih "da se vidi kakva je to mizerija i sa naučne i sa druge strane".

FOTOGRAFIJE: Stevan Kragujević, Muzej Jugoslavije, Arhiv Jugoslavije, Vikipedija, Muzej Beograda i arhiv "Novosti" i "Borbe"