"DANICA" ZA LEPO VASPITAVANJE SRPKINJA: U Novom Sadu pre tačno 162 godine izašao prvi broj časopisa za zabavu i književnost na Vukovom jeziku

Gdekoji od postojavših biše zabranjeni, drugi moradoše prestati sa slabe podpore.

Dobro poznavajući podporu našu za književnim listom molio sam višu vlast da mi dopusti izdavati i uređivati list koji će odgovarati toj potrebi u nas. To dopuštenje dobio sam i evo, u ime Božije, puštam prvi broj Danice u srbski svet!"

Ovim uvodnim rečima književnik, prvi prevodilac Servantesovog "Don Kihota" i novinar Đorđe Popović, na današnji dan 20. februara 1860. godine, obratio se "poštovanim čitateljima" sa naslovnice prvog broja Lista za zabavu i književnost "Danica", prvog našeg književnog časopisa štampanog Vukovim jezikom i to u Novom Sadu.

Svestan je bio Popović da se upušta u "donkihotovsku avanturu" ali čvrsto je rešio da "Danica" bude list koji će u svrhu svog dobrog odgoja "Srbi i naročito Srbkinje čitati!"

Jer, kako je neuvijeno objasnio, "sadašnje odgojenje naših devojčica svašta pre od njih načini, samo ne Srpkinje".

- Naše lepotice nemaju prilike podhranjivati svoj um narodnim književnim proizvodima te tako padaju u ruke izvikanim, jalovim ali svuda poznatim francuskim i drugim tuđim romanima, proizvodima gole spekulacije i neprirodnih osećanja i odnošenja, umesto da čitaju zabavne stvari i na svom maternjem jeziku - poručio je urednik u uvodniku prvog broja "Danice".

Pred čitalačku publiku, kao na tacni, poređao je raznovrsne pripovetke, novele, stihove najuglednijih srpskih pesnika, ali i životopise, prirodopisne i istorijske članke.

- "Danica", naš prvi časopis na jeziku Vuka Karadžića,izlazila je nepunih 13 godina. U početku, objavljivana je tri puta mesečno, ali se ritam izlaženja, vremenom, menjao. Poslednji broj štampan je 20. avgusta 1872. - kaže prof. dr Zorica Hadžić, upravnica Rukopisnog odeljenja Matice srpske i profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.

Sve dok je izlazila "Danica" je plenila svojim bogatim sadržajem značajnih pisaca i saradnika koje je Popović okupio.Objavljivao je tekstove Jovana Jovanovića Zmaja, Ilije Ognjanovića, Đorđa Rajkovića, Damjana Pavlovića, Koste Ruvarca, Novaka Radonjića, Jovana Subotića... Upravo u "Danici" Laza Kostić štampao je svoje čuvene stihove "Među javom i med snom", "Minehaha", "Moja danguba","Snove snivam"...

- Broj od 20. avgusta 1865. godine otvorila je pesma dvadesetčetvorogodišnjeg poete Laze Kostića ispevana slobodnim stihom "Opomena na Ruvarca", posvećena rano preminulom Kosti Ruvarcu (1837 -1864), omladinskom vođi, književniku i rođenom bratu istoričara Ilariona Ruvarca. Naslov je kasnije preimenovan u "Spomen na Ruvarca", a po Milošu Crnjanskom to je "najlepša pesma 19. veka svih evropskih literatura" - navodi profesorka Hadžić.

I Jakov Ignjatović poverio je Popoviću objavljivanje svojih izuzetnih tekstova - "Tri srbska spisatelja", "Srbin i njegova poezija" i roman "Čudan svet". Svoje mesto imali su i Jovan Andrejević Joles, Jovan Grčić Milenko, Vladan Đorđević, Đura Jakšić, Stevan Vladislav Kaćanski, Kosta Ruvarac, Milica Stojadinović Srpkinja, Stojan Novaković, Ilija Ognjanović Abukazem, Mita Popović, Đorđe Rajković, Nikola I Petrović, Ljubomir Nenadović...

Već i podatak da su u "Danici" objavljeni prevodi iz dela Getea, Dikensa, Gogolja, Viktora Igoa, Jokai Mora, Petefi Šandora, Edgara Alana Poa, Puškina, Tolstoja, Ljermontova, Hajnea i Šilera, svedoči da je urednik održao svoje obećanje dato u uvodniku. Čitaoci su mu verovali, čitali su "Danicu".

Popović, rođenjem Sremac (Bukovac, 1832-Beograd, 1914) uređivao je i listove "Napredak", "Sedmica" i "Srbski dnevnik", ali kada je pokrenuo "Danicu" ubrzo je od čitateljstva dobio nadimak Daničar i ponosno ga je nosio do kraja svog života. Njemu u čast i danas u Beogradu postoji Daničareva ulica.

BLUDNI SINE ĐOKO!

BLAGONAKLONO je Đorđe Petrović primao Zmajeve priloge za "Danicu", a naročito je hvalio njegov prevod Geteove pesme "Bog i bajadera". Njihovi prijateljski odnosi, međutim, zahladneli su zbog različitih političkih ubeđenja. O tome svedoči i Zmajeva pesma "Negdašnjem prijatelju Đ. P." štampana 1867. u listu "Zmaj". Naredne godine za "Danicu" je poslao pesmu "Srbinu Đorđu Stratimiroviću" pod pseudonimom "M. U. Šajkaš".

Ne sluteći ko je autor, Popović je stihove odštampao i tek tada primetio akrostih Zmajeve pesme koji glasi: "Bludni sine Đoko, žalosna ti majka". Bio je to Zmajev način da se "o istom trošku" naruga i Stratimiroviću i Popoviću.

ZDRAVA JE I LjUBI RUKE

U SVOJOJ knjizi "O našim ljudima velikim i malim" Milan Šević zabeležio je anegdotu o pogrešno protumačenoj poruci koju je Đorđe Popović uputio Đorđu Natoševiću, referentu škola u Temišvaru, kako bi ga podsetio na obećanu saradnju sa listom "Danica". Telegram je sadržao samo dve prekorne reči: "A, Danica"? Natošević je bio u inspekciji kada je telegram stigao, a gospođa Nana, usplahirena da su u Novom Sadu odnekud rasprostrte nepovoljne vesti o zdravlju njezine mlađe kćeri Danice, ne čekajući povratak svoga muža, smesta je uzvratila telegram Daničaru:

- Danica je zdrava i ljubi vam ruke!