ISTORIJSKI DODATAK - TITO JE BIO SPREMAN DA POTOPI PANONIJU: Svedočanstvo o početku hladnog rata u čijem središtu je bila Jugoslavija`

Tokom 1950. bilo je 937 takvih incidenata, a 1952. njihov broj se popeo za dva i po puta - na 2.390.

Krajem 1950. godine Tito je počeo da vodi dnevnik i te incidente, vojne provokacije i ključanje na granicama tek ovlaš pomenuo na nekoliko mesta. Mnogo više ga je opterećivalo pitanje da li će Jugoslavija biti direktno napadnuta i, ukoliko se to dogodi, s koje strane, sa severa iz Mađarske, ili s istoka, iz Rumunije i Bugarske, moguće i s jugozapada, iz Albanije. Kako će eventualni napad biti izveden? Direktnom akcijom sovjetske armije, angažovanjem vojski zemalja satelitski podređenih Moskvi, ili podsticanjem pobune u zemlji, uz oslonac na mreže onih koji iskazuju lojalnost Staljinu i Moskvi?

OVE DILEME Tito je danomice razmatrao sa svojim najbližim partijskim i vojnim saradnicima, uz oslonac na informacije dobijane iz različitih izvora. Za neka od tih obaveštenja može se nazreti da su stizala iz same Moskve, mada to u dnevniku nigde nije zapisao.

Suočenje s mogućim napadom dovelo je do toga da je 25. decembra 1949. godine zapisao: "Razmišljao sam mnogo posljednjih dana o slučaju napada na Jugoslaviju sa strane Sovjetskog Saveza i njegovih satelita, o strategiji našeg otpora itd. (...)

Ja sam, u slučaju opšteg svjetskog rata... podelio rat u tri faze i to: Prva faza, kombinovana odbrana naše zemlje sa regularnim i partizanskim jedinicama, druga faza, usljed nadmoćnosti neprijatelja, povući glavninu vojnih snaga i omladinu iz zemlje u određene baze radi reorganizacije i pripreme za treću fazu, a u zemlji voditi partizanski rat sa početnim snagama od ne više od 100 do 150 hiljada boraca.

U trećoj fazi rata ponovo udariti u zemlji na okupatore sa dobro naoružanim i odmornim jedinicama.

Ta strategija dolazi u obzir samo u slučaju da neprijatelj udari u našu zemlju sa tolikim naoružanim snagama da mi ne bi mogli izdržati veći dio teritorije i ako bi bila zauzeta cijela Evropa.

Taj plan sam saopštio drugovima iz Politbiroa i iz Genralštaba i svi su se složili."

Tito je u svom strategijskom planu dejstva partizanskih odreda u zemlji predvideo da njima komanduje Svetozar Vukmanović Tempo.

IAKO je antijugolovenska propaganda iz Moskve bila brutalna, iz Titovog dnevnika se vidi da nije bio sklon tome da se na sovjetsku i Staljinovu adresu uvek odgovara jednakom merom. U pozadini takvog njegovog stava stajalo je uverenje da bi žestina antisovjetske propagande u Jugoslaviji mogla uticati na to da se u narodu poljulja autoritet državnog, partijskog i vojnog rukovodstva.

Šta je značila ova samokontrola može se nazreti iz onoga što je činila Staljinova propaganda. Upravo 1950. godine, u Moskvi je objavljena jedna od mnogih brošura iz seta antijugoslovenske, antititoističke propagande, ova pod naslovom "Jugoslovenski narod pod vlašću fašističkih najamnika američkog imperijalizma". Brošura je štampana u tiražu od 150.000 primeraka.

Tito, Kardelj, Ranković i Đilas nisu ništa drugo nego "klika fašističkih ubica", "fašistička banda" koja "vojno-policijskom mašinom janjičara Rankovića ispunjava špijunske zadatke Titove fašističke bande".

"Naduveni fašistički vojno-policijski aparat koji se sastoji iz armije od mnogo hiljada plaćenih ubica, špijuna, provokatora, pozvan je da uništi revolucionarne snage u zemlji."

"Čudovišnu po svojim razmerama, terorističku špijunsku i provokativnu akciju u fašističkoj Jugoslaviji, uspostavio je hitlerovski hranjenik Ranković". Hitlerovci su Tito, Kardelj, Đilas, Vladimir Velebit i drugi. Istovremeno su imperijalistički agenti Zapada. I tako redom... gotovo unedogled.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Drama jednog složenog vremena

POZNATI srpski i jugoslovenski novinar Pero Simić uistinu je bio opčinjen istraživanjem Titove biografije, što potvrđuje i niz njegovih knjiga. Pripremajući novi naslov u leto 2009. godine, kao i do tada je prionuo na istraživanje arhivske građe. Utoliko pre što je tada Arhiv Josipa Broza Tita pripojen Arhivu Jugoslavije. U Titovom arhivu bilo je i desetak kutija njegovih ličnih dokumenata, a već u prvoj Simića je čekalo veliko iznenađenje - Titov dnevnik o čijem postojanju se u istoriografiji nije ništa znalo. Prepoznatljiv Titov rukopis odmah je odagnao nedoumice o autentičnosti tog izuzetnog, nepoznatog dokumenta, ali je trebalo da prođu nedelje da bi Simić dešifrovao tekst i da bi ga smestio u koordinate vremena u kome je pisan. Prvi zapis u dnevniku nosi datum 2. novembar 1950, a poslednji 17. februar 1951. godine. Dakle, Tito je vodio dnevnik 108 dana.

Prvi deo napisao je u bloku dimenzija 14h21 centimetara, na 46 stranica, u čijem je levom gornjem uglu bio utisnut grb Jugoslavije, a ispod njega odštampan latinični tekst: "Pretsednik Ministarskog saveta, ministar odbrane, Maršal Jugoslavije Josip Broz Tito".

DRUGIM delom dnevnika Tito je ispunio 42 strane, u rokovniku sa crnim kožnim koricama, dimenzija 15h21,7 centimetra.

Prihvatio se tog, kako navodi, "mučnog posla", da bi registrovao "samo neke najbitnije stvari", pa je utoliko zanimljivije što će pažljivi čitalac primetiti da je u tom tekstu Tito dodirnuo čitav niz tema i ostavio tokom tih 108 dana niz slika, često svedenih na neku vrstu krokija. Uprkos tome, u ovom tekstu se često prepoznaje sva dramatičnost jednog složenog vremena, sukoba dve strane u kome je jugoslovensko rukovodstvo bilo neposredno suočeno i s onom najgorom mogućnošću - da Jugoslavija bude napadnuta. Zbog toga je bilo neophodno da se u grozničavoj atmosferi i vremenskoj stisci, formulišu temeljne pozicije odbrane. Kao što se vidi iz dnevnika te mere su pokrivale vojni domen, promene u organizacionoj i komandnoj strukturi Jugoslovenske armije, ticale su se prilagođavanja privredne strukture eventualnim ratnim okolnostima, dislokacije industrijskih postrojenja i drugih mera, delovanja na propagandnom planu i slično.

ČETRDESET godina docnije, general-pukovnik Pavle Jakšić je obelodanio u svojim memoarima konkretne činjenice o izmeštanju industrijskih kapaciteta iz Srbije i o nesumnjivo najradikalnijoj meri koja je u vreme kada Tito piše svoj dnevnik bila razmatrana - reč je o zaprečavanju Dunava na Đerdapu i potapanju ogromnog prostranstva u Vojvodini, kako bi se sprečilo moguće nadiranje trupa agresora. U to vreme general Jakšić, proslavljeni partizanski komandant, bio je postavljen za komandanta Beogradske vojne oblasti koja je značila prvu liniju odbrane, obuhvatajući bezmalo polovinu ondašnjih ogromnih vojnih efektiva Jugoslavije. General Jakšić je zaustavio dalje premeštanje industrijskih kapaciteta iz Srbije i oštro se suprotstavio pomenutoj ideji o zaprečavanju Dunava. Navodimo ove momente kao tek jednu od drama onoga vremena, kao ilustraciju zahvaljujući kojoj se bolje iščitavaju mnogi navodi iz Titovog dnevnika. Ovaj prvorazredni dokument uverljivo ilustruje i kako je Tito u tom vremenu neprekidno sagledavao spor sa Moskvom sa mnogo šireg, evropskog i svetskog stanovišta, kroz nastojanje da prepozna interese i definiše pozicije velikih sila i Ujedinjenih nacija. Utoliko su zanimljiviji i mnogi detalji koji kao neka vrsta izolovanih ostrva spokoja stoje u uzburkanom okeanu - reč je o navodima iz kojih se vidi kako je strastan lovac bio Tito, kako je sa saradnicima igrao "špice" bilijar u večernjim satima, kako je počeo da uči engleski jezik pošto ga je nedovoljno znao, odvajajući za to svakodnevno po četiri časa, kako je nedelja za njega bio dosadan dan, pošto nema akcije, susreta sa saradnicima, razmene mišljenja i slično.

Sve u svemu, Titov dnevnik koji je 2009. godine pronašao u arhivskoj građi Pero Simić, prava je poslastica.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Amerikanci ulaze na mala vrata

BGD (Beograd)

2. XI 1950

NISAM mislio da pišem dnevnik, ali mi svakodnevna praksa sve više pokazuje da se moram primiti i ovog mučnog posla bez obzira na silnu opterećenost raznim poslovima. Razumije se, to će biti pre neke vrste podsjetnik koji će mi poslužiti za kasnije, prema tome ću registrirati samo neke najbitnije stvari.

Danas u 9.30 pozvao sam na razgovor general-pukovnike Ivana Gošnjaka i Koču Popovića. (Gošnjak je bio Titov pomoćnik za narodnu odbranu, a Popović, načelnik Generalštaba Jugoslovenske narodne armije.)

Tema razgovora bila je pomoć zbog suše koja nas ove godine pogodila i zbog čega smo se obratili na Američku Vladu.

Američka vlada nam je izjavila spremnost dati takvu pomoć, ali je prije dva dana američki ambasador g. (Džordž) Alen saopštio prijedlog njegove vlade na koji način bi ona mogla to učiniti.

Naime, taj prijedlog se sastojao u tome: prvo, Američka Vlada nam može dati pomoć prije sastanka Kongresa (Sjedinjenih Američkih Država) samo iz one sume koja je odobrena predsjedniku (SAD) gospodinu Hariju Trumanu za finansiranje obrambenih potreba pojedinih zemalja kako onih u Atlantskom paktu, tako i u drugim koje su u dobrim odnosima sa Amerikom.

Drugo, Američka Vlada predlaže dvostrani sporazum za davanje te pomoći koji ne bi imao ništa zajedničko sa Atlantskim paktom, tj. to bi bio neke vrste Lendliza (pozajmica) itd.

Treće, američka vlada bi mogla tu pomoć obrazložiti prije Kongresa SAD samo time što bi naveo obrambene razloge za Jugoslaviju, jer su posljedice suše tu obrambenu sposobnost oslabile.

RAZUMIJE se, da su se drugovi Ivan Gošnjak i Koča Popović složili sa time da mi prihvatimo taj prijedlog Američke Vlade, jer bez takve pomoći za ugrožene krajeve mi ne bi bili u stanju držati u spremnosti toliki broj vojske u vrijeme kada nam je zemlja tako ugrožena od istočnih zemalja. (Misli na Sovjetski Savez i njegove saveznike, Poljsku, Čehoslovačku, Mađarsku, Rumuniju, Bugarsku i Albaniju, koji su u Titovom sukobu sa Staljinom 1948. stali na stranu Kremlja.)

Dan prije sam se u tome sporazumio i sa drugovima Rankovićem, Đilasom i Kidričem. (Aleksandar Ranković je bio potpredsednik jugoslovenske vlade i sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije (CKKPJ), Milovan Đilas, član Politbiroa CKKPJ, a Boris Kidrič, predsednik Privrednog saveta Jugoslavije.)

U 11 sati primio sam engleskog publicistu gospodina Bilainkina koji mi je najavio da će me pitati samo za neke podatke iz prvog Svjetskog rata i slično, ali je iskoristio priliku da mi na vrlo spretan način postavi čitav niz političkih i drugih pitanja na koja sam ja rado odgovorio jer su bila pametna i aktuelna.

Kada sam razgovarao sa njime mislio sam, sa koliko zavisti će na to gledati drugi žurnalisti koji su već više puta tražili intervju a nisu ga dobili.

Ostali dio dana mi je prošao na rješavanju redovnih državnih poslova i na čitanju, sada čitam drugu knjigu Gij de Mopasana. (Francuski književnik Gi de Mopasan.)

Na veče sam dobio depešu od druga Kardelja iz Ujedinjenih Nacija koji mi javlja da sovjetski predstavnici uopšte šute na Kardeljev napad na neprijateljske postupke SSSR prema Jugoslaviji.

3. XI 1950

DANAS sam prvi put poslije rata poslao ličnu depešu jednom zapadnom šefu države.

Poslao sam čestitku gospdinu Trumanu, predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država, povodom terorističkog napada na njegov život, odnosno pokušaja atentata.

Znam da će Informbiro imati opet materijala za napade na nas, ali neka ih, prošlo je vrijeme kada smo i na štetu interesa naše zemlje gledali da ne damo povoda za napade sa strane tih revizionista (otpadnika od doktrinarnih ideja komunizma). (Informacioni biro, Informbiro, komunističkih partija Jugoslavije, Bugarske, Rumunije, Mađarske, Poljske, Sovjetskog Saveza, Francuske, Čehoslovačke i Italije, formiran u jesen 1947. Sedište ove "nove Komintertne" bilo je u Beogradu, a njeno rukovodstvo je leta 1948, zbog Titovog oponiranja Staljinu izabacilo KPJ iz svojih redova.)

Pošto nemam mogućnosti da idem često u lov to se zadovoljim sa time da ponekada ustrijelim u bašti (predsedničke rezidencije na Dedinju) po kojeg gavrana ili svraku, jer ih smatram vrlo štetne i dosadne ptice. Danas sam ubio rano u jutro dva komada što je činilo veliko zadovoljstvom mojem pointeru (psu) Trefu. Tigar (drugi pas) gleda sa gađenjem i začuđen je kad Tref uzme i nosi te vrane.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Sovjetski agenti šire klevete

4. XI - 1950

DANAS sam morao opet izdržati jednu stvar koja nikada ne čini zadovoljstvo.

Naime, jedna Američka firma snima film o Jugoslaviji, ili bolje reći jedan veliki žurnal o razvitku nove Jugoslavije i na kraju su željeli da snime još mene za vrijeme rada i odmora.

Pošto to uzima dosta vremena to sam ja iskoristio priliku da održim za vrijeme snimanja dva sastanka i to, jedan po privrednim pitanjima na kojima su uzeli učešća Ranković, Đilas, Kidrič, M. Popović i Ja. (Milentije Popović je bio jugoslovenski ministar finansija.)

Na drugom sastanku se pretresalo o nekim vojnim pitanjima na kome su učestvovali K. Popović, I. Gošnjak, P. Dapčević i Ja. (Peko Dapčević je bio zamenik načelnika Generalštaba JNA.)

Danas sam pregledao preliminarni predlog Američke Vlade u kome je sadržan način na koji nam ona može dati hitnu pomoć u vezi sa sušom koja je ove godine pogodila našu zemlju.

U tom prijedlogu se kaže da se između naše dve zemlje stvori bilateralni sporazum, nešto slično Lendlizu [pozajmici], jer Američka Vlada može dati takvu pomoć radi jačanja, odnosno održavanja naše obrambene snage. To jest, spremni su nam dati hranu i slično u prvom redu za našu Armiju.

5. XI - 1950

PRIMIO sam prije podne škotsku sindikalnu delegaciju. Sve su to bili predsjednici i sekretari raznih Saveza sindikata.Postavljali su mi pojedina pitanja o našem daljem razvitku.

Jedno od najinteresantnijih pitanja bilo je pitanje koje mi obično postavljaju svi zapadnjaci, kako buržoaski predstavnici tako i socijalistički i to: "hoće li kod vas skoro ponovno biti ustanovljena demokratija kao što je na Zapadu i hoće li biti ponovno dopuštene razne partije?"

Za bur[žoaske] predstavnike mi je to razumljivo. Ali za socijalističke mi to nikako neide u glavu. Da oni ne mogu shvatiti zašto se mora demokratija u jednoj socijalističkoj zemlji razlikovati od buržoaske demokratije.

Objašnjavao sam njima da ne može biti riječi o pravoj demokratiji gdje postoji socijalno izrabljivanje i nejednakost, gdje postoji izrabljivanje čovjeka po čovjeku. Prava demokratija mora imati svoju materijalnu i socijalnu osnovu, inače je ona samo jedna fikcija za većinu naroda.

6. XI - 1950

NEDELjA je i pošli smo u lov na fazane i zečeve. Bilo nas je 12 lovaca a plan je bio da otstrijelimo 300 fazana, a palo je svega 42, od toga sam ja ubio 14 fazana i 8 zečeva.

Rješili smo da svaki od nas lovaca može kupiti po 2 fazana po 120 din[ara] a ostalo da ide u drž[avne] restorane.

7. XI - 1950

PRIJE podne sam primio Američkog novinara, saradnika New York Times- ["Njujork tajmsa"] Sulzbergera. Gnjavio me je više od jednog sata sa vrlo delikatnim pitanjima, jer sam morao dobro razmisliti odgovore zbog toga što mi se već desilo da mi iskrivi intervju i prikaže onako kako njemu odgovara.

Čitam izjave nekih [jugoslovenskih] drugova koji su posrnuli i izdali našu K[omunističku] Partiju u vezi sa Informbirom. (Reč je o jugoslovenskim komunistima koji su u Titovom sukobu sa Staljinom kolebali, na one koji su stali na stranu sovjetskog vođe i na one koji su osumnjičeni za privrženost Staljinu. Sve te ljude rukovodstvo KPJ je posle rezolucije Informibiroa o isključenju KPJ iz ove organizacije nazivalo informbirovcima.)

Neke od njih zbilja ne bi smio nazvati drugovima jer su okoreli špijuni, a nekima se zaista može vjerovati kao na primjer S[avi] Zlatiću, Samarđiću i sličnim. (Sava Zlatića, izaslanik CKKPJ u Albaniji, i bivši funkcioner KPJ Stanislava Samardžića.)

Čovjeku prosto pamet stane kada vidi kakvima se sve metodama služe rukovodioci SSSR u vrbovanju poštenih članova partije za najprljavije špijunske stvari. Oni su vrbovali ljude iz naše partije u toku velikog oslobodilačkog [Drugog svetskog] rata za agente u njihovu korist, tj. u korist SSSR-a i poslije rata.

Oni su kroz te svoje agente pratili naše rukovodeće drugove u vrijeme kada smo bili u najboljim odnosima sa Sovjetskim Savezom. Kroz te agente širili su razne klevete sa ciljem da politički onemoguće i kompromituju neke drugove kao na primjer, o Đilasu i drugima.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

U Sloveniji oživeo šovinizam

9. XI - 1950

DANAS sam imao sjednicu Politbiroa na kojoj su prisustvovali članovi Politbiroa KP Hrv[atske] sa Bakarićem. (Vladimir Bakarić je bio sekretar CKKP Hrvatske.)

Na dnevnom redu je bilo pitanje izvještaja o stanju u Dalmaciji koga je podnio drug Popivoda u ime Part[ijske] Komisije CK KPJ. (Krsto Popivoda, član CKKPJ i ministar u jugoslovenskoj vladi.)

Ovakve komisije mi šaljemo u sve oblasti zemlje i one su se pokazale kao vrlo efikasne, jer ne samo da se upoznaju o tačnom stanju na terenu, o raznim slabostima u radu, o ekonomskim problemima itd, već one daju konkretnu pomoć drugovima na terenu.

Kardelj mi danas [iz Njujorka] poslao depešu u kojoj govori da naša delegacija na Ujedinjenim Nacijama [na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija] misli da mi moramo po pitanju Kineske agresije, tj. ako do nje dođe u Koreji, zauzeti isti stav kao i većina delegata Ujedinjenih Nacija.

Razumije se da i mi ovdje mislimo tako, inače bi bili nedosljednji prema vlastitom gledanju na agresije koga smo zauzeli u našem stavu u govorima i prijedlozima na sjednicama Ujedinjenih Nacija...

11. XI - 1950

...PRIMIO sam žurnalistu Kerneckera [Kernekera] iz Zapadne Njemačke. Bio je donedavno sekretar Sumachera [Šumahera]. (Kurt Šumaher je bio jedan od lidera Socijaldemokratske partije Nemačke.)

Postavljao mi je, kao što to svi čine u poslednje vrijeme, vrlo delikatna pitanja u vezi sa Korejom, sa Kinom, sa naoružanjem Zapad[ne] Njemačke, sa Maršalovim planom i td. ( Plan američkog ministra inostranih poslova Džordža Maršala o ekonomskoj pomoći SAD drugim zemljama, koji je bio snažan instrument jačanja američkog uticaja u svetu.)

Kegpeskeg mi je govorio o brzom opadanju Komunističke Partije Zapadne Njemačke zbog loše politike informbirovskog [prosovjetskog] vođstva SPD [Socijaldemokratske partije Nemačke].

12. XI - 1950

NEDELjA je, namjeravao sam danas poći sa drugom Markom [Aleksandrom Rankovićem] u lov na fazane na Karađorđevo, ali sam odustao zbog daljine i kratkoće vremena koje sam imao na raspolaganju.

Pošao sam kod Iloka u vinograd da bi se barem malo odmorio na svježem vazduhu, ali sam došao kući nezadovoljan zbog jednog malog incidenta na putu sa jednim bijednim seljakom koji me je prostački opsovao zbog toga što sam pucao na vrane.

Ne znam šta bi se dogodilo sa takvim čovjekom, recimo u SSSR-u, u [drugim] informbirovskim zemljama, ili u bilo kojoj zemlji na svetu da učini nešto takva?

Ja sam samo kazao oficirima da se ispita ko je on da bi se znalo zbog kakvih je pobuda to učinio.

13. XI - 1950

DRUGOVI Marko i Đido [Milovan Đilas] došli su da pročitamo drugi dio Žujovićeve ispovjesti. (Pokajnička ispovest člana Politbiroa CKKPJ i jugoslovenskog ministra Sretena Žujovića koji je 1948, u sukobu sa Staljinom, stao na stranu sovjetskog lidera, zbog čega je odmah uhapšen.)

Imamo utisak da je popustio najviše zbog toga što mu je tamnovanje vrlo teško.

Riješili smo da se njegova izjava podnese na sjednicu Polit Biro CK KPJ [tako u originalu] i da se poslije toga štampa a Žujović pusti na slobodu.

Iz izjave izgleda da je shvatio u čemu je suština našeg sukoba sa Rusima i informbiroom uopće.

Mislim da će njegov slučaj imati veliki značaj u borbi protiv informbiroa i njegovih kleveta.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Kolebanja državnih službenika

14. XI - 50

PRIMIO sam predstavnike Centralne Uprave Invalida [Jugoslavije] u vezi sa njihovom konferencijom.

Pozvan sam da dođem na Konferenciju, ali sam morao odbiti ne samo zbog poslova, već i zbog toga što bi morao istupati na toj konferenciji a ne vidim da ima nekih stvari o kojima već nisam posljednjih dana govorio.

15. XI - 50

DRUG Kidrič mi je prije podne pričao o svojim utiscima sa plenuma Osvobodilne fronte Slovenije. (Koalicije koja je okupljala razne političke grupe i pojedince u Sloveniji, pod punom kontrolom KP Slovenije.)

Kaže da je nacionalni šovinizam zahvatio prilične razmjere ne samo u redovima inteligencije već i kod drž[avnih] službenika.

U Sloveniji se najizrazitije ispoljava ponovno oživljavanje sitnoburožaskih tendencija i shvatanja.

Ti elementi smatraju da je sada već došao čas da istupaju napolje.

Naše teškoće zbog suše i traženje pomoći u namirnicama u Americi i drugim Zapadnim zemljama okuražilo je pritajene kapitalističke elemente i misle da se sada može praviti na nas pritisak u pravcu degeneracije naše revolucije.

Izgleda da se ti elementi još nisu opametili toliko da shvate da je njima zauvjek odzvonilo...

16. XI - 50

PROČITAO sam danas Đilasov članak u kome on teoretski nastoji obrazložiti degeneraciju Sovjetskog Saveza u pravcu državnog kapitalizma i sve izrazitije oformljenje birokratske, vladajuće kaste koja ozbiljno preti da upropasti tekovine Oktobarske Revolucije - Lenjinovo djelo.

Prvi dio članka je dosta dobar, ali drugi dio koji govori o državnom kapitalizmu nije dovoljno jasan i može se krivo tumačiti od protivnika.

17. XI - 50

SA DRUGOVIMA iz generalštaba [JNA] sam danas pretresao pitanje djelimične reorganizacije Minist[arstva] Narod[ne] Odbrane.

Odbacili smo neke forme u rukovođenju rodovima vojske koje smo bili uzeli iz Sovjetske Armije.

Na večer sam bio u Dramskom Kazalištu i gledao premijeru Sofoklove "Antigone".

Komad je ispao vanredno dobro što pokazuje visoki kvalitet naših kazališnih glumaca. Naročito je snažno djelovala glumica [Marija] Crnobori kao Antigona.

18. XI - 50

DANAS mi je Američki Ambasador gosp[odin] Alen poslao preko pomoć[nika] Minist[ra] Spoljnih poslova Matesa tekst Sporazuma za davanje pomoći [Jugoslaviji] u ishrani prije sastanka Kongresa [SAD]. (Leo Matesa, pomoćnik jugoslovenskog ministra spoljnih poslova.)

U tekstu nisu htjeli prihvatiti našu primjedbu da se ne kaže ishrana se daje i zbog održanja obrambenih sposobnosti zemlje a ne za održanje oružanih snaga.

Ja sam konačno pristao i na takvu formulaciju samo da se ta pomoć suviše ne otegne.

Moram podvući činjenicu da se propaganda i Vlade i štampe Amerike silno razbuktala zbog te pomoći.

Daju se razne izjave od strane oficijelnih krugova Amerike koje će u punoj mjeri moći iskoristiti naši protivnici iz informbiroa, a zapadnjaci baš i žele da se jaz između nas čim više produbi i proširi, jer još uvjek sumnjaju da možda čitav taj spor između nas i SSSR-a predstavlja jedan dobro smišljeni manevar.

19. XI - 50

DANAS sam pošao sa još 3 druga u lov na fazane i zečeve u Bačku, na lovište Vranjak. Imao sam sreću, jer sam ja sam ustrijelio 26 fazana, jednu šljuku i 14 zečeva. Lovcima sam odredio za prijem u Prezidiumu [Narodne skupštine Jugoslavije] na 29. Novembra. Bio je to vrlo lijep dan. Fizički sam se prilično umorio, ali sam duhovno osjećao vanredan odmor.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Nadbiskup postaje sve drskiji

20. XI - 50

DANAS sam javio Ministru Unutrašnjih poslova Xrvatske da obustavi daljnje posjećivanje Stepinca sa strane raznih stranaca i da mu se u vezi sa štednjom najlakše obustavi razne beneficije u ishrani koje je do sada uživao. (Ministar unutrašnjih poslova Hrvatske bio je Ivan Krajačić, a Alojzije Stepinac je bio zagrebački nadbiskup optužen za podršku ustaškom režimu Nezavisne Države Hrvatske i njenom poglavniku Anti Paveliću.)

Postao je prilično drzak otkako ga počeše stranci posjećivati.

21. XI - 50

POSLIJE podne održana je sjednica Politbiroa [CK KPJ] na kojoj smo pretresali izjavu S. Žujevića [Žujovića] napisano u zatvoru.

U toj svojoj izjavi Žujević iznosi borbu koju je sam sa sobom vodio 2 god[ine] zatvora o tome da li smo mi krivi i[li] rukovodioci SKP(b) [Svesavezne komunističke partije boljševika Sovjetskog Saveza].

Prije pola godine mi smo mu dali razne materijale o tome šta pišu i govore o nama istočne zemlje na čelu sa SSSR-om.

Te klevete i laži protiv naše partije i zemlje toliko su djelovale na njega da je u izjavi potpuno stao na liniju naše partije i sa gnjušanjem govori o tim klevetama.

Politbiro je donio odluku da se na osnovu toga obustavi sudski postupak prema Žujeviću i da se on pusti na slobodu gdje će moći najbolje popraviti svoju izdaju svoje partije i naroda.

22. XI - 50

DANAS smo Leskovšek, Koča [Popović], Gošnjak i Nikolić pretresali neka pitanja o industrijalizaciji za potrebe vojske. (Franc Leskovšek je bio savezni ministar, a Vojin Nikolić pomoćnik jugoslovenskog ministra narodne odbrane.)

Imamo ogromne teškoće sa devizama, a u posljednje vrijeme je sve teže i nabavljati sirovine na Zapadu za našu vojnu industriju, jer se svi naoružavaju.

Amerikanci nam na razne načine daju na znanje da bi nam bili spremni dati naoružanje.

Mi to odbijamo, jer nam može politički škoditi.

Mnogi ljudi u zemlji i u inostranstvu neće to shvatiti kako treba, tj. da nije protiv interesa marksizma i lenjinizma ako mi uzmemo oružje tamo gdje je moguće radi odbrane naše socijalističke zemlje.

Razumije se da Sovjetski rukovodioci čine sve kako bi nas čim više ocrnili pred demokratskom javnošću svijeta pa iskorišćavaju protiv nas i ono što oni već odavno rade pripisujući nama za smrtni grjeh onakve postupke koje oni redovno čine, a niko od inforbirovaca se ne zapita: "zašto Sovjetski Savez smije, recimo, kupovati što mu treba u kapitalističkim zemljama, a Jugoslavija ne smije?"

24. XI - 50

IMAO sastanak sa komandantima i komesarima vojnih Oblasti i sa drugovima iz Generalštaba [JNA].

Pretresalo se pitanje neke reorganizacije naše Armije.

Ukinute su neke komande i rodovi [vojske] kao centralne ustanove i prenešena je kompetencija za razne rodove na Komande Oblasti. I to je bila zaostavština iz Sovjetske prakse, ali se već i kod njih to danas ispravlja.

Izloživši njima ukratko današnju našu situaciju i izvjesnu potrebu za oružjem u toj vezi ja sam ih zapitao kako oni gledaju na nedavnu moju izjavu o tome da ćemo nabavljati oružje svugdje tamo gde ćemo ga dobiti pod povoljnim uslovima.

Oni su mi svi odgovorili da je to posve pravilno, jer to služi interesima očuvanja naše nezavisnosti, naše mirne izgradnje socijalizma.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Prevaspitavanje vešalima

25. XI - 50

DANAS je izašla u "Borbi" [dnevnom listu KPJ] izjava S. Žujovića i akt o njegovom puštanju na slobodu.

Nastalo je ogromno čuđenje i interesovanje povodom toga i kod nas i kod inostranaca.

Neka vide i kroz tu izjavu lik rukovodioci SSSR-a, neka vidi svako kakva je naša pravda, naš metod prevaspitavanja a ne uništavanja.

A šta radi SSSR?

Ubijaju i krive i prave, a najčešće prave. Šta su učinili sa Kočom Dzodze i Rajkom itd. (Koči Dzodze je bio visoki funkcioner Albanije, Laslo Rajk jedan od lidera Mađarske, a obojica su osuđena na smrt zbog toga što se 1948. nisu slagali sa isključenjem KPJ iz Informacionog biroa KP.)

Streljanje i vešala to je njihov metod prevaspitavanja ljudi. No mi smo odabrali ovaj put i on se pokazao najbolji i efikasan.

Naša će borba biti još teška, ali mi moramo imati nerve, strpljenje i humanosti. Socijalizam se ne stvara kroz uništavanje svega i svakog koji još nije zanj [za njega], već kroz vaspitavanje u ubeđivanje.

Mi ćemo samo beskompromisni [biti] protiv beskompromisnog protivnika socijalizma. Takve ćemo mi učiniti na čim je moguće humaniji način bezopasnima.

26. XI - 50

AMERIČKI Ambasador [Džordž Alen] je danas tražio hitni sastanak po nalogu svoje Vlade. Mislio sam da će biti možda neka nova ponuda za naoružanje i primio sam ga u 5 sati poslije podne. Na moje veliko iznenađenje počeo je vrlo veliki, patetički uvod o nekom "neugodnoj misiji", a ispostavilo se da je stvar u tome:

"Američka Vlada je zabrinuta o ishodu diskusije u Senatu [SAD] u vezi sa davanjem pomoći Jugoslaviji, jer će [američki] republikanci verovatno postaviti kao uslov puštanje Stipinca [Alojzija Stepinca] na slobodu."

Ambasador je dugo objašnjavao kako bi se to moglo vrlo dobro udesiti još prije sjednice Kongresa [SAD], "da se Stepinac premjesti u neki manastir", da se "prebaci preko granice" itd.

Ja sam bio vrlo kategoričan u svome odbijanju i rekao sam da to protivreči njihovim željama da mi budemo čim sposobniji u obrambenom smislu, jer takav postupak izazvao bi veliko negodovanje kod pravoslavnog stanovništva s jedne strane, a s druge strane narod bi to shvatio kao uslov [za američku pomoć Jugoslaviji] i ne bi se složio sa time.

28. XI - 50

BIO sam na Akademiji povodom Drž[avnog] praznika [Dana Republike] u Teatru a poslije toga smo sa drugovima igrali bilijar, ili kako mi to zovemo "špice".

Kao obično i ove godine saznao sam tek dan kasnije da je Marko imao jučer rođendan i ja sam na brzinu dao spremiti večeru za nekoliko drugova gdje smo proslavili 41-vi rođendan Marka.

Brzo ide vrijeme i moji mlađi drugovi sve više kao da dostižu mene.

29. XI - 50

NA PRIJEMU u Prezidiumu [Narodne skupštine Jugoslavije] na večer imao sam mnogo posla sa stranim novinarima i diplomatima.

Bili su samo Zapadnjaci, a Istočni nisu prisustvovali.

Novinari su nastojali da dam neki intervju što sam, razumije se, morao odbiti, smatrajući da kod ovakve proslave to nije u skladu.

Diplomate su bili svi nekako zabrinuti zbog poraza Trupa Ujedinjenih Nacija u Koreji.

Kinezi su bacili velike snage u pomoć Severokorejcima i prešli u silovitu ofanzivu.

Tek sada se može svaki uvjeriti koliko smo mi bili pravi kada smo predložili da se Trupe Ujedinjenih naroda zaustave na 38 prečniku kada su gonili Severokorejce.