KAFANE, CARSTVA RADOSTI ALI I TUGE: Bogata istorija razvoja ugostiteljstva u gradu na Kolubari, ovekovečena kroz vrlo zanimljivu izložbu
KAFANA - jedna reč, a hiljadu slika, doživljaja, godina iskustava. Nijedna ljudska tvorevina nije opevana toliko puta i sa toliko emocija, a kako i ne bi, kad je svaki srećan trenutak u čovekovom životu kulminirao upravo na tom mestu.
Foto Narodni muzej Valjevo
Kafane su bile mesta gde se okupljala inteligencija, stvarane neke od najlepših pesama, postizani bitni dogovori, od brakova, trgovačkih i poslovnih ugovora, do prekrajanja granica i ulaska u rat. U njih ljudi beže od stvarnosti, đaci iz škole, muževi od žena i obrnuto. To je carstvo neopranih čaša, kariranih stolnjaka, koje leči tugu, a rasplamsava radost.
Ovo kaže kustos Marina Ćirović, autorka izložbe "Kafane od davnina do današnjih dana" u Narodnom muzeju u Valjevu. Ovekovečeno je otvaranje prvih kafana u Valjevu, gde su se nalazile, kakva je bila ponuda, u koje se odlazilo na koncerte i predstave, u kojoj je otvoren prvi bioskop, gde se igrao bilijar, a gde poker. Takođe, koje su kafane pružale naročitu zabavu za odrasle, ili u kojima su najčešće izbijale tuče. Izložba obiluje i fotografijama nekadašnjih valjevskih mehana i hotela, sačuvanih u ovdašnjem Istorijskom arhivu. POZNATA Kafana "Klještavica", na spratu imala sobe za spavanje, Foto Narodni muzej Valjevo
- Najstarije valjevske kafane nastale su krajem 18. i početkom 19. veka, u Tešnjaru, staroj trgovačkoj čaršiji, na desnoj obali Kolubare - kaže Marina Ćirović. - Bile su ispunjene duvanskim dimom, pomešanim sa mirisom roštilja i alkohola. Vlasnici su bili polupismeni ljudi, koji su pored članova svoje porodice zapošljavali jednog, ili dva momka za spoljne poslove, a u kuhinji je obično radila gazdina žena.
"RADIKAL" SA CRVENOM LAMPOM
POJEDINE kafane nudile su poseban vid zabave za odrasle, a najpoznatije su bile "Orijent", na čijem je spratu bila javna kuća, ili kupleraj, "Radikal", kafana sa crvenom lampom, te "Bela lađa", često nazivana i "Zla kuća". Pored glavnog, imale su još po dva sporedna ulaza, za klijente koji su se plašili da ne budu viđeni. Zbog devojaka koje su pružale poseban vid zabave, često su izbijale tuče, najčešće između podoficira i kasapskih momaka, poput one na katolički Božić 1936. godine, kada je bilo mnogo razbijenih glava. Kasapski momci često su imali običaj da oštrim noževima odseku struju, pa se u kafani, u mraku, nije znalo ko koga bije. Gazdu nije interesovao inventar, već je samo gledao da sačuva živu glavu.
NAJPOZNATIJE prve kafane bile su "Kozara", "Mostar", "Kovačev han", "Orijent", "Radikal", Zanatlijska pivnica"... Pred kraj 19. veka, Valjevo je počelo da se širi na levu stranu Kolubare i tu počinju da se otvaraju kafane u blizini sadašnjeg hotela "Grand", kao što su "Pivnica Srbija", "Vidina kafana" kasnije "Zlatibor", "Bristol" potonja "Obnica", "Kraljević Marko", "Zlatan plug", "Ljubovija", "Grozd", "Jadar", "Kod Sunca", te najpoznatiji "Hotel Sekulić". U trećoj deceniji 20. veka, postojale su 62 ugostiteljske radnje. TRADICIJA Hotel "Grand" u Valjevu, Foto B. Puzović
- Tokom Prvog svetskog rata, brojne kafane i hoteli bili su pretvoreni u bolnice za srpsku vojsku, a pod austrougarskom okupacijom grada korišćene su za smeštaj neprijateljskih jedinica - kaže autorka izložbe.
- Po završetku rata ugostitelji su osnovali Kafansko-mehansko udruženje za valjevski, tamnavski, kolubarski i podgorski srez. Između dva rata, broj valjevskih kafana stalno se povećavao zbog lakog dobijanja dozvole i što se uz malo rada ostvarivala dobra zarada. Reklamirali su se čistim nameštenim sobama, imenima vlasnika, dugogodišnjim iskustvom u ugostiteljstvu...
Različite sudbine
POZNATA kafana "Klještavica" nalazila se u Birčaninovoj ulici 8, zbijena između zanatskih i trgovačkih radnji, u prizemlju sa pet-šest stolova, a na spratu su bile sobe za stanovanje. U njoj su se na jutarnjoj kafi okupljali trgovci i zanatlije. Posle Drugog svetskog rata prestala je da radi. Nekada "Tanasijeva kafana", podignuta početkom 19. veka, srušena je dvadesetak godina kasnije i na njenom mestu izgrađen je kasnije reprezentativni hotel "Grand", u koji su svraćali svi koji su poslovno dolazili u Valjevo. Više puta je renoviran i danas je hotel. Narodna gostionica "Central", na glavnoj raskrsnici u Valjevu, svojevremeno je bila robna kuća "Đovani" iz Trsta, sada je trgovina. Nekada železnička kasina, potom restoran "Šofer bar", u blizini stare železničke stanice, danas više ne postoji - pretvoren je u prodavnicu. I kafane "Beograd" više nema, kao ni hotela "Sekulić"...
JELOVNICI su bili veoma bogati - domaća i strana kuhinja, topla i hladna jela, roštilj, sveže jagnjeće, praseće i jareće pečenje s panja, kozje mleko, ovčiji sir i kajmak, puter, pirotski kačkavalj na ledu, mađarske salame, italijanske mortadele i užičke slanine.
Neizbežne su bile dobre rakije, likeri, vina, te valjevsko i druge vrste piva.
- Prvi bioskop u Valjevu bio je u "Pivnici Srbija", čiji je vlasnik Blagojević 1910. godine nabavio kino aparaturu, a veliki problem bilo je kako da od gradske vlasti dobije dozvolu jer ta delatnost nije pre toga postojala - kaže Marina Ćirović. - Uz kupljenu ulaznicu za gledanje filma, posetilac bi uz određenu nadoknadu dobio i mesto za kafanskim stolom. KUSTOS Marina Ćirović, autor izložbe, Foto Narodni muzej Valjevo
Povremeno su na repertoaru bili i filmovi čiji naslovi ukazuju da su rušili tadašnje društvene norme i ustaljen način života provincije, kao što su "Plamen ljubavi", "Pod grehom", "Žena bez stida", "Ljubavnici", "Grof obešenjak"...
U KAFANAMA su svirali romski orkestri, sevdalinke je pevala poznata Dragica, koju su zvali "valjevska Sofka". Duge zimske večeri prekraćivane su bilijarom u "Kasini", dok je "Zlatibor" bio poznat po igranju pokera. Viđeniji Valjevci, uglavnom gazde, poker su igrali specijalnim špilom karata, koji bi pred partiju stizao pravo iz Beča! Pred zoru, neko bi ostajao bez novca, drugi bi bio u plusu, da bi iz cuga mogao da pazari četiri krave.
Naposletku, taj špil bi se odlagao u poseban ormar, njime se više nikad ne bi igralo.
- Izložba je obogaćena i fotografijama kafana i restorana koji su i danas ostali verni svojoj tradiciji i delatnosti, ali i brojnim novim kafićima i barovima, sve popularnijim za izlazak mlađih generacija Valjevaca - kaže Marina Ćirović. - Iako je broj ugostiteljskih objekata danas znatno veći i na celoj teritoriji Valjeva, shodno prikupljenom i zasada dostupnom materijalu bazirali smo se samo na one koji se nalaze u najužem gradskom jezgru.
Priča o ostalim valjevskim kafanama, restoranima i kafe barovima, biće tema budućih istraživanja...