FELJTON - MUDŽAHEDINI SILUJU DEVOJČICE: Generalni sekretar UN znao da bošnjačka vojska zlostavlja žene i maloletnice
SEKSUALNO nasilje je odlika oružanih sukoba širom svijeta i često se koristi kao ratna strategija.
Izaslanik Ujedinjenih nacija za ljudska prava Tadeuš Mazovjecki u svom izvještaju o situaciji u Bosni i Hercegovini izvestio je: "Silovanja žena, uključujući maloljetnice, događala su se u velikom obimu ... Postoje jasni dokazi da su žene Hrvatice, Muslimanke i Srpkinje duže vrijeme bile pritvorene i više puta silovane. Tim eksperata nije upoznat ni sa pokušajima onih koji su na pozicijama moći, bilo vojnih ili političkih, da zaustave silovanje." (United Nations Commission on Human Rights, 1994)
Pismo Privremenog otpravnika poslova Stalne misije Jugoslavije pri Ujedinjenim nacijama, upućeno generalnom sekretaru 18. decembra 1992. godine, identifikovalo je osam bordela kojima je upravljala Armija Republike BiH u Sarajevu. Srpske djevojke i žene su seksualno zlostavljane na sledećim lokacijama: hotel "Zagreb" u Sarajevu, gdje ih je bilo između 40 i 50; studentski dom "Bjelave" u Sarajevu, u kojem je silovano oko 30 žena; sportski centar "Zetra", gdje ih je bilo oko 30; kafić "Borsalino", u kojem je silovano desetak žrtava; u prostorijama nekadašnje kompanije "Đorđević" na Cigljanima, u Sarajevu, u kojima je oko 30 žena srpske nacionalnosti zlostavljano; u prostorijama Arhitektonsko-građevinske tehničke škole u Sarajevu, gdje je silovano 100 Srpkinja; u zgradi osnovne škole u selu Tarčin kod Hadžića, gdje je zlostavljano oko 50 žena srpske nacionalnosti i u selu Urduk kod Pazarića, gdje je zlostavljano desetak žena.
VELIKI broj žena je takođe zlostavljan u prostorijama javnih ustanova, kao što su škole, hoteli, stadioni, vojne kasarne i sportske dvorane, kao i u privatnim stanovima i kućama. Mnoge žene nisu prijavile silovanje zbog različitih faktora: vremena, srama, političkog uplitanja, migracije i raseljavanja, trauma, ubistava silovanih žena i perioda koji je uslijedio, imajući u vidu da je veliki broj žrtava umro od starosti ili lošeg zdravlja. Kao rezultat toga, nemamo tačan broj žena žrtava silovanja i drugih oblika mučenja, čak ni mnogo godina nakon rata. (Simić, 2015, str. 5-6)
Ljudska prava i demokratija ne bi mogli da se unesu u atmosferu u kojoj je dominirao vjerski fanatizam i klerikalizam
Dokazi o seksualnom zlostavljanju srpskih žena i djevojaka u Sarajevu su šokantni. Prema izjavi bivšeg vojnika ARBiH Jasmina Šljive, on i Jusuf Lendo, Suvad Milić i Sakib Puškar, svi vojnici 10. brdske brigade, u Sarajevu su redovno silovali srpske djevojke. Prema izjavi Jasmina Šljive, tokom 1993. godine silovali su oko 50 žrtava u prostorijama 10. brdske brigade (Vranješ i Miodragović, 2016).
NAVEDENE priče o mučenju i silovanju civilnih žrtava rata su sve šokantne na svoj način, ali izjava majke žrtve Mirjane Dragičević zaslužuje posebnu pažnju. Djevojčicu Mirjanu Dragičević silovali su i ubili 28. decembra 1992. godine u selu Donja Bioča kod Ilijaša mudžahedini iz 7. muslimanske brigade. Mirjanina majka Rada Dragičević opisala je ovaj tragični trenutak na sljedeći način:
"Moja kćerka je bila u crvenoj trenerci, obukla sam je. Trenerka je bila preširoka. Uhvatili su je, razdvojili je od mene, ona vrišti, plače. Kada su počeli da joj skidaju odjeću, vrisnula je. Ona je plakala. Nisam mogla da joj pomognem. Dozivala me je 'mama, mama!' Nisam joj mogla pomoći; držali su me... Kad ju je prvi silovao, bila je... pa, bila je svjesna. Ali kasnije nije čula, vjerovatno je postala nesvjesna kada su ta dvojica... Kasnije je postala tiha, nije plakala, ni zvala me, ni bilo šta. Samo je ležala na podu. Kada su završili, pucali su u nju, a zatim i na mene." (Mujahedeen Killed My Child, 2013)
BEZ ANALIZE političkog profila Alije Izetbegovića ne može se razumjeti uloga njegove stranke SDA u zločinima počinjenim nad Srbima u Sarajevu. Takvu analizu nedavno je napravio bošnjački istraživač Mustafa Čengić: Alija Izetbegović nije imao političke hrabrosti da vodi politiku u interesu sva tri naroda u Bosni i Hercegovini. Nije bio predsjednik svih građana Republike BiH. Njegova politika proistekla je isključivo iz muslimanskih nacionalnih interesa i sukobljavanja s nacionalnim interesima Srba i Hrvata. (Čengić, 2015, str. 71, 167, 596)ž
SDA je podijeljena na konzervativna i liberalna krila koja je Alija Izetbegović bezuspješno pokušavao da obuhvati. Konzervativno krilo nije bilo voljno da prihvati postojanje Republike Srpske. Njihova predodžba o bosanskoj državi bila je vezana i nerazdvojiva od afirmacije Muslimana kao nacije,kojoj je bio potreban kapital i etnički čista teritorija... (Burg & Shoup, 2000, str. 68)
Dokazi o seksualnom zlostavljanju srpskih žena i djevojaka u Sarajevu su šokantni
LIBERALNO krilo je uključivalo sekulariste unutar SDA, koji su ustavni poredak države BiH gledali kao nešto čime se mogu sačuvati multikulturne tradicije Bosne. Neki bosanski Muslimani unutar i izvan SDA bili su voljni da se Bosna približi Srbiji i udalji od Hrvatske. Ovoj grupi su pripadali Fikret Abdić i Adil Zulfikarpašić. Ali ih je tvrda linija SDA na kraju istjerala iz stranke. (Burg & Shoup, 2000, str. 68)
Ideja Alije Izetbegovića bila je zasnovana na religiji, političkom islamu i antikomunizmu. Nakon propasti socijalističke Jugoslavije, moral i humanizam koji su decenijama služili kao duhovni okviri koji drže društvo na okupu, slomljeni su i odbačeni od islamskih ideologa. Ljudska prava i demokratija ne bi mogli da se unesu u atmosferu u kojoj je dominirao vjerski fanatizam i klerikalizam. Najvažnije za Aliju Izetbegovića bilo je da se pobrine da niko ne ospori njegov politički položaj. (Čengić, 2015, str. 123)
PRERUŠAVANjA ALIJE IZETBEGOVIĆA
KOMANDANT Unprofor-a, britanski general Majkl Rouz, opisao je ličnost Alije Izetbegovića sljedećim terminima: "Malog stasa i dostojanstven u ponašanju, činilo mi se da se tokom mog bavljenja njim odvojio od onoga što se dešavalo oko njega. Sigurno je uticao da bude tako. Međutim, kada je postupio, autoritet mu je bio apsolutan... Kada bi bio pod pritiskom, stisnuo bi usne i dugo ćutao, prije nego što bi pristao na neki postupak, koji se veoma rijetko sprovodio. Kad sam napustio Bosnu, vjerovao sam da je njegov razgovor o stvaranju multireligijske, multikulturne države Bosne prerušavanje za širenje i jačanje islama." (Rose, 1988, str. 38)
MEĐUNARODNI posrednici koji su se bavili Alijom Izetbegovićem ostavili su jednoznačne opise ovog čovjeka. Lord Oven je, na primjer, primijetio Izetbegovićevu žilavost: "Često se postavlja pitanje da li je Izetbegović islamski fundamentalista. Odgovor je teško dati u smislu 'da' ili 'ne. Ako ga ima, on ga skriva iza samodisciplinovanog portretiranja sekularnog političara, kao što je to činio bilo koji disident... Neki smatraju da je najteži od svih ljudi s kojima su se morali suočiti u bivšoj Jugoslaviji, manipulativan i nepouzdan,i da su njegovi najbliži savjetnici senzacionalistički fundamentalisti koji igraju na njegovu hroničnu neodlučnost i natjeraju ga da izdrži pred bilo kakvim kompromisom." (Owen, 1995, str. 38)
SUTRA: EGZODUS SRPSKOG STANOVNIŠTVA