IMENA RIVALA - MALIM SLOVIMA: Urednik “Odjeka” Jaša Prodanović imao poseban način da dodatno potceni političke protivnike

U ovim slučajevima oni su sve štampali što bi im bilo dostavljeno... Uglavnom se tu radilo o takozvanim javnim pismima. Za partijskim glasilima poveli su se "tržišni" listovi, pa su počeli svoje stupce izdavati u ovu svrhu "pod kiriju", dopuštajući "kirajdžiji" da piše šta hoće i kako hoće. U samostalskom "Odjeku" su "javna pisma" objavljivana u posebnoj rubrici - "Iz naroda". Autori tih pisama bili su samostalci "sa terena" (članovi Samostalne radikalne partije), koji su na taj način nastojali da kompromituju svoje protivnike - radikale uglavnom, svoje konkurente na izborima za narodne poslanike. Rečnik u ovim pismima bio je sve pre samo ne i pristojan. Politički protivnici nazivani su kukavicama, gadnim i najgadnijim "razbojničkim klevetnicima", "mućkarošima" i "dervišinima".

Upravo samostalski "Odjek" je (kad je njegov urednik bio Jaša Prodanović) uveo jednu neobičnu praksu: da ime i prezime svojih političkih protivnika, i uopšte ljudi na koje se okomljavao, štampa - malim početnim slovima, želeći da ih i na taj način što više potceni (To je "Odjek" radio čak i kad je pisao o korifeju srpskog novinarstva Peri Todoroviću).

U "ODJEKU", ali i u drugim listovima, bilo da su partijski ili ne, skoro da je važilo kao pravilo, da kad novinar o novinaru piše, piše kao o "grešniku da mu ravna nema", kao o "lažljivcu i prljavcu od glave do perčina, merakliji na marjaš, puzavcu, ulizici, podlacu, kukavici". Slično, pisala je i novina o novini... "Nedeljni pregled" je, na primer (u broju 33, strana 533), "Srpsku zastavu" nazvao "organom izlapelih i osramoćenih političara".

U rat novina i novinara između sebe, bio je uvučen i Jovan Skerlić, dok je bio najaktivnije angažovan u "Dnevnom listu". Nekad se on samo branio, pritom, a nekad je samo napadao... Morao se braniti i od prebacivanja što je, pod režimom kralja Aleksandra Obrenovića, a kao "socijalist i demonstrant", primao "stipendije i honorare od reakcije".

Među listovima s kojima su Skerlić i "Dnevni list" vodili bespoštednu borbu, nalazio se i list "Smelost". Oni su ovu novinu okarakterisali kao "pravi arsenik za novinarske bandite". Ujedno, ona im je bila "dokaz žalosnog stanja u našem društvu i u našem javnom životu".

Sukob između "Dnevnog lista" i "Smelosti" dostigao je svoj vrhunac, kada je "Smelost" atakovala na čast Skerlićevih sestara. Revoltiran, Skerlić je potegao revolver na glavnog urednika "Smelosti", a ovaj na njega, pa je malo falilo da u kafani "Takovo" na Terazijama "legne krv", kako su pisale "Večernje novosti" u broju od 28. jula 1905. godine.

Tipično za sve listove u Srbiji, od prevrata pa nadalje bilo je to, da su svi oni, svaki čas skoro, za sebe tvrdili da predstavljaju "jedino i pravo javno mnjenje". Sve druge novine, pak, bile su samo "reakcionarna blebetala", raznosači lažnih senzacionalnih vesti i sejači kleveta i uvreda.

"Odjek" je, tako, u "reakcionarna blebetala" i u "političke žabokrečine" svrstao čitavo tuce listova, počev od "Večernjih novosti" pa do "Štampe" i "Izvrnutog članka". I poručivao im: "Vi ste klevetnici, intriganti, fabričari laži i izmšiljotina, trgovci s ubeđenjima, politički telali - ali niste i nećete nikad biti javno mnjenje".

Iako je ovako pisao o drugim listovima, samom "Odjeku" nije smetalo da na svojim stupcima štampa uvredljive, čak i ogavne, dopise samostalskih pristalica i aktivista, kako je već pomenuto. Jedan od takvih dopisa bio je dopis nekog Radisava M. Đurđevića iz Junkovaca, a koji se ticao sveštenika Milivoja Stevanovića iz istog sela.

Iznoseći da je svešteniku Stevanoviću politika preča od crkve, samostalski korteš je rekao, da on sve što radi - radi naopako... "Ljudima reže kolač uoči krsnog imena uveče, a ne na dan slave, venčava kog ne bi smeo da venčava: venčao je, čujte, ujnu za nećaka, ćerku i unuku jednog čoveka za dva brata... i tako dalje, te se više u parohiji ne zna ko je kome rod".

Oštar u osudi drugih listova, "Odjek" je, i zbog toga, i sam bio takoreći stalno predmet napada svojih konkurenata. Poneki listovi pisali su o njemu i gore nego li on o njima. "Večernje novosti" su ga u jednoj prilici okarakterisale kao list - "rugobu", kao list koji "samo grdi, frazira i ruži, koji se služi takvim jezikom na kome je deblja kora đubreta i smrada nego na patosu mehanskih štala... Koga on nije izgrdio? Sve je redom izgrdio počev od "Samouprave" i ljudi oko nje, pa preko "Trgovinskog glasnika", "Večernjih novosti", "Pravde", "Politike", sve redom do poslednjeg lista. Ostale su neizgrđene samo Opštinske novine... Pod firmom najlepših ideala, ideja, principa i načela, ovaj monstruozni list vrši najordinarnije zločine u štampi. Sam prljav od pete do perčina, prodat da se ne sme ni pomisliti na kakvo slobodno ubeđenje, sluga za platu, koji danas ljubi ruku onom kog je juče grdio, prevrtljiv kao svaka politička varalica, sam ogrezao u delima kakva se u Srbiji, od kada je, nisu vršila i od kojih je stvoren potpun politički haos u zemlji - on ima još obraza da drugom čita bukvice i da drugog grdi? To samo mogu činiti ljudi koji su u duši svojoj potpuno razriveni, u kojoj nema ni kriterijuma stida, ni pravde, ni logičnosti, ni morala, kojima je jedini cilj: vlast i dobre plate".

Ništa manje nisu bili oštri ni organi političkih partija u obračunavanju između sebe. Ili pak kad su se obračunavali sa prvacima konkurentskih stranaka... U tom pogledu izuzetaka nije bilo. I radikalska "Samouprava" se ponašala upravo onako kao i drugi partijski organi. U jednoj polemici sa samostalskim "Odjekom", ona je sve samostalce nazvala "umnim i moralnim kepecima", "bednicima i kukavicama", "šeprtljama", "pokvarenom političkom mizerijom", a glavnog urednika "Odjeka" - "vucibatinskim perom".

Uzvraćajući na napad, "Odjek" je (u broju od 25. januara 1906. godine) za "Samoupravu" pak rekao, da njen stil "podseća na robijaški argo, koji zaudara uličnim blatom i nečistim zadahom ćumeza i ozloglašenih krčama".

Skoro da bi se moglo reći, da način pisanja "Odjeka", kad se radilo o obračunavanju s protivnicima, nije mnogo odudarao od načina kako je to činila takozvana žuta štampa, na koju je i on sam stalno ukazivao prstom kao na najveće zlo u Srbiji. Kum te prakse u "Odjeku" bio je u prvom redu Jaša Prodanović. On je stajao i iza najuvredljivijih napisa o pojedinim političkim protivnicima, naročito Nikoli Pašiću i Stojanu Protiću.

U LUDNICU ILI NA VEŠALA

MEĐU listovima koji su kao prvi proglašeni za "maroderske" (pljačkaše), nalazio se "Mali žurnal". Dnevnik "Beogradke novosti" (u broju od 29. avgusta 1903. godine), zahtevao je da se izdavači "Malog žurnala" (braća Savić), kao "pustahije u štampi", koji kao "razbojnici napadaju svakog bez razlike", stave "pod najstrožu lekarsku prismotru te da se vidi od čega boluju. Nađe li se da im je um pomračen, onda u ludnicu sa njima, dokaže li se pak da su prisebni ali pusti i besni onda na vešala sa njima, jer njihova drskost i bezobzirnost prelazi sve moguće granice".

SUTRA: REVOLVERAŠKA MAFIJA U ŠTAMPI