FELJTON - KNJAZ DANILO PONIŽAVA BOŠKOVIĆE I BJELOPAVLIĆE: Knjaz Danilo je kaznio Boškoviće tako što je naredio da umesto sablje nose britvu

Serdar Jole Piletić je sa podgoričkim zapovjednikom Alijom Spahijom Lekićem udesio i inscenirao bjekstvo Boškovića i oni su uoči Vaskrsa 1855.godine prebjegli u Crnu Goru, gdje ih je, u blizini Podgorice, dočekao sa dvije stotine Pipera.

Odmah po povratku, pozvao ih je Knjaz  na Cetinje i izrekao im kazne: popu Ristu, popu Đoku i Vidu Novakovom Boškoviću po  sto dukata, ako žele da im se povrate imanja, a umjesto oružja dao im je posebno skovane kusture:

„Knjaz naredi Ivu Rakovu (Radonjiću) – piše Vuk Popović o tome Vuku Karadžiću polovinom maja 1855. godine – da svakome pri oputi vezanu britvu o pasu objesi i da ih nose po ženski umjesto svoga junačkoga oružja, a jednome opet da privežu čaktar o vratu za nekakvu lupeštinu. I suviše naredi po svoj Crnoj Gori ako iko od ovijeh i jednog vidi đe bez britve, ili onoga bez čaktara, slobodno da ga može ubiti iz puške! Suviše zvao ih je Britvići i metnuo globu od 50 talijera, ako ih iko više zovne Boškovići da plati uput.

Ove su britve navlaš za njih skovane, a jedna visi u Biljardi i ispod nje je napisano: 'ovo su Britvići'“.

PRIREĐIVAČI  knjige vojvode popa Rista Boškovića „Istorijske priče iz povjesnice Bjelopavlića“, na sličan način opisuju ovaj nečasni i neviteški postupak knjaza Danila,ali i tvrde da mu zet, pop Risto, nije ostao dužan:

– Hvala ti, gospodare, ali mi nijesmo za kusture već za sablje i mačeve, koje su naši stari nosili a ne prodavali krtolu u Kotoru– odgovorio mu je, bajagi pop Risto, aludirajući na knjaževog oca Stanka kojeg su protivnici pogrdno zvali Stanko krtolaš, ali je u to zaista teško vjerovati jer je opaki i okrutni knjaz i za mnogo manje skidao glave s ramena.

Taj knjažev postupak, to što nije održao datu riječ i što je na takav način pokušao poniziti Boškoviće, izazvao je dodatno nezadovoljstvo kod Crnogoraca, a posebno kod Bjelopavlića. Zbog toga je  Jole Piletić, kako piše Tomo Oraovac, otvoreno zamjerio gospodaru:

- Osramotio si sebe, gospodare, a ne Boškoviće. Šta  sjutra čeka mene i moga druga od tebe, kad ovako nešto činiš prema silnim i velikim Boškovićima…?

Knjaz je ubrzo potom ponovo pozvao Boškoviće i pred svim najviđenijim crnogorskim glavarima, umjesto kustura podijelio im srebrne sablje. Vojvodu popa Rista imenovao je za senatora, popa Đoka za upravitelja manastira Ostrog, a Baja, sina Vida Novakova,za komandira sviju Bjelopavlića, na mjesto dotadašnjeg komandira Blaža Radovanova Radovića.

NEDUGO zatim, knjaz je morao da ukaže još jednu počast Boškovićima: da im okači na grudi visoka odličja koja im je preko crnogorskog vladarskog dvora uputio lično turski sultan,zadovoljan njihovom hrabrošću i odvažnim držanjem u Skadru.

„Za junaštvo pokazano delom i riječju tvrđom od kamena“  napisao je veliki vezir u gramati koja je pratila odličja upućena Boškovićima.

Svom šuraku, knjazu Danilu, koji ga je tako strašno za srce ujeo, posebno time što mu je djecu smakao, pa i njegovom nasljedniku, knjazu i kralju Nikoli, vojvoda Risto Bošković  se do kraja života svetio i prkosio im time što je visoko tursko odlikovanje, zvijezdu sa polumjesecom prvog reda, uvijek nosio pod grlom, iznad odlikovanja koja je dobijao sa crnogorskog dvora.

Nikada, međutim, za života (umro je u dubokoj starosti 1903.godine), nije došao u posebnu posjetu ni knjazu Danilu, ni potom knjazu Nikoli, mada je revnosno obavljao dužnost senatora. A možda najveće priznanje i satisfakciju dobio je dvije godine nakon smrti knjaza Danila. Prilikom pohoda na Crnu Goru, 1862. godine, Omer-paša je nekoliko dana boravio u napuštenoj kući popa Rista Boškovića na Orjoj Luci. Na polasku, međutim, nije dopustio da se kuća spali kao i većina ostalih po Bjelopavlićima, već mu je napisao i ostavio poruku:

„Dragi vojvodo, žalim što tvoju glavu ne nosim u Skadar.Iz poštovanja prema tvome junaštvu i kuraži, ostavljam ti kuću u kojoj sam boravio nekoliko dana netaknutu, kao znak da junak junaka i krvnik krvnika mora poštovati…“

PROVALIJA  mržnje izmeću Boškovića i Petrovića nikada  nije premošćena.Pošto se povukao iz političkog života, pop Risto Bošković, na primjer, nikada više nije otišao na Cetinje. Knjaz Nikola je katkad dolazio i svraćao kod svog tetka na Orju Luku, ali to nikada nijesu bili veseli i ugodni susreti. Savremenici su pričali da pop Risto nikada nije propustio priliku da ne pokaže svoju nenaklonjenost dvoru pod Orlovim kršem, odnosno vladarskoj kući. Kad ga je, tako, u jednoj prilici knjaz Nikola blago prekorio zašto ne dolazi kod njega na Cetinje,pop Risto mu je odgovorio:

— Doći ću ti kad ukloniš stražu ispred dvora, jer straža ruži i dvor i tebe i narod… straže udaljuju narod od gospodara i one su svakom vladaru najveći neprijatelj – gospodar koji se boji svojih podanika, nije gospodar, jer ga jednog dana svi čuvari neće odbraniti od naroda…

Ni knjaz Nikola mu nije ostajao dužan niti je zaboravljao takvo njegovo držanje. Tu svoju odbojnost nije krio ni prema Ristovom sinu Savu, svom bratu od tetke, pa ni prema Ristovoj unučadi. U svemu tome nije se ništa bitno promijenilo ni kada je knjaz Nikola sagradio dvorac na Orjoj Luci i svake godine tu provodio određeno vrijeme — zid netrpeljivosti izmeću njega i popa Rista je ostao do posljednjeg dana života popa Rista.

Pogibija brigadira Blaža Boškovića, unuka Vida Boškovića, rođenog brata popa Rista, po svemu sudeći bila je posljedica netrpeljivosti vladarske porodice prema Boškovićima.

Nema, doduše, sigurnih dokaza da li je i ko je te stravične jesenje noći 1912. godine uperio oružje u glasovitog junaka i vojskovođu, koji se spremao za odlučni napad na Skadar ili je, možda, na to bio prisiljen on lično, uvrijeđen postupcima knjaza Nikole, njegovih sinova i doglavnika. Sigurno je samo da je Blažo Bošković, po naređenju sa Cetinja, iste noći, bez ikakvih počasti i znanja njegovih vojnika, tajno sahranjen na groblju u Fundini, u plitkoj i na brzu ruku iskopanoj grobnici, bez sanduka i opijela.

DOSLEDNI VOJVODA

HRONIČARI su zabilježili razgovor kralja Nikole, koji je mjesec dana prije Ristove smrti, došao da posjeti teško bolesnog i godinama skrhanog vojvodu. On mu je obećao da će mu doći na sahranu i da će narediti da mu nad grobom pucaju topovi u znak počasti:

- Ne želim da mi ti odaješ počasti sa tvojim topovima ni da mi na grob dođeš, jer suze koje bi prolio, bile bi suze radosnice, pa ne želim da se tvoje lice nada mnom mrtvim nasmije - dgovorio mu je pop Risto.

SUTRA: KNjAZ NIKOLA JE PAMTIO UBISTVO STRICA DANILA