FELJTON - KAD BOG NEKOG KAŽNJAVA PRVO MU ODUZME PAMET: Duboka duhovna kriza je poodavno zahvatila celu Evropu i svet

I umjesto da vlasti čuju glas Crkve i naroda Božijega i da povuku Nacrt zakona i da se blagorazumno donese zakonski akt na korist Crne Gore i svih njenih građana, one šire omrazu i strah, čak zabranjuju i iznošenje političkog stava meni kao slobodnom građaninu ove države. Pa to su, pobogu, to su preuzeli iz statuta Komunističke partije Jugoslavije. Ima li to i u jednom zakonu, evropskom i međunarodnom, da se zabranjuje meni kao građaninu da ja mogu da se interesujem i da iznosim svoj stav i svoje mišljenje o životnim pitanjima?

Naravno, drugo je politikantstvo. Drugo je bavljenje politikom kojom se bave oni koji su za to zaduženi. Ali kad se radi o životnim pitanjima, o sudbini naroda, Crkve, to je moje pravo kao iskonsko predanje.

Šta bi oni tek radili, ta gospoda, kad bih ja govorio kao što je znao da govori i u Zavještanju svome zapiše vjerolomnicima i svetogrdnicima Sveti Vasilije Ostroški:

...I ko bi pokušao da nešto otme od manastira, oteo Gospod Bog takvom razoritelju njegov dom, kuću i stoku sa sinovima i sav njegov imetak da mu Gospod Bog zatre i raspe odjednom u vijekove. Amin. Da njegov dom nastrada u vijekove. Amin.

ILI kao što je umio da kaže Sveti Petar Cetinjski, na primjer, u onoj Poslanici, bijaše li oni, Ceklinjanima, da: „Zaklinjem vas da vojske jedan na drugoga ne kupite, da kuće ne palite i ne lomite, da baštine jedan drugom rabotati ne branite, da žita i loze ne siječete, da žene ne tičete... Koja strana ili koji čojek molbe i zakletve ne posluša, takve ostavljam pod najžestočajšim prokletstvom, odlučene od svakog posla crkovnoga, da ih sila Božija porazi...“

Ili kao Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac, koji je umio onako da kune i velikaše – „trag im se utro, raspre sjeme posijaše grko te njim s njim srpsko pleme otrovaše!... i svoju neposlušnu pastvu“.

Ili kao Mitrofan Ban koji je ratnički oslobodio Kolašin kao iguman manastira Morače?

Ili kao predratni patrijarh naš Varnava Rosić, rodom Pljevljak, otrovan od dušmana, koji je osionim vlastodršcima koji su usred Beograda djelovali protiv Srpske crkve u lice govorio: „Kad Bog hoće nekoga da kazni, prvo mu pamet uzme.“ Ova sveta riječ obistinjava se potpuno na našim vlastodršcima. Bog  uzima pamet onima koji su nepošteni i nemoralni, pa bili to mali ili veliki ljudi. To svjedoči i Božji apostol Pavle kad govori o paganskim Rimljanima. Zato što bijahu nemoralni, zato što, veli Apostol Sveti, ne mariše da Boga imaju u razumu svome, zato ih predade Bog u pokvareni um da čine ono što je nedolično (Rim. 1, 28)?

Ili, pak, da zagrmim kao njegov nasljednik, patrijarh Gavrilo Dožić, koji je i Prvi svjetski rat i Drugi svjetski rat proveo u kazamatima švapskim i koji je prvi izgovorio 27. marta u Beogradu: „Proviđenje nas je upravilo na pravi put, koji je Sveti Sava davno i davno ukazao Srpskom narodu. Čeda moja u Duhu Svetome, ponizimo se svi pred Bogom i uspravimo se pred ljudima. Ako je Bog s nama, šta nam mogu ljudi? Ako nam je živjeti, da živimo u svetinji i slobodi. Ako li je mrijeti, da umrijemo za svetinju i slobodu, kao i mnogo miliona pravoslavnih predaka naših!“  To je riječ Gavrila Dožića. Zato je bio među prvima i uhapšen po naređenju Hitlera, da. Sveti vladika Nikolaj i patrijarh Gavrilo Dožić uhapšeni su u manastiru Ostrogu.

KO IMA pravo da mene kao građanina lišava ljudskih i građanskih sloboda? Zamislite Vi kakvo je to poimanje. Da neko tamo ima apsolutni monopol nad svim ljudskim življenjem, a ja da nemam pravo na riječ, ja koji sam nosilac, kakav sam da sam ali jesam nosilac jedne misije, najdubljeg ljudskog zvanja i prizvanja ne samo u vremenu nego u vječnosti - a to jeste Crkva Božija, nosilac i svjedok i kakav-takav trudbenik, nemiješanja u politiku, nego - duhovnog i moralnog preporoda. Znam, to je odraz duboke duhovne krize, duhovne krize koja je zahvatila poodavno cijelu Evropu i svijet. Kod nas je to i posljedica izgona Crkve iz škola i sistemske zabrane Crkvi da pristupa školskoj djeci i omladini putem vjeronauke, odraz zamračene rasudnosti i korjenitog zamračivanja djetinjeg i ljudskog uma, zli plod kod nas takoreći neuništive i neugasive, sveoboga- ljujuće ideologije marksističko-titoističke, koja nas je duhovno i moralno osakatila, a čiji smo mi Crnogorci bili udarni nosioci u regionu, zbog čega je nas i bilo najviše na Golom otoku. Ne bez razloga, znao je opaki Broz ko su udarnici i predvodnici komunizma i ko mu je opasnost.

DAKLE, sad nekrštena djeca krštenih komunista zabranjuju Crkvi da se bavi politikom. Crkva se, treba naglasiti, i ne bavi politikom, niti je to njen smisao postojanja. Politikom se bave, tako bi valjda trebalo, naučeni profesionalni političari. Ali, zašto ti nekrsti Crkvi zabranjuju da uđe u škole sa vjeronaukom, vjeronaukom na kojoj počiva sve cijenjeno i od Boga i među ljudima, sve dostojanstveno i uzvišeno i moralno. U nekoj školi u Podgorici sajentolozima je bio dozvoljen pristup našoj djeci, dozvoljen pristup toj sekti, totalitarnoj sekti, zabranjenoj u Njemačkoj. Svi to znaju. Njihova propovijed može da „prođe”, može da se daje i približi podgoričkim đacima...  Zna se da su iz Ministarstva prosvjete dali zvanično odobrenje, jer to se, pazite, navodno, ne tiče religije, nego se tiče morala, kao da može postojati moral bez vjere? Dakle, religija je proskribovana, vjera je proskribovana.

ZNAJU to dobro titoisti i neokomunisti, nekrštena djeca krštenih komunista. Oni na tom zakonu žele da grade budućnost Crne Gore. Grade ga na ideologiji i praksi raspolućivanja svijesti i bića crnogorskog čovjeka, na raspolućenosti porodice crnogorske. Grade ga na bratoubilaštvu, na bratoubilaštvu još neutihlom i još nezaboravljenom, koje nam ledi krv u žilama. Na bratoubilaštvu čije su rane duboke i bez Boga u nama nezacjeljive. I što je najtragičnije, ubijeđena su ta djeca nekrštena krštenih komunista, kao što su i titoisti u Crnoj Gori bili ubijeđeni, da rade za dobro Crne Gore i Crnogoraca, obogotvoravajući Crnu Goru i svoju nacionalnost. Ubijeđeni su nekrsti da „Bogu službu čine” time što idolatrizuju Crnu Goru i crnogorstvo, te da tako otjelotvoruju pravi identitet Crne Gore i Crnogoraca.

E, oprostite! Ako su krvne osvete, ako je to bratoubilaštvo, ako su ti dubinski raskoli koji prosijecaju svaku porodicu danas u Crnoj Gori, ako su to temelji budućnosti Crne Gore, onda ja ne znam šta je opasnije za nju i za njenu budućnost i za njen ugled i za njeno dostojanstvo na unutrašnjoj i međunarodnoj sceni.

PROJEKTOVANjE RASKOLA

SUŠTINA tog Nacrta zakona o slobodi vjeroispovijesti  je u  izvitoperenom rasuđivanju nekrštene djece krštenih komunista o cjelokupnoj životnoj zbilji u Crnoj Gori i drugdje.

I da još ne pridodajem na njihova slabašna pleća i ono što su u obavezi da završe za druge, za svoje gurue. A čine sve da to uspiju - grabe, otimaju, lupežaju, stvaraju mržnju, siju strah, projektuju raskole i rascjepe bića Crne Gore i naroda u njoj, dubinske rezove vuku, a sve po staroj i uigranoj shemi polarizacije - zelenaša i bjelaša, četnika i partizana, do milovaca i momirovaca. Slovenski narodi su takvim podjelama skloni.

SUTRA: ČOVEK NE MOŽE BEZ VERE, MORA DA TRAŽI OSLONAC