FELJTON - VASPITAN UZ GUSLE I PRIČE O ČOJSTVU I JUNAŠTVU: Zaboravili da je kralj Nikola oslobodio Metohiju, Pećku patrijaršiju, Dečane

Granice Crne Gore su sad božanstvo. Ali koje Crne Gore, pitam ja njih, - koje? Avnojske, svakako. Ja priznajem i takvu Crnu Goru, nije istina što kažu neki kako je ne priznajem, i kako se mi u Crkvi protivimo nezavisnoj Crnoj Gori. Ja ne bih sada ovde... ali moraću da kažem da onaj koji je glavna ličnost sada u Crnoj Gori, on znade da smo mi u vrijeme referenduma razgovarali na Cetinju u Mitropoliji. On znade da smo razgovarali i on se sjeća se toga razgovora, i te kako. Sjećam se da sam tada ja njemu rekao, ja lično kao čovjek, kao građanin, kao Crnogorac, čovjek koji je rođen i koji je odrastao u Crnoj Gori i čiji su preci ugradili sebe u biće Crne Gore, da ja lično smatram da treba da ostane zajednička država...

Međutim, ako narod izglasa nezavisnu Crnu Goru, onda, molim, ja to prihvatam. Ali, naravno, nemoj Crkvu da mi diraš! I nemoj da mi diraš njena vjekovna prava, pogotovo što je to Crkva koja je sazdala Crnu Goru! Nemoj nju da mi diraš! I ne samo to, nego - i to moram da istaknem - 2006. godine, kada je referendumom dobijena nezavisnost Crne Gore, onda je to pitanje raspravljano na Svetom arhijerejskom saboru u maju mjesecu. I Sv. arhijerejski sabor je donio odluku da se mitropolitu cetinjskom vrati titula arhiepiskopa cetinjskog, to je jedno, kakvu je prvi ponio Vasilije Petrović. I drugo, da se osniva Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori.[...]

TA ODLUKA Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve  je  uručena nama i episkopu budimljansko-nikšićkom, episkopu zahumsko--hercegovačkom i episkopu mileševskom koji imaju svoje eparhije u Crnoj Gori.

Ali, pazite, uručena je i ondašnjem i sadašnjem predsjedniku Crne Gore! Dakle, to je bio samo znak dobre volje i respektovanja realnosti Crne Gore, koji je, međutim, ostao do danas bez uljudnog uzvrata. I sada, optuživati Crkvu da ona negira crnogorske vrijednosti, da negira crnogorski identitet mogu samo ljudi koji su jednostavno zlonamjerni, koji mnogo šta ne razumiju, a prije svega i iznad svega koji ne znaju šta je Crkva. [...]

Razgovarao sam sa njim, svi to znaju, i cijela Crna Gora znade i cijela Evropa. Ja sam tada, 2008. g., kad su ovi naši proglasili priznanje nezavisnog Kosova, rekao da je to najsramniji čin u istoriji Crne Gore za Crnu Goru. Te  riječi do dan-danas nijesam povukao, a neću ni povući pri zdravoj pameti. Mene sad optužuju, i dobro je što je to sad spomenuo predsjednik vlade, gospodin Marković, sam on priznaje, pogledajte njegov intervju, da je onda u tom trenutku priznanja nezavisnosti Kosova od strane Crne Gore 80% njenih građana bilo protiv tog čina, protiv priznanja nezavisnog Kosova, da. A sad se ljute kako ja ne prihvatam projekte Crne Gore.

PRIHVATAM  Crnu Goru i projekte Crne Gore. Ali, oprostite, nije da se ja hvalim, ali moji preci, vojvoda Mina Radulov i knez Raško Ivanov Morački, oni su ti koji su prisajedinili Moraču i Rovce Crnoj Gori. Ali, kojoj? Crnoj Gori Svetoga Petra Cetinjskoga! I oni su ti koji su dogonili hranu na Cetinje Svetom Petru. Knez Raško je deset konja natovario da dotjera Svetom Petru da ga prehrani one gladne 1817. godine. Te prilike kad je knez Raško došao kod njega kaže mu Sveti Petar: „Oprosti, kneže, evo nemam ništa, ova tri dana ovi moji đaci nemaju ništa da prezalogaje.” „Ni d’o Bog gospodaru! Sa’ ću ja!” Odgovori mu moj Raško. I otišao je, i deset konja natovario i dotjerao Svetome Petru. E sad sam ja ozloglašen da sam ja protiv Crne Gore! Pa biće malo mnogo, pogotovo što se tiče Kosova!

ZNAM da je možda i teška riječ kad se ja izrazim da je fildžan-avnojevska Crna Gora. Svi su ovdje znali ko je Josip Broz, ali ko je Sveti Petar Cetinjski - ne. Možda zato što je Broz poslao najviše Crnogoraca na Goli otok? Crkva je njima isto što i partija. I onda žele da podređuju Crkvu politici. Mene kleveću da sam kičma za velikoruske i velikosrpske ideje. Besmislica, da. Ja sam hrišćanin, episkop Pravoslavne crkve, da. Ja znam i koja je mjera ljudskog ponašanja. Ja sam vaspitan uz gusle i uz pripovijedanje o čojstvu i junaštavu. Moja oštra, i pazite što ću reći - ne uvijek dovoljno oštra riječ podstaknuta je odnosom prema Mitropoliji, prema Crnoj Gori i prema narodu Crne Gore, a ne prema meni, to je ono što u tom trenu mogu učiniti. Oštra riječ moja nije zloba moja. Ne bih ja tako da je to Crna Gora moga kralja i gospodara, vječitoga kralja i gospodara Crne Gore, Nikole Petrovića, da je to krštena Crna Gora. Ne bih tako. Sad traže od mene, po tom novom Nacrtu zakona, da Pravoslavna crkva, Srpska pravoslavna crkva, Mitropolija crnogorsko-primorska, ima svoje sjedište u Crnoj Gori. Da nema u... E, pa neka i bude da je tu, ali, zašto su se onda odrekli, i priznali pripadanje Pećke patrijaršije i Dečana onome kome nikada nijesu pripadali i onome koji je terorizmom, i domaćim i međunarodnim, odvojio žilu kucavicu moje Crkve, moga bića, i moje Crne Gore, od Crne Gore i od moga bića?

DAKLE, priznali su mu nezavisnost, a moj kralj i moj gospodar Nikola Prvi je oslobodio Metohiju, Peć, Pećku patrijaršiju, Dečane. U Metohiji su grobovi Crnogoraca oslobodilaca, preko sedam stotina. I moj predak, pukovnik Radovan Simov Radonjić, i Sava Lazarević, Batara, kako su ga zvali. Eno, Savine Vode i danas se zovu iznad Peći po njemu, po tom Savi Batari, po tom oslobodiocu. Kralj Nikola vaspostavio je Pećku patrijaršiju i u njoj je 1913. postavio za prvog pećkog mitropolita, poslije ukidanja Patrijaršije 1766. g. Gavrila Dožića. On lično, predajući mu kljueve Pećke patrijaršije i Dečana mitropolitu Gavrilu Dožiću, govori: „Predajem Vam ključeve zadužbina mojih slavnih predaka Nemanjića.”

Za njega su Nemanjići, Sveti Nemanjići, bili njegovi preci, u narodnosnom i državničkom smislu... Da nije tako mislio, ne bi se krunisao njihovom krunom, krunom Stefana Dečanskoga, koju mi i dan danas čuvamo u Cetinjskom manastiru. Dakle, rekao je mitropolitu Gavrilu kralj Nikola - „predajem Vam ključeve da ih čuvate i da pod njihovim sudovima odjekuje pjesma Bogu i rodu”, kako se on izrazio.

I još je rekao: „Iskraj tako dugo upražnjenog prijestola slavnih srpskih patrijaraha, učite mi dragi moj narod krijeposti i Vjeri Pravoslavnoj. Utvrđujte u njem ljubav prema domovini, jer Peć je bila ognjište Srpske Crkve i moći srpskog duha!”

KLjUČEVI PEĆKE PATRIJARŠIJE

KLjUČVE Pećke patrijaršije i manastira Dečana, mitropolit Gavrilo, ondašnji crnogorski mitropolit, i potonji patrijarh srpski, stavio ih je u kivot kod nogu Svetog Petra Cetinjskoga. Našli smo ih kada smo presvlačili Svetoga Petra Cetinjskoga. Dakle, ja čuvam ključe Pećke patrijaršije kao mitropolit crnogorsko-primorski, a oni meni kažu: „Ti si protiv Crne Gore!” Zašto? Zašto bih istinom koju govorim bio protiv Crne Gore? Pa moram ja to da kažem! Kakav bih bio ja Crnogorac, ako ne bih to kazao?

SUTRA: CRKVA JE PROGLAŠENA OPIJUMOM ZA NAROD