FELJTON - U PAMET SE BRAĆO CRNOGORCI, NIČIJA NIJE GORELA DO ZORE: Prvi put u istoriji imate crnogorske milijardere i to u evropskim evrima

Međutim, ne zaboravimo, uvijek su diobe u Crnoj Gori postojale. I krvne osvete. I Petrovići i Radonjići, i bjelaši i zelenaši, i četnici i partizani, i milovci i momirovci. I ne znam sve kako je to bilo. I sada ovi, ovi i oni, da ih sad ne pominjemo...

I uvijek su se diobe hranile bratoubilaštvom i zasnivale na njemu, da. na najcrnjem bratoubilaštvu, kukala nam majka!

I ove najnovije zađevice i razmirice, koje prerastaju u diobe, prijete bratoubilaštvom.

A, znadite, upamtite, gdje je nekad brat ubio i sva zemlja na odolu diše... Eno, samo u Ostrogu, dvadeset i osam biranih Crnogoraca u onom trenutku pobijeno, samo zato što su bili ideološki protivnici, samo što nijesu bili za revoluciju, za bratoubilaštvo. A bili su branitelji ćivota Svetog Vasilija Ostroškoga. I u jednu krv pobijeni i na prevaru. Obećali da ih neće ubiti, nego kad prođe rat obećali da će biti svakome po zakonu suđeno. Čak je, u to vrijeme, i Blažo Jovanović pitao Đilasa: „Jesmo li dobro uradili, što smo ih prevarili?” A Đilas mu kaže: „Pa i šta ste mogli drugo da uradite?

A, zgadilo mi se u duši.” Đilas? Interesantno! Đilas koji je već bio doživio neku vrstu promjene.

E blago meni, takva promjena uma i srca je nasušna potreba naših ljudi u ovom trenutku u Crnoj Gori. Sigurno, treba raditi, stvarati, ekonomiju stabilizovati, ekonomski napredak osiromašenog naroda učiniti... Ali, nema ekonomskog napretka bez napretka čovječnosti. Bez ljubavi bratske, nema unaprijeđenja bilo čega... Zato, osnovna tema treba da bude pomirenje, duhovna  i moralna obnova naroda,  do prosjačkog štapa dovedenog, u Crnoj Gori.....

KOMUNISTI su imali velike ideje i ipak su vodili računa o osnovnim potrebama naroda.

Nijesu oni dozvoljavali ovako masovnu narodnu bijedu. Veliki dio tih komunista žrtvovali su sebe za te svoje velike ideje, pogotovo za proklamovanu jednakost, pa bila ona istinita ili lažna. Doduše, žrtvovali su i druge. Da! Ali, sad su došli njihovi sljedbenici. Nasljednici koji su u svoje vrijeme postali komunisti, jer je komunističko partijsko korito bilo duboko, i iz njega je moglo dobro da se loče. Gruba je riječ, ali moram tako, ovdje se drukčije ništa ne može razumjeti. E, a pošto je to korito presušilo, promijenile se situacije u svijetu, e onda sad idemo i mijenjamo korito za korito. I, vidite, jasno ko dan, vrijeme pokazalo, da je ono bilo boljševičko i titoističko korito, a ovo je sad briselsko, za lokanje, evrounijatsko lokanje, da! Smijem se pomalo, a nije mi do smijeha, tuga je to. Biraju se uvijek isti, ili različiti sa istim ili još pogubnijim idejama daljih raskola, dioba, bratoubilaštva, bogoubilaštva...

Šta reći? Prvo, hajde da se kao braća zagrlimo da se pomirimo, da oprostimo jedni drugima. Da ove diobe potisnemo, da ne gradimo budućnost svoje djece na diobama, i na tim raskolima, i na tim istorijskim zločinima... Ničija nije gorjela do zore! Niti će!  U pamet se, braćo Crnogorci!

A, evo, ipak, i hvala Bogu, „niče raja ko iz zemlje trava” obnavlja se duhovno Crna Gora, njeno biće. Obnavlja se duhovno, bez obzira na sva nastojanja ideološka i ova druga nastojanja od onih kojima ta obnova i svekoliko buđenje naroda nikako ne odgovara.

Obnavlja se duhovno Crna Gora, evo, i ovaj hram je jedan od svjedoka. Obnovljeno je i sagrađeno preko šest stotina, skoro sedam stotina hramova u Crnoj Gori. I dva najznačajniji hrama, u Podgorici i u Baru. Gradimo hramove i ugrađujemo se u njih, ugrađujemo Crnu Goru u njih. Ali, to ide polako. Ja sam uvjeren i da će ta gradnja, ta obnova duhovna i moralna, do svog vrhunca doći kad obnovimo crkvu Svetog Petra na Lovćenu.

 CRNA GORA  do sada ne ide, nego se strmoglavo survava u bestragiju u svim oblastima kulture, i u oblastima duhovnosti, a pogotovo morala. Survava se, survava kao ono kamenje iz crkvice sa Lovćena što je survano.

E, braćo moja, kad polako vratimo, svi zajedno, ono kamenje na Lovćen, pa se vratimo kroz njega i preko njega prvo Svetom Petru Cetinjskom i njegovom moralu, i njegovom duhu žrtvovanja za pravdu Božiju i za bližnje svoje, pa kad se vratimo i Petru Drugom Lovćenskom Tajnovidcu i njegovoj viziji kosmičkoj, univerzalnoj, njegovom jedinstvu ne samo Evrope nego čitavog svijeta, kad se svemu tome polako vratimo, onda ćemo se vratiti jedni drugima. Pa ćemo onda ono što nam je Bog dao ovdje da iskoristimo i koristimo na pravi način - čestito, časno, bogonadahnuto, ljudski, pošteno.

Sve što je drugačije, već je viđeno. I tom drugačijem decenijama prisustvujemo. Evo, prisjetite se, koliko su napredni komunisti sagradili preduzeća, i koliko su u njima zaposlili ljudi, koliko je porodica bilo sito od dinara zarađenog u njima. Koliko je djece školovano, od tog dinara. Koliki je trud za taj poslijeratni period načinjen.

Pustimo sad sve drugo. Ovo je tačno. Ovo potvrđuje vrijeme kojemu smo svi svjedoci. I šta? I šta se dogodilo sa tim u toj takozvanoj i izmišljenoj i projektovanoj, ciljano, tranziciji? A dosta su tu pomogli i ovi kojima sad hrlimo, Evropljani. Dosta! Znali su da iskoriste naše nesreće. Pružili ovima priliku da opljačkaju, a oni znaju zašto. Ovi jedva dočekali, pa sve opljačkali, preduzeća uništena, pustoline.

U DRŽAVI najedanput imate jednu grupu bogataša, milijardera, ne u dinarima, nego do juče u njemačkim markama, a sada u evropskim evrima. Imate crnogorske milijardere po prvi put u istoriji! A u isto vrijeme imate na prosjačkom štapu ogromnu većinu naroda, ogromnu. Malo ih je na svojim nogama. I onih koji su rođeni u Crnoj Gori, i oni koji su u nju proćerani sa svojih ognjišta iz regiona.

I onih koji su do juče živjeli od svog rada na crnogorskim selima pa otjerani u gradove i fabrike. I sada uništene i fabrike, i zapuštena imanja, stoka uništena, Ljudi zaboravili da oru zemlju, zaboravili da uzdižu stoku, a gladni... Danas, ogromna većina ovih mladih ljudi završava fakultete. Gdje ćemo hljeba od njih zaraditi? Od čega ćemo sjutra? U kom preduzeću? U kojoj fabrici će da rade? I prodaje se zemlja, očevina... I od toga se pokriva ta socijalna neimaština ovih dvadesetak, tridesetak godina... A kad i to od prodaje potrošiš, od čega ćeš sjutra, kukala nam majka, svima zajedno!?

I svaki dan neko... I to je tačno. Svaki dan, evo sad, u Kotoru,  u Baru i u Podgorici. je neko ubijen. I droga se neometano valja. I ne treba obećavati samo zlatne prepelice od Evrope koja nikad nikome ništa nije dala, a da nije krvavo zarađeno.

BEZ POMIRENjA NEMA OBNOVE

ZNADITE  da se, prije svega, ova i ovakva Crna Gora rodila iz najdubljeg bratoubilaštva koje je doživio narod u Crnoj Gori i ona istinska i prava Crna Gora. Isto tako, znadite, da se ova i ovakva Crna Gora temeljila na rušenju crkve Svetog Petra na Lovćenu. Tu je njena matrica, satkana na ovim najdubljim tragedijama, i mnogim drugim, ove i ovakve Crne Gore, Crne Gore sa ovom i ovakvom ideologijom. I nema istinske obnove  bez pomirenja braće u Crnoj Gori! Nema, dok se Lovćen ne okiti crkvom Svetoga Petra, i nema dok se amanet i zavjet ne ispuni Svetoga Petra Lovćenskog Tajnovidca!

SUTRA: CRNOGORSKA RASPEĆA U DRUGOM SVETSKOM RATU