FELJTON - ĐILASOVA GRANICA JOŠ U PRIVREMENOM STATUSU

Ako se u razgraničenju sa Mađarskom dobije grad Baja sa okruženjem, gde živi dosta Hrvata, pitanje bi se moglo ponovo "uzeti u razmatranje". A tu oblast je tražio svojevremeno i Pašić na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine. Nije Pašić imao tada dovoljnu podršku Hrvata Trumbića i Smodlake, koji su bili okrenuti samo ka razgraničenju sa Italijom, na Jadranskom moru.

Šta dalje predlaže Komisija?

Srezovi Batina i Darda, uzeti zajedno, imaju, od slovenskih manjina, relativnu većinu Hrvata. U toku rata, sa razvitkom samog ustanka, ovaj srez je razdvojen u dva dela tako da je severni deo, neposredno na sever i zapad od Vukovara, zajedno sa selima Bogdanovci, Marinci, Cerić i fabričkim naseljima i selom Borovo pripao Hrvatskoj. Južni deo sreza, zajedno sa selima iz Vinkovačkog sreza - Mirkovci, Novi Jankovići, Slakovci, Orolik, Komletinci, Nijemci, Dolje, Novo Selo, Pograde, pripao je Vojvodini. Karakteristično je da danas postoje dva vukovarska sreza - jedan u Hrvatskoj, a drugi u Vojvodini, od kojih je onaj u Hrvatskoj sa relativnom srpskom većinom, onaj u Vojvodini sa relativnom hrvatskom većinom. Ako se pogleda čitav prostor od Vinkovaca do Šida, onda on predstavlja jedan pojas hrvatskog stanovništva, sa relativno malim brojem Srba... Zato komisija smatra da na ovom prostoru i granica treba da bude istočno od pomenutog hrvatskog pojasa, tj. između Šida i Vukovara - selima koja su već pomenuta.

A, ŠTA ĆE biti sa iločkim srezom?

Iako zapadna sela Šarengrad i Ljuba, kao i grad Ilok, imaju ogromnu većinu Hrvata, a istočna sela Neštin, Susek, Banaštor i druga, ogromnu srpsku većinu, komisija je smatrala da taj srez ne treba cepati na dva dela, nego ga ostaviti u Vojvodini. Ovaj predlog se lako branio, jer je srez, uzeto u celini, imao srpsku većinu. Još je rečeno da je Ilok grad i pristanište na Dunavu i njegovo pripajanje Hrvatskoj bi ga sputavalo u razvoju. Komisija konstatuje da bi u trenutnoj situaciji priključenje Iloka i okoline Hrvatskoj, moglo "izazvati izvesne teškoće", pa se može govoriti o pripajanju Hrvatskoj tek kad se tamo "prilike srede". Ne kaže se o kakvim prilikama je reč.
Izveštaj o razgraničenju Hrvatske i Vojvodine urađen je, naglašeno je, u dva primerka: jedan je dostavljen Predsedništvu AVNOJ-a, a drugi se ustupa predsedniku komisije na čuvanje. Otkud uopšte ideja da se tako važan dokument ustupa ličnoj arhivi?

U ARHIVIMA nema zapisnika sa sednice Predsedništva, skupštine, pa nije ni poznato da li je o izveštaju i predlogu Đilasove komisije vođena rasprava. Verovatno da je učesnicima sve bilo jasno, jer je četiri dana pre njihove, održana sednica Politbiroa CK KPJ. A, kako je tekla ta sednica?

Prisutni: Tito (Josip Broz), Bevc (Edvard Kardelj), Marko (Aleksandar Ranković), Đido (Milovan Đilas), Crni (Sreten Žujović), Moša (Pijade), Andrija (Hebrang), Tempo (Svetozar Vukmanović), Mihailo (Blagoje Nešković), Miha (Marinko) i Krsto (Popivoda).
Dnevni red: Izveštaj Đidin po pitanju razgraničenja Hrvatske i Vojvodine; Izveštaj Titov; Izeštaj Tempov i Razno. U zapisnik sa sednice je uneto: Odobrava se izveštaj druga Đida i predlog Komisije da se izvrši PRIVREMENO razgraničenje između Hrvatske i Vojvodine.

Teško je pretpostaviti da niko nije imao ništa da kaže, pa čak ni Hebrang. Pre će biti da se zapisničar uspavao? A, kakve su bile reakcije na ovu privremenu meru?

NAJVEĆE čuđenje, kao neverovatno, primećeno je samo razgraničenje na terenu - iločki srez je priključen Hrvatskoj!

Ko je mogao i smeo da preinači Đidov predlog i odluke dva najviša organa - partijskog i državnog? Jedino Tito? A Nije!

Iz državnog arhiva u Zagrebu tvrde da je održan bio referendum i da je narod tako odlučio!

Kako je reagovao Jovan Veselinov, koji je pre razgraničenja bio kategoričan: Vukovar je naš!

U isto vreme Hrvati, naročito Hebrang, još žešće su uzvraćali: Ako Vukovar ne bude naš - "onda rat"!

ŽAL NA OBE strane, nezadovoljstvo koje se moralo prikrivati, jer i glasno šaputanje i drugarska kritika, bili su rizični. Hrvati su zamerali vojvođanskim Srbima da nisu "igrali fer", da su dobili severni pojas Bačke koji je, da je bilo "pravde", morao pripasti Hrvatskoj. Zato bi bilo korektno da su popustili Hrvatima pri deobi Srema?

Đidina granica još je u PRIVREMENOM statusu.

Kružila je priča koja još opstaje, da je kartu sa republičko-pokrajinskim granicama imao i u tajnosti čuvao, samo Tito. Otud i uverenje da Đilasova komisija nije autor povučene linije razgraničenja, da je ona to samo precrtala iz Titove karte?

Đilas je objavio knjigu - "Druženje s Titom" - i to deset godina posle njegove smrti. Tu on nije pomenuo postojanje nikakve tajne mape i naloga koji je on trebalo da izvrši. Za pretpostaviti je da Đilas ne bi izdržao, a da o tome ne izrekne svoj sud.

Sumnja je ostala. Đilas se nije oglasio, iako je na hrvatsko-srpskoj granici koju je on povukao, izbio i prvi oružani sukob 1991. godine, kad se zbog Vukovara, dogodio rat koji su Hrvati najavili još 1945. godine.

Jedan vruć krompir iz toga vremena još se nije ohladio.

SVI Sloveni, odnosno Srbi, katoličke vere tada su, dekretom proglašeni Hrvatima. A oni to nisu bili. Svoju posebnost, naročito su isticali Bunjevci. Tvrdili su da su činili 43 procenta stanovnika samo Subotice. To osećanje Bunjevcima su ugasili političari, obrazlažući to ovako: ne može se dozvoliti cepanje hrvatske zajednice u Vojvodini.
Bunjevcima je bilo preostalo da svoju posebnost neguju u tajnosti, da se oglašavaju preko pesme i igre.

Priznavali su da je njihova "grana mala", ali i da je "fina".

Bunjevci i dalje pevaju, ali nisu više i "fini". Od sudova su zatražili da se vojno-politički dekret iz 1945. godine poništi i da im se prizna - pravo na posebnost. Država Srbija im je to i pružila, ali...

Hrvati se opako jogune. Tvrde da država "svesno", preko Bunjevaca, cepa njihovu zajednicu, umanjuje njihovu brojnost, a time i politički uticaj.

SUTRA - ZA RUKOVODSTVO PARTIJE SREM JE BIO U HRVATSKOJ