FELJTON - SNAJPERISTI PUCAJU NA DECU: Za Vaskrs bolesnici i osoblje dobili su po jedno jaje

Др Славко Ђ. Ждрале 25. 01. 2022. u 18:00

U TOKU razgovora sa predstavnicom francuske humanitarne organizacije "Solanž", dolazi sestra po mene da krenem prema ambulanti, jer se radi o teško povrijeđenom djetetu.

Šestogodišnji Srđan Lale na operacionom stolu, Foto Iz izveštaja nezavisne međunarodne komisije

Ostavio sam goste da sjede, a ja sam brzo krenuo prema sali. Moji saradnici već obavljaju sve neophodne radnje urgentne pomoći.

Ulazim u salu i vidim da na operacionom stolu leži dijete sa vidljivom ranom na prednjem trbušnom zidu i sa već uspostavljenim venskim putevima i anesteziologom koji preduzima hitne mjere reanimacije. Povrijeđeni je u stanju hemoragičnog šoka. Određuje se krvna grupa i priprema transfuzija krvi. Sa dr Golijaninom se dogovaram kako da pristupimo rješavanju ove teške povrede. Dok se ekipa sprema za hitnu hiruršku intervenciju, pozovem sestru da ode u kancelariju, da dovede goste. Nakon pripreme, uvode ih u salu. U gospođe pune oči suza. Prave nekoliko fotografija. Predložim im da sačekaju ishod operacije. Sve je spremno za operaciju, dijete uspavano i operacija počinje. Otvori se trbuh. Isti pun krvi sa vidljivim primjesama crijevnog sadržaja. Sve nam to ukazuje da moramo brzo raditi. Brzo nađemo da je većim dijelom tanko crijevo oštećeno. To zahtjeva da se ono u dužini od 60 cm mora odstraniti, što učinismo.

Uspostavi se kontinuitet crijeva. U toku zahvata stalna je nadoknada tečnosti i krvi venskim putem. Ali to nije kraj operacije. Nađemo tešku povredu silaznog dijela debelog crijeva na dva mjesta. To govori o kompleksnosti ove traume. Uspijemo da saniramo i ovu povredu, iskontrolišemo krvarenje, postavimo drenove i trbuh se zatvori.

ANESTEZIOLOG uspješno probudi dijete. Potom ga smjestismo u intenzivnu njegu. Konačno, saznajemo da se zove Srđan Lale, da ima šest godina i kako je ranjen. Ranjen je na Vracama snajperom dok je njega i brata majka vodila za ruku. I opet isto pitanje: koji su to zli ljudi da su u stanju uperiti puščanu cijev u dijete i ubiti ga. Tragično je da se to sve više dešava u ovom ratu. Sada nastaje borba za oporavak djeteta. Treba sačekati da sraste formirana anastomoza i da se saniraju lezije debelog crijeva. Uz svu neophodnu terapiju taj tok oporavka protekne uredno. Uspostavi se pasaža crijeva i dozvoli unos hrane.

VASKRŠNjA LITURGIJA

POJAVLjUJU se kola. Mitropolit izlazi sa sveštenstvom, i nakon tradicionalnog hrišćanskog pozdrava "Hristos vaskrse - Vaistinu vaskrse", ulazimo u novoformirani prostor za bogosluženje. Služba je trajala više od tri sata. Propratio sam, sa svima prisutnima, čitav obred. Osjećali smo veliko zadovoljstvo što smo bili učesnici nečega što nam je osvježilo dušu i podstaklo nas da istrajemo u svemu ovome što radimo. Nakon završenog obreda, zahvaljujemo se mitropolitu na časti koju nam je ukazao. Ispraćamo ga srdačno. Uskoro mi sveštenik Jadran Danilović prenosi poruku iz Mitropolije da je mitropolit g. Nikolaj dao blagoslov da Bolnica dobije svoju slavu Sveti Kozma i Damjan i da nas dvojica u narednom vremenu organizujemo da se slava počne u Bolnici slaviti.

Nakon dvije nedjelje dijete se otpušta kući oporavljeno. Srđan je sa teškom povredom izašao kao pobjednik. Kasnije će u svom odrastanju i školovanju završiti studije elektrotehnike i doktorirati. Danas je na mjestu prodekana Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Konačno smo uspjeli da formiramo hiruršku ekipu, koju pored mene sačinjavaju: prim. dr Ratomir Golijanin, hirurg, anesteziolozi dr Tanja Gašić i dr Mirjana Gradina, ljekari početnici dr Srđan Mijatović i dr Igor Đokić, dr Ranka Krtinić, glavna sestra Nada Sekulić, instrumentarke Milena Dragićević i Jelenka Močević, Nenad Božović, transfuzista, Mitar Božović, gipser i anestetičar Marko Gajić. Zaključujem da smo uradili nešto što je na početku bilo neostvarivo i nezamislivo. Ono što mi je dalo samopouzdanje i snagu da se u ovo upustim jeste moje znanje i iskustvo koje sam imao kao hirurg prije rata, kroz rad u opštoj i abdominalnoj hirurgiji, traumatologiji, grudnoj i vaskularnoj hirurgiji i kroz specijalistički staž koji sam temeljno obavio na ginekologiji, urologiji i neurohirurgiji. Dešavalo se da pri povratku u Kasindo, samo nakon nekog kratkog odsustva, sretnem svog vozača sa ranjenikom upućenim iz Kasindola prema Palama, jer moji nisu bili u mogućnosti da ga zbrinu. Vraćao sam ih nazad u Kasindo i uspješno zbrinjavao povrijeđenog.

NAŠE iskustvo sa postavljanjem spoljnih fiksatora praktično je nikakvo. U donaciji Svjetske zdravstvene organizacije dobijamo fiksatore jednostavne izrade, po imenu FESA. Logički zaključujemo kako to treba da se primijenjuje, ali nemamo nikoga ko bi nam to demonstrirao. Sa postavljanjem prvih koliko-toliko smo zadovoljni. Pošto bismo povrijeđeni ekstremitet stabilizovali ovim postupkom, a kontrolnim rendgen-snimkom ne budemo zadovoljni, pacijente upućujemo do bolnice na Koranu na dalje liječenje.

Polako usvajamo ovaj postupak. U budućem vremenu, kada nam se priključio prof. Marko Vuković, to će biti znatno lakše i uspješnije. Sa dr Markom po metodi čuvenih ruskih ortopeda Ilizarova i Oganesijana, postavljaćemo spoljni fiksator. Smatram da smo u tom vremenu bili jedini koji smo u Republici Srpskoj radili ovu metodu. U ovakvim, neprimjerenim uslovima za koštanu hirurgiju i uopšte za sve hirurške grane, ugrađena je i parcijalna proteza kuka, pod vođstvom prof. dr Nikole Milićevića.

Javljaju da će Slavko Avramović završiti pravljenje namještaja i da će brzo biti opremljena soba koja je namijenjena za bogosluženje. Bliži se Vaskrs, Slavko unosi potrebni namještaj u sobu i sa sveštenicima Duškom i Jadranom pravi se raspored.

Posjećuje nas, ličnost svima nama poznata, Vojislav Čarkić Žućo, sveštenik sa područja Grbavice i Novog Sarajeva, čovjek vedroga duha i velikog životnog optimizma.

Razgovaramo sa njim i tražimo njegovo mišljenje o tome koliko smo uspjeli da spremimo ovaj prostor za namjenu bogosluženja. Šaljemo poruku mitropolitu da je sve spremno.

Mitropolit Nikolaj je odlučio da se liturgija za Vaskrs služi u Bolnici u Kasindolu. Ta vijest nas obavezuje da, u ovom košmarnom vremenu i uslovima neprikladnim za obred, održimo nivo. Tješimo se da, sve što u ovoj ustanovi stvaramo, moramo da improvizujemo, osim ključne stvari, a to je da čitavim svojim bićem, snagom, znanjem, humanošću pomažemo povrijeđenima i bolesnima. Uz pomoć Crkve i pošiljke od oca Filareta sa beogradskog Sajmišta, dočekujemo Vaskrs, sa mogućnošću i radošću da bolesnicima i osoblju podijelimo makar po jedno obojeno jaje.

DOLAZI Veliki petak. U kuhinji osoblje boji jaja. Imamo jednu interesantnu pošiljku Crkve. Poslali nam pun kamion kivija. U mogućnosti smo da zaposlenima i bolesnicima darujemo veće količine tog voća. Međutim, hirurška ekipa nije ni toga dana pošteđena stalnog priliva ranjenika. Za hiruršku ekipu u vrsti i težini povreda nema više iznenađenja. Postepeno se uključuje veći broj zdravstvenog osoblja da pomažu kada pristigne veliki broj ranjenika. Dobijamo poruku da će mitropolit Nikolaj u ranim jutarnjim časovima na Vaskrs stići u pripremljeni prostor. Rano ustajem, obilazim odjeljenja. Čestitam praznik bolesnicima i osoblju. Izlazim i u krugu bolnice čekam mitropolita.

SUTRA: Zločinci ubijaju nevinu decu

Pogledajte više