FELJTON - HRVATI PROTIV IZGRADNJE "ĐERDAPA": Ne govori što misliš ako živiš od toga što govoriš
SVE je počelo sa Maspokom - sa Hrvatskim proljećem, kako su to oni zvali. Problem Hrvata kroz istoriju jeste problem identiteta. Hiljadu godina nisu uspeli da stvore svoju državu, išli su u ratove pod tuđom zastavom, a Austrougarska je na njihovim etničkim granicama naseljavla Krajišnike srpske nacionalnosti.
Naslovna strana - četvrtak 18. maj 1972. godine / Foto arhiva "Novosti"
Onih godina kada smo već počeli da zaboravljamo bolne rane iz Drugog svetskog rata - jer niko nije bio svirepiji od ustaša prema Srbima, Jevrejima i Romima - počela je nova, "socijalistička hajka" na Srbiju.
Uverene, naime, u svoj kvalitet i snagu, "Novosti" su rešile da plasiraju i posebno izdanje štampano latinicom. I dogodilo se ono što nismo doživeli ni u jednoj drugoj republici: hrvatsko rukovodstvo je naredilo "Vjesniku" da na svojim kioscima ne prodaju latinično izdanje "Novosti".
NISMO odgovorili istom merom. Nikom u "Borbi" nije palo na pamet da "Vjesnik" ili "Večerni list" ne prodaje na svojim kioscima.
I ne samo to. Takođe u Zagrebu, dogodilo nam se da je državni tužilac Hrvatske - istina, samo na nekoliko sati - zabranio latinično izdanje, zbog jedne karikature.
I sve bi to palo u zaborav da Jure Bilić nije pokušao da smisli zamku sa "kraćenjem Broza". To zaista jeste uzdrmalo "Novosti", a pogotovo mene, jer sam upravo ja "kratio" taj najmanje dve godine star govor predsednika Jugoslavije.
Dugo je trebalo da nam postane jasno u čemu je suština stalno prikrivanog sukoba Beograda i Zagreba. Trebalo je da neko od srpskih ekonomista i političara pošteno i kompleksno analizira stanje u jugoslovenskoj privredi, a posebno doprinos i štete saveznih zakona.
"Hrvatsku ekonomiju" - tvrdili su iz Zagreba - "grubo je izrabljivala federalna vlada u korist drugih republika, poglavito Srbije: 50% deviza ulazilo je preko Hrvatske, dok je Hrvatska zadržavala samo 7%. Isto tako, od federalne vlade SR Hrvatska je dobijala samo 16,5% budžeta, dok je SR Srbija dobijala oko 46,6% (1965. do 1970)."
A bilo je obrnuto!
SAMIM tim nebitna je tvrdnja da je Hrvatsko proljeće prethodilo studentskom buntu u Beogradu, kao i obrnuto, da je ono buntom izazvano - a time su se mnogi bavili.
U Beogradu su tada mladi asistenti ili docenti na Filozofskom fakultetu vraćali studente na "Maovu šaku pirinča", u smislu jednakosti "stomaka", ali ne i na nagrađivanje prema rezultatima rada.
U Zagrebu su s Hrvatskim proljećem prihvatali tezu nekih ekonomista da se "njihovi rezultati rada prelivaju u Srbiju". U tome su ih zdušno pomagali, a kasnije i otvoreno vodili komunistički generali Franjo Tuđman i Ivan Šibl, a leđa su im čuvali Miko Tripalo i Savka Dabčević Kučar.
Dakle, nisu se držali onog što je mudri Duško Radović poručivao u svom slušanom jutarnjem programu Studija B: "Ne govori ono što misliš ako živiš od toga što govoriš."
DANAS, ako se danas zaviri u Vikipediju ili bilo koji internet pretraživač, izvesno će se naći tvrdnja koja govori o opsednutosti Hrvatske pomišlju da je neko pljačka. Suština je bila u nečem drugom. U Sloveniji i Hrvatskoj su bile okončane velike investicije iz kase Federacije, recimo, za izgradnju "Dravskih hidrocentrala" u Sloveniji, ili puta kroz Gorski kotar u Hrvatskoj. O tome mogu lično da svedočim.
Bio sam na jednom sastanku u Zagrebu, kao izveštač Borbe, kada je dr Vladimir Bakarić okupio sve hrvatske direktore preduzeća sa tzv. saveznim investicijama, jer je princip bio - sav novac koji se tokom godine ne potroši vraća se u fond Federacije. Bakarić je od njih tražio informaciju o utrošku novca. Bližio se kraj godine. Dakle, trebalo je na neki način na brzinu utrošiti neutrošeno!
Direktori su mu pričali o slabosti sistema. Bakarić ih je slušao skoro dva sata i onda dao pauzu.
Posle pauze se vratio i rekao im da sredstva za koja znaju da ih neće utrošiti odmah uplate na jedan republički račun. Izgledalo je "domaćinski" i bilo je - od tih para je izgrađen auto-put kroz Gorski Kotar.
SRBI to nisu znali ili nisu smeli da urade. Hrvati su doveli u pitanje čak i izgradnju hidrocentrale "Đerdap". Funkcioneri iz Hrvatske i Slovenije protivili su se da se to gradi od "saveznih para", bez obzira na to što je "Đerdap" bio neposredni dogovor Broza i rumunskog šefa države.
Tome se pridavala tolika važnost da su me iz Borbe poslali u Rumuniju da napišem nekoliko reportaža i da direktno u mašinu izdiktiram brošuru koju je "sedma sila" izdala neposredno pred susret Josipa Broza i Georgea Georgiju-Deža.
Bilo je to avgusta 1964. godine, kada su Rumuni slavili svoju godišnjicu oslobođenja. Glavna ceremonija je bila na jednom divnom jezeru kraj Bukurešta - Snagovu.
Da ne bi ostalo samo na mojoj tvrdnji, evo šta je Dragi Stamenković zapisao u svojim sećanjima: "Novembra 1964. bio sam prisutan na sastanku Odbora za privredu SIV-a na kome je bilo reči i o finansiranju započete izgradnje hidroelektrane 'Đerdap'. Ostalo mi je u sećanju da je tada Jakov Blažević, predsednik Privredne komore Jugoslavije (hrvatski kadar - prim. aut.), rekao da 'Đerdap' ne treba graditi. Bio sam toliko iznenađen da nisam mogao verovati sopstvenim ušima. Pomislio sam da je Blažević hteo da kaže da ako Srbija ima sredstva, pa neka gradi elektrocentrale, ali bez učešća Federacije."
"ĐERDAP" je već bio u izgradnji. Bio je to veliki posao, u koji su svoj autoritet uložili jugoslovenski vođa Josip Broz i rumunski George Georgiju-Dež.
U čemu je, dakle, suština "Hrvatskog proljeća"? U želji da se sačuva primat Hrvatske nad Srbijom! U nameri da se Srbija zaustavi, jer je već bila na dobrom putu da razvija svoju ekonomiju i ubrzano sustigne i Hrvatsku i Sloveniju.
U porivu koji je jačao i rastao da Hrvati najzad ostvare svoj hiljadugodišnji san o sopstvenoj državi, ali i u težnji u dominaciji nad privredom ostalih delova SFRJ, bar dok su u toj zajedničkoj državi. Nije im odgovaralo ekonomsko jačanje Srbije.
Logično je da se mnoge istine otkrivaju naknadno. Ono što tada nismo znali zapravo je: šta se događalo unutar najužih rukovodstava? I šta su činili republički funkcioneri jedni drugima (jer se to krilo od javnosti)? U tim slučajevima presuđivao je Broz.
ČELNICI HRVATSKOG POKRETA
KO je vodio Maspok? U Vikipediji stoji sledeće: "U širem smislu, Hrvatsko proljeće počinje od Brijunskog plenuma 1966. na kojem se SK obračunao s tajnom policijom na čelu s Aleksandrom Rankovićem i time potaknuo reformske snage unutar sebe i u društvu. Najistaknutiji protagonisti Hrvatskog proljeća od političara su Savka Dabčević Kučar, Miko Tripalo, Dragutin Haramija i dr, od intelektualaca Vlado Gotovac, Marko Veselica, a među studentima Dražen Budiša i Ivan Zvonimir Čičak, koji su, kao i brojni drugi, osuđeni zatvorskim kaznama. Obračun s Hrvatima rezultirao je tzv. hrvatskom šutnjom, koja je prekinuta novim demokratskim pokretom koncem osamdesetih, koji je konačno doveo do državnog osamostaljenja Hrvatske."
SUTRA: GENERALI NA ČELU MASPOKA