BOŽIĆNA ČESTITKA VLADIKE JOANIKIJA: Odbacimo podele, neka se u naša srca useli ljubav

- Rođenje Hristovo je silazak Boga u ovaj svet. Logos postade Telo, predvečni Sin Božiji, kroz Koga je sve postalo, obukao se u ljudsku prirodu, koju je silom Duha Svetoga primio od Presvete Djeve Bogorodice i svojim Rođenjem se javio rodu ljudskom kao Dete mlado, predvečni Bog.

Njega prorok Isaija, davno pre Njegovog rođenja, nazva Emanuilom, što znači ”s nama je Bog”. S nama je Bog! – mogu zapevati zajedno svi narodi, jer Bogomladenac dođe radi spasenja svih ljudi na zemlji, radi celog potomstva Adamovog.

Bog s neba siđe na zemlju i postade čovek kao jedan od nas. To je događaj koji raduje nebo i zemlju. Njegovo Rođenje su proslavili anđeli Božiji pesmom: Slava na visini Bogu i na zemlji mir među ljudima dobra volja. Tom anđelskom slavlju oko novorođenog Bogomladenca i Spasitelja pridružiše se u prvi mah mudraci sa Istoka i bezazleni pastiri, a sa njima i cela tvorevina.

Ubogo mesto Rođenja Hristovog, mračna vitlejemska pećina, obasana večnom slavom Sina Božijeg postade neuporedivo slavnija od bilo koje carske palate. Ovom nebozemnom slavlju pridružuju se narodi zemaljski kroz sva naredna pokoljenja ispunjavajući svoja srca neprolaznom radošću i neiscrpnom ljubavlju.

Ova radost nas uzdiže iznad naših slabosti i daje nam snagu da odbacimo svaku mržnju i podozrenje i da ljubimo jedni druge. Ako u svojim dušama napravimo mesta za sve ljude, bližnje i daljnje, posebno za one koji od nas drugačije misle, onda će naša srca biti naredna da prime novorođenog Hrista, da se osnaže Njegovim životom i božanskom besmrtnošću.

Najlepše ćemo proslaviti ovaj veliki praznik ako pred kolijevkom Bogomladenca Hrista odbacimo naše međusobne podele, stare i nove, koje truju naš život i ugrožavaju budućnost Crne Gore. Neka se umesto mržnje i zlopamćenja useli u naša srca ljubav prema bližnjima, neka bude što više bratskih zagrljaja i radosnih božićnih pozdrava, širom naše voljene Otadžbine i cijele hrišćanske vaseljene.

Iako ove godine proslavljamo Rođenje Hristovo u otežanim uslovima, ponajviše zbog epidemije virusa kovid-19, uvereni smo da ćemo u našim skromnim svetim bogosluženjima i lepim božićnim običajima, doživeti punoću praznične radosti. Dobri hrišćani nikada ne dozvoljavaju da im spoljašnja ograničenja, pa ni epidemiološke mere, koje treba poštovati, ugroze veru, priguše molitvu ili spreče milosrđe. Naprotiv!

Mnogi ljudi dobre volje, posebno lekari i medicinsko osoblje, od kojih su ne mali broj njih pravoslavni vernici, pokazali su se kao heroji ovog vremena u njihovoj neustrašivoj borbi za spasenje oboljelih od smrtonosne pandemije.

Nijesu, međutim, telesne bolesti najveće nesreće u ovome svetu. Otuđenost od Boga, izvora života i radosti, neizbežno proizvodi kod ljudi njihovu međusobnu otuđenost koja rađa gorke plodove: mržnju, zavist, strahove, depresiju i ostale duševne traume.

Ipak, koliko god čovek kroz svoja grehovna posrnuća tone u tamu neverja nikada ga Bog ostaviti neće. To nam na ovaj svijetli praznik svjedoči Sin Božiji, Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima, koji se u pećini rodio i u stočne jasle položen bio, primivši krajnje ljudsko poniženje na sebe da bi nam svojim smirenjem i žrtvom vratio carsko dostojanstvo sinova i kćeri Božijih.

U svetlosti praznika Rođenja Hristovog sagledavamo smisao i značaj porodičnog života i u okviru njega roditeljstva i rađanja dece. Sagledavamo da na ovoj planeti nema ničeg uzvišenijeg od materinstva i ničeg ljepšeg od detinjstva. Hrišćanska porodica kao blagoslovena zajednica ljubavi otkriva se kao mala domaća crkva u kojoj se izgrađuju hristolike ličnosti od detinjstva do zrelosti i starosti.

Odgoj i vaspitanje dece su svete dužnosti roditelja od kojih najviše zavisi sreća svake porodice, njen opstanak i napredak. Zbog toga od sveg srca želimo da u svaki hrišćanski dom uđe Mir Božiji i da se svaka porodica ispuni toplinom Bogomladenca i obnovi Njegovim neuvenljivim novinama. Da na ovaj svijetli praznik svaku porodicu obasjaju životvorni zraci vitlejemske zvijezde, da svaki dom zamiriše tamjanom, a duše vjerom i hrišćanskim vrlinama.

Blagodarimo Bogu koji nas je kroz svu našu krstonosnu prošlost obasjavao lučama svoga Sina, ovaploćenog Bogomladenca i ukrepljavao Njegovim božanskim energijama. Lako je videti koliko se u istoriji Crne Gore i Srpske Pravoslavne Crkve duboko upečatila tajna Rođenja Hristovoga. Nebeska ljepota naših hramova i blistava kultura koju su naši preci vekovima stvarali, Njegoševa poezija i etika Marka Miljanova prožete su vjerom u ovaploćenog Sina Božijeg, Hrista Spasitelja.

U korenima narodnog etosa i duševnosti zapretan je duboki i čisti osjećaj za svetost koja nas sedinjuje sa Bogom, živim i istinitim i sa svima svetima. Zbog toga je naše pokoljenje, naročito naš mladi naraštaj, moglo na veličanstven način, kroz prošlogodišnje litije, posvedočiti vernost i odanost svojim svetinjama i zaveštanjima predaka.

Za sva neizbrojna dobra koja smo nasledili kroz veru naših otaca, kojima nas Gospod uvek obdaruje, naročito na Božić, uznesimo, draga braćo i sestre, našu najtopliju zajedničku blagodarnost Bogomladencu Hristu i u slavu Njegovoga Rođenja celivajmo jedni druge sa najradosnijim božićnim pozdravom:

Mir Božiji, Hristos se rodi!

Božićna poruka ljeta Gospodnjeg 2020/21.