HISTERIJA
U "OSLOBOĐENOJ" Crnoj Gori, posle pada režima Mila Đukanovića, isti akteri ponovo udaraju na Srbiju i njene zvaničnike, preteći građanima da će, ako se ne suprotstave Beogradu, Crna Gora proći kao Ukrajina!
Novosti
I to samo zato što, recimo, predsednika Aleksandra Vučića i njegove saradnike s pravom interesuje položaj 30 odsto Srba koji žive u Crnoj Gori. I sada, kada postoji zračak nade da bi mogli imati konačno svoje političke predstavnike u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, probudila su se nova Milova politička deca da to ne dozvole.
U vreme njihovog gospodara cvetala je diskriminacija nad srpskim narodom, a na prste su se mogli nabrojati Srbi koji su dobili državni posao. Uz to, Srbi su bili izloženi asimilaciji u Crnogorce, a na siromašnom severu asfalt se prekidao tamo gde žive Srbi bez struje ili vode.
Zabili su braća Crnogorci glavu u pesak i na sramne izjave lidera Hrvatske građanske inicijative, Adrijana Vuksanovića, koji je slavio najveće etničko čišćenje u Evropi nakon Drugog svetskog rata. Ne smeta im Tompsom, ali zato lude kada se čuje "Beogradski sindikat". Tragična sudbina srpskog naroda u ovom vremenu posledica je opšte srbofobije koji je ugaoni kamen crnogorskih ideologa od Drljevića, Štedimlije pa do poslednjeg Đukanovića.
Bivši režim je pokušao da Crnu Goru izvede iz istočno-pravoslavnog civilizacijskog kruga i da joj nametne zapadno-rimokatolički kulturološki obrazac. Tako se srpski jezik preimenuje u crnogorski, ćirilično pismo proteruje iz državnih institucija i javne svesti, a grandiozno delo Petra Drugog Petrovića Njegoša se čereči i falsifikuje. Cilj je nametanje novog identiteta Crnogorcima umesto srpskog i pravoslavnog. Suština je u stavu da su Crnogorci po nacionalnosti bili Crveni Hrvati, koji su ispovedali katoličku veru, a koje je "popravoslavio" i "posrbio" Sveti Sava. I zato danas njihovi sledbenici bolesno histerišu na svaku reakciju iz Beograda, ali ne Tirane, Ankare, Vašingtona...