PRAVOSLAVNO BRATSTVO STUPOVI: Naša jedina "krivica" je u tome što pokušavamo da pomognemo žrtvama trodecenijskog pljačkanja
PRAVOSLAVNO bratstvo Stupovi oglasilo se saopštenjem nakon medijske hajke protiv njih nakon incidenata koji su se desili na proslavi 13. jula u Nikšiću.
Saopštenje prenosimo u celosti:
Nažalost, medijska hajka na Pravoslavno bratstvo Stupovi dobila je novi zamah nakon incidenata koji su se desili na proslavi 13. jula u Nikšiću, a sa kojima naše humanitarno društvo nema ama baš nikakve veze. Niti smo kao Bratstvo organizovali bilo kakve akcije vezane za proslavu ovog velikog državnog praznika, niti smo učestvovali u neredima koji su se desili tog dana.
Uprkos navedenom, jedan broj opskurnih medija pod kontrolom generalnih izvođača trodecenijske pohare Crne Gore, ali i onih koji se predstavljaju kao „nezavisni“, uprli su minulih dana da Pravoslavno bratstvo Stupovi predstave javnosti kao ekstremističku i kriminogenu organizaciju.
Pretpostavljamo, iz želje da se krivica za incidente u Nikšiću, podijeli između onih koji su odgovorni za njih i onih koje je, po standardima naših kritičara, uvijek poželjno tretirati kao krivce, što iz ideoloških, što iz pragmatičnih razloga. Pragmatične treba potražiti u činjenici da su vinovnicima incidenata 13. jula u Nikšiću „zamajac“ davali ili još uvijek daju i oni opskurni i oni „nezavisni“ mediji koji Pravoslavno bratstvo stupovi pokušavaju da nacrtaju kao neku bezbjednosno opasnu formaciju.
Razlozi takvog odnosa su nam jasni: relativizacija krivice je u ovom slučaju najjednostavniji način za prikrivanje vlastitih tragova u kreiranju miljea u kojem je jedan nacionalni ekstremizam tretiran u dugom trajanju kao iskaz navodne borbe za građansko društvo. Kada se ispostavilo da je to novostvoreno „građansko društvo“ dobilo obrise Aparthejda u kojem je vladajućoj kasti dozvoljeno da krade, otima i trguje narkoticima na veliko, javila se potreba da se zločin sakrije tako što će uličnim čuvarima poharanog, onima koji ovih dana „brane državu“ za interes onih koji su je pokrali, biti suprostavljena neka druga strana navodno iste medalje.
Pravoslavno bratstvo Stupovi na toj medalji ne stoji ni po kojem osnovu, ma koliko nekom bilo zgodno da nas tu smješta ne bi li tako oprao savjest od svojih nedjela. Prije svega onih vezanih za svojevremenu podršku izvođačima velike pohare Crne Gore i zavađanju naroda čiji ceh danas plaćamo svi, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Naša jedina „krivica“ je zapravo u tome što prepoznajemo ko su prave žrtve trodecenijskog pljačkanja naroda i što baš njima pokušavamo da pomognemo. Taj nam se „grijeh“ ne oprašta. Okupljanje oko časnog cilja uvijek je bilo opasno za onog ko opstaje stremeći nečasnom.
Razumijemo da i samim imenom smetamo poslodavcima i sponzorima „nezavisnih“ (o opskurnim da ne trošimo riječi), ali smo uvjereni da će javnost u našim djelima prepoznati pravi karakter Bratstva a on je bio, jeste i ostaće isključivo humanitarne prirode. U tom kontekstu, preporučujemo da zainteresovani pogledaju na našim stranicama na društvenim mrežama čime smo se to bavili od formiranja.
Ne čudi nas što su u analizama „nezavisnih“ preskočili da primijete kako su članovi Pravoslavnog bratstva Stupovi borbu za odbranu svetinja naše Crkve od prvog do poslednjeg dana vodili bez ijednog incidenta, dostojanstveno i mirno, iako je razloga za ljutnju i reagovanje zbog brutalne represije bivšeg režima bilo napretek. Ako je i bilo razloga da nas tretiraju kao vojsku, bilo je to tada – zbog discipline, odgovornosti, posvećenosti i odanosti višem cilju kojem smo stremili hodajući rame uz rame, brat do brata, sabrani u Bogu! Baš kao u stihu koji je svojevrsna maksima našeg „vojevanja“ i tada i sada: „Vojska đedova i unuka sa nama korača, obavezuje da naša sva djela budu časna“.
Za kraj, samozvanim čuvarima „države“ i još samozvanijim zastupnicima „građanskog društva“, preporučujemo da patriotizam i građanski karakter dokazuju baveći se „podvizima“ naslednika državnih funkcionera koji su nastavili tamo gdje su im tatice i mame stali u pohari Crne Gore. Pošto su prvoj generaciji otimača narodnog klicali ili još uvijek kliču, eto im prilike da spasu domovinu od završne feudalizacije i pravde koju takva podijela bogatstva nosi od kad je svijeta i vijeka.
A mi ćemo nastaviti da pomažemo žrtvama bestijalne otimačine i obespravljivanja, okupljeni kao pravoslavno bratstvo ali bez namjere da dijelimo ljude ni po vjeri ni po naciji, jer znamo da će naša djela samo tako biti Bogougodna.