Duhovnost iz srca planine
16. 01. 2019. u 12:45
Život u manastiru Rožanj između Rađevine i Podgorine odvija se bez struje. Vernici dolaze pešačeći i po 10 kilometara do ove svetinje
.jpg)
Mirko Vilotić
UPRKOS snežnom pokrivaču, koji je dostigao visinu od skoro metar, manastir Rožanj, na istoimenoj planini, između Rađevine i Podgorine, mada i bez struje, udaljen od najbližih kuća desetak kilometara, živi život sa vernicima, koji ne ostavljaju, nikad, bez pomoći sestre koje su zadužene za njega.
Igumanija Paraskeva, poreklom iz Rađevine, i monahinja Marija, rodom iz lazarevačkog kraja, koje su živote posvetile, davno, delanju na "njivi Gospodnjoj", lepom rečju, valjanim delima, predanom službom i srdačnošću, čuvaju lepotu, svetlost i snagu ove bogomolje, bez obzira na to što su daleko od urbanih naselja. Raduje činjenica što je struja stigla 2,5 kilometra do manastira, pa će i do njega, uskoro, doći. Do tada, kao i do sada, napajanje električnom energijom je pomoću agregata, koji rade neprestano.
Svetinja je završena pre nešto manje od dve godine, kada su je osveštali episkopi šabački Lavrentije i valjevski Milutin, uz sasluženje monaštva i sveštenstva iz Rađevine, Podgorine, Jadra i Rađevine. Crkvena opština Krupanj, uz blagoslov vladike Lavrentija, i druge priložnike, najviše se potrudila da na mestu nekadašnje crkve, koju je u ratu podigao pukovnik Dragoslav Račić, komandant Cersko-majevičkog odreda JKVO, nikne bogomolja, koja je još više ulepšala ove krasne predele Rađevine i Podgorine, gde je narod, uvek, bio veran veri svojoj.
Posle Drugog svetskog rata, predstavnici nove vlasti porušili su "Račićevu crkvu", raznet je materijal, ali je ostalo i crkvište, i sećanje na njeno postojanje. Ovdašnji gorštaci su, praktično, sproveli želje svojih predaka da se bogomolja obnovi.
- Nema praznika da ne dolaze vernici, pa čak i običnim danima, i u ovako hladne dane - priča nam prota Stanko Vasić, sveštenik koji povremeno služi u tom hramu. - Ljudima nije teško da prevale više desetina, pa i stotina kilometara da dođu ovde. I za srpsku Novu godinu došli su vernici, ne samo iz krupanjskog kraja, već i iz Osečine, Valjeva...
Vernici dolaze i po hladnoći
.jpg)
ZAHVALNOST
PO rečima prote Mirka Vilotića, arhijerejskog zamenika Eparhije šabačke SPC, igumanije su "junakinje naših dana", u duhovnom delanju i ljubavi prema veri ali i ljudima koji dolaze u nju, sa svakojakim mukama i problemima. Mnogi dolaze da se monahinjama zahvale na posvećenosti u radu, a one su skromne, daleko od snimanja, slikanja i priče o sebi.