Asure dopunjuju budžet

Z. Gligorijević

12. 11. 2018. u 06:45

Sve više porodica iz Starog Laništa, kod Jagodine, vraća se starim zanatima. Mnogi iz ovog kraja su postali asurdžije i prave zembile od ševara

Асуре допуњују буџет

Životije Gajić kaže da je najteže seći ševar

PEDESETIH godina prošlog veka gotovo svaka porodica u Starom Laništu kod Jagodine bavila se asurdžijskim zanatom. Od decembra do marta naredne godine, kada bi završili radove u polju, tkali su asure i pravili zembile. Tada se, kažu, i dobro zarađivalo, pa je bilo i onih koji su od zarade deci kupili stanove u gradu. Poslednjih desetak godina ovaj zanat je počeo da zamire, a sada se čitave porodice vraćaju tradiciji svojih predaka. Uglavnom zbog novca. Iako je zarada daleko manja, njome dopunjuju kućni budžet. Po asure dolaze otkupljivači iz Crne Gore, a po cegere iz Kruševca.

- Raduje to što mlađi žele da uče, a ja im rado pomažem. Doduše, ja sam počeo da radim asure u raznim dimenzijama i cegere pod stare dane, pre petnaestak godina, i to iz razonode. Nije mi bilo teško, jer je moj otac Milun bio asurdžija, a imao je i dva radnika. Gotovo u svakoj kući babe bi ljuskale ševar, a muškarci bi tkali - kaže Životije Gajić (60) iz Starog Laništa.

On kaže da je to veoma težak posao, posebno kada se seče ševar, jer mora da uđe do pojasa u vodu, a teško je i izneti ga na obalu. Onda se prostre pored reke i okreće dok se ne osuši, ali treba paziti da ne padne kiša, jer neće imati zlatnožutu boju. Potom ga treba povezati u snopove.

- Da bih pripremio ševar, kraj Čepurske bare budem od kraja jula do početka septembra. Kod kuće ljuskam svaki prut i pripremam ga za tkanje, koje je u ovom poslu najlakše. Asuru izatkam za dva-tri sata, koliko mi treba i za cegere, po kojima sam jedinstven, jer sam napravio kalupe za njihovu izradu. Tako su izdržljiviji, jači i lepši - dodaje Životije.

Ljiljana Vulić jedina ima registovanu asurdžijsku radnju



Ljiljana Vulić (52) se ovim zanatom bavi osam godina, a jedina u Pomoravskom okrugu ima sertifikat za ručno tkane asure, cegere i ukrasne predmete od ševara i registrovanu asurdžijsku radnju. Posle 25 godina proglašena je za tehnološki višak u “Juhoru”. Zanat je naučila od svekra i 2010. godine konkurisala za podsticajna sredstva. Od Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja dobila je 500.000 dinara i pokrenula posao. Bolje joj je, kaže, da radi kod kuće, a ne kod privatnika, jer zaradi prosečnu platu i plati porez.

POZITIVNA ENERGIJA

POŠTO se prave isključivo od ševara i kanapa, Ljiljana kaže da su predmeti veoma zdravi.

- Preporučuje se da se asura stavi ispod ili pored kreveta, jer je puna pozitivne energije i eliminiše negativni uticaj podzemnih struja na ljude. Astmatičari bi trebalo da je koriste umesto tepiha, jer ne izaziva alergije. Cegeri veoma dugo traju, a nosivost im je i do deset kilograma. U svakom slučaju, hleb je bolje nositi u njemu nego u torbi od veštačkog materijala. Pošto se kese izbacuju iz upotrebe, očekujem da poraste potražnja za ovim prirodnim cegerima - veli Ljiljana.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)