Piroćanac pravi minijature koje se koriste vekovima

Vitomir Ćirić

10. 12. 2017. u 08:55

Staroplaninac iz sela Dojkinci pravi drvene minijature predmeta koji se ovde koriste vekovima. Tričković pravi drveno posuđe, naćve, kovčege za devojačku spremu...

Пироћанац прави минијатуре које се користе вековима

Foto V. Ćirić

PIROĆANAC Milivoje Tričković, poreklom iz dalekih Dojkinaca podno Arbinja i Strašne čuke, iz sela poznatog po veštim majstorima, uzornim stočarima i kačkavaljdžijama, godinama pravi minijature predmeta koji su se ovde koristili vekovima unazad.

Vešte ruke ovog majstora tokom dugih zimskih noći stvaraju najrazličitije predmete: od seoskih saonica i drvenih kola, kućnog drvenog posuđa, naćvi i raznih drugih sanduka i kovčega za devojačku spremu do kašika i viljušaka. Naravno, sve je od drveta, ali onog sa Stare planine. Drveni klinovi zamenjuju čak i eksere.

Umeće drvodeljstva Milivoje je nasledio od predaka, a upornost je morao sam da pokaže.

- Ove predmete neki nazivaju suvenirima, a ja minijaturama koje su izrađivali još moj deda Sokol, pa otac Dragoslav, ali i njihovi preci. Napravljene minijature su nosili u Pirot i okolinu i menjali ih za žito, kukuruz i ostalu hranu koja je ovde slabo uspevala zbog nadmorske visine. Od oca sam nasledio i alat, ali sam dosta alatki za obradu drveta i sam napravio. Sve minijature su do detalja urađene kao veliki predmeti koji su korišćeni u ovom kraju - kaže Milivoje.

PRECI DAROVITI - Naši preci su formalno bili nepismeni, ali izuzetno daroviti. To je konstatovao i jedan profesor sa beogradskog Građevinskog fakulteta kada je video način izrade starih kuća i objekata pokrivenih kamenom. On se jednostavno divio ovim građevinama, a za neimare je rekao da su bili nepismeni, ali odlični poznavaoci statike i da bi svaki majstor kod njega iz statike dobio desetku - zaključuje Milivoje.

Inače, fakultetski obrazovanom, njemu izrada minijatura dođe kao hobi ili bolje rečeno, opsesija.

- Suvenire radim isključivo od staroplaninskog drveta: lipa, orah, jasen, javor, čamovina i slično tehničko drvo. To znači da su bezbedni i zdravi, da u njima nema raznih kompozitnih i veštačkih materijala koji su podesni za suvenire i kojima su preplavljene tezge po vašarima, buvljacima i u banjama. Osim u okolini Dojkinaca, drvo nalazim i oko Visočke Ržane, Pakleštice, Rsovaca, Slavinje, Jelovice, Zaskovaca, Toplog Dola i na drugim mestima zapadne strane planine. Izrada je stoprocentno ručna, a tokom rada koristim bar tridesetak raznih alatki: od "uzimala" do ručnih svrdala i kosice.

Cilj mi je da se ovi predmeti na neki način otrgnu od zaborava i da mlađe generacije vide sa čime su u ovim uslovima opstajali i radili njihovi preci - priča majstor Milivoje Tričković i podseća da su u tehničko znanje ovdašnjih ljudi upućeni i univerzitetski profesori iz Beograda.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije