Profesorka vodi akciju za Stankoviće: Četvorici dečaka sve nedostaje
27. 01. 2017. u 11:00
Izuzetno težak život šestočlane porodice iz kosmetskog planinskog sela Slivovo, nedaleko od Gračanice. Nedostaju odeća, obuća, hrana, pokućstvo i - bolji krov nad glavom
.jpg)
Braća Stanković sa profesorkom Bojanom Stanojević
MALI Nikola i njegova dva starija brata čine više od polovine učenika u isturenom odeljenju Osnovne škole "Sveti Sava" u Slivovu kod Grčanice, u kojem ima samo pet đaka. Šestočlana porodica Stanković živi u potpuno neuslovnom smeštaju i velikoj oskudici. Krpe kraj s krajem od skromne plate oca Negovana, koji radi u Komunalnom preduzeću. Nikola je u predškolskom, Nenad u šestom, a Aleksa u osmom razredu. najstariji brat Petar pohađa Srednju poljoprivrednu školu u Gračanici. Najmlađi Nikola ima zdravstvenih problema.
- Nikola ne može da priča, ali sve razume i posluša što mu se kaže - gotovo uglas govore dvanaestogodišnji Nenad i njegov dve godine stariji brat Aleksa, objašnjavajući zašto ne odgovara na pitanja.
I dok maleni dečak krupnih tamnih očiju čas upitno posmatra pridošlice, a potom postiđeno spušta pogled, njegova braća objašnjavaju da je tužan što ni ove godine nije dobio poklone.
- Žive u veoma teškim uslovima - priča nam Bojana Stanojević Todorović (26), profesorka hemije iz Gračanice, koja je prva skrenula pažnju na težak život ovih mališana, i pokušala da im pomogne. - U matičnoj školi u Sušici i u gračaničkoj gimnaziji pokrenula sam akciju za pomoć ovim dečacima, koji nisu imali ni osnovnu odeću. Najstariji brat je usred zime dolazio u školu u džemperu, a od kuće pešači oko pola sata. Uz pomoć kolega sakupili smo nešto odeće za braću Stanković, ali molimo i druge da im pomognu.
Dok u pratnji Nenada i Nikole seoskim putem odlazimo do njihove kuće, mališani gotovo ne progovaraju ni reč. Kao da su navikli na ćutanje, i život bez radosti svojstvene deci njihovog uzrasta.
U SLIVOVU, selu udaljenom dvadesetak kilometara od Gračanice, u petnaestak srpskih kuća živi oko 25 meštana, uglavnom starijih ljudi. Snabdevaju se namirnicama u skromnoj prodavnici na ulazu u selo, pokraj magistralnog puta za Gnjilane.
- Kada ne učimo, pomažemo mami oko koza i krava, dočekao nas je rečima stariji brat Aleksa dok otvara ulazna vrata kućice sa zemljanim podovima.
U prvoj prostoriji, više nalik na mračni hodnik, s kantom mleka u ruci zatičemo mlađu ženu ozbiljnog lica.
- Evo radim po kući - tihim, gotovo bojažljivim glasom kaže nam majka dečaka Biserka (35), dok objašnjava da preživljavaju od stoke koju čuvaju - deset koza i četiri krave.
Imaju, kaže, i kokoške, koje im znače zbog jaja za decu. Na pitanje šta im najviše nedostaje, ova ćutljiva žena bespomoćno sleže ramenima. Hladna kuća, oskudan nameštaj i zemljani pod govore više od reči!
Majka Biserka sa mlađim sinovima
.jpg)
- Nadam se da će se naći neko ko će pomoći da ova porodica dobije uslovniji dom - rekla nam je mlada profesorka hemije koja je nedavno pokrenula akciju pomoći za dečake iz Slivova. - Da smo bar mogli da im obezbedimo novogodišnje paketiće. Aleksa je i pored toga što je dobio novu jaknu nastavio da dolazi u školu u starom džemperu. Kaže da je čuva za sledeću godinu, kada pođe u srednju školu!
"GLUVO" SELO
MALOBROJNI imaju mobilni telefon, ali u selu nema signala srpskih operatera, pa ih svaki razgovor košta mnogo.
- Da bar imamo autobus do Gračanice - vajkaju se malobrojni meštani koje zatičemo nadomak prvih kuća u selu udaljenom nekoliko kilometara od asfaltnog puta.